U Đakovu je u utorak poslijepodne održan već tradicionalni, 16. susret nadbiskupa đakovačko-osječkog dr. sc. Marina Srakića, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, sa stranačkim i političkim djelatnicima iz slavonskih županija. Na skupu su govorili i predstavnici stranaka koje djeluju i na brodsko-posavskom području. Ovo je govor i apel nadbiskupu našega kolumnista, u cijelosti.
Preuzvišeni gospodine nadbiskupe Marine, oci biskupi, časni kanonici, kolegice i kolege politički i stranački djelatnici, dame i gospodo.
"Grijeh struktura" sintagma je koju je uzoriti kardinal Josip Bozanić izgovorio u predvečerje faze stvaranja neovisne hrvatske države i pogodio bit tadašnjeg problema; skandali i divljanje kriminala i pronevjera, bezobzirno odnarođivanje politike od naroda... "Grijeh struktura" je kardinalova sintagma koja je postala jedna od najkraćih ali i najefektnijih dijagnoza stanja hrvatskog društva na prijelomu tisućljeća.
Ali danas na nju ne treba zadrhtati samo političarsko srce. Njezino se značenje proširilo i na druga područja. Proširilo se čak, nažalost, i na samu Katoličku Crkvu u Hrvata, jer smo posljednjih godina svjedoci kako mnogih građevinskih skandala tako i najstrašnijih zlostavljanja kojima su, izgleda, od strane pripadnika klera bili podvrgnuti oni "maleni" za koje je Isus Krist rekao da štogod se njima učinilo, njemu se čini!
Crkva nema više ulogu biti savjetnik već prva biti vršitelj samopropitivanja savjesti.
Stoga Crkva nema više ulogu biti savjetnik već prva biti vršitelj samopropitivanja savjesti.
Drago mi je baš zato, što smo se ovdje okupili u ovakvom sastavu.
Ovakvi susreti duhovnih i svjetovnih "narodnih pastira" mogli bi ubuduće imati ogromnu važnost i za političare i za Crkvu u Hrvata. Oni ne mogu biti pastoralno okupljanje u kojem će duhovni oci govoriti, a mi političari slušati "dobre savjete", već bi trebali biti, rekao bih gotovo sakramentalnog značenja: ispovjedimo se jedni drugima, i recimo što smo "griješili" ne toliko prema Bogu koliko prema bližnjemu, biraču i/ili vjerniku?
Jer bili mi vjernici ili nevjernici, riječi Svetoga pisma imaju za nas itekakvu težinu, pa je po "drugoj zapovijedi ljubavi" grijeh prema bližnjemu izjednačen s grijehom protiv Boga. Jednaka je sablazan, grijeh prema narodu. A osobno bih rekao i gora, jer taj "bližnji" na kojega griješimo nije svemoguć i često se ni ne može sam obraniti od nepravde. Pa, prema riječima iz Biblije, slušajte onda i Vi nas, crkveni oci, u našim iskrenim prijedlozima. Ne gledajte trun u oku brata svojega, ako niste spremni pogledati brvno u vlastitom oku! To kažem u najboljoj namjeri, citirajući apostole, jer "...ako sol obljutavi, tko će ju osoliti"?
U čemu možemo vidjeti to svjetlo?
Trenutak u kojem ste nas kao naš pokrajinski nadpastir sazvali, ne može biti bolje pogođen.
I kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije odabrali ste ovakvu temu baš u pravom trenutku, kada nam je potrebno promisliti buduće poteze i trasirati put razvoja ovog našeg Međurječja za dulje vrijeme; kako mi ovih dana odlučimo, naši će potomci proživljavati možda stoljećima. Slavonija treba nov i radikalan zaokret.
Od nekada najrazvijenijeg područja za koje su ratovala najmoćnija carstva, došli smo na najniže grane i o nama se čak i u nekada pasivnim krševitim krajevima naše Domovine, a kamoli po razvijenoj Europi, govori s podsmijehom kao o slijepom crijevu Hrvatske i budućoj najnerazvijenijoj regiji Europske Unije!
Pošto dolazim iz najnerazvijenije županije u inače tako siromašnoj Slavoniji, Brodsko-posavske, dodatno sam tužan i ogorčen. Ali i dodatno motiviran da pokušam pomoći pronaći svjetlo.
Kad već država ne želi, neka Crkva, što bi rekli Englezi, "stavi svoj novac gdje su joj usta" i neka zapali luč razvoja Slavonije, a Vi si, umjesto palača, podignite spomenik, "trajniji od mjedi".
U čemu možemo vidjeti to svjetlo?
Moj je odgovor, i prilog zaključcima ove rasprave: u znanju!
Znanje je industrija 21. stoljeća kao što su parni i drugi strojevi bili industrija 19. i 20. stoljeća. To je znanje ne samo usko znanstveno, već se modernim informatičkim tehnologijama širi u svaki dom i dostupno je svakom građaninu.
To znanje nije nikakvo čudo kojega možemo ostvariti samo zazivanjem molitvama. Ono nije prirodni resurs poput nafte kojega imamo ili nemamo... Znanje je otporna biljka koja se prima gdjegod ju ljudska ruka posadi! S tim u vezi razvoj Slavonije oduvijek je, baš zbog ljudi, kaskao za drugima. Prve institute i prvo Sveučilište, ono u Osijeku, dobili smo relativno nedavno, stoljećima poslije drugih krajeva Hrvatske.
I opet gledam da tu Crkva može napraviti puno, a ako želi slijediti svoje povijesne uzore. Ne mislim samo na Krista koji je rekao da nije došao suditi nego spasiti. Sjetimo se "ljudskijih" povjesnih primjera. Ako je mrak uvijek najveći pred svitanje, onda je "mrak" srednjega vijeka bio najjači pred renesansu, baš pred oslobađanje znanosti iz okova dogme. U Zadru je te okove prva razbila upravo katolička Crkva krajem 1300tih godina. Upalila je tada sveučilišnu "zublju znanja", a ne vatru pod heretičku lomaču! Kad je hrvatska samostalnost u njemačko-mađarskom okružju bila na najnižim granama, upravo je katolička Crkva preko svojeg biskupa, a Vašeg prethodnika na đakovačko-srijemskoj stolici, bila ta koja je prva upalila narodno svjetlo.
Kao Hrvat i Slavonac postavljam stoga baš ovdje, baš na Vaš poziv preuzvišeni nadbiskupe, pitanje, zbog čega je Katolička Crkva u Hrvata prije samo tri godine propustila možda malu, ali odlučnu priliku pokrenuti razvoj Slavonije, kad je već mogla, pa je osnovala Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, a ne u Slavonskom Brodu, na primjer?
Osnujte ovdje visoko učilište
Od osam najvećih hrvatskih gradova samo Slavonski Brod nema državnoga Sveučilišta (čak ga manji Dubrovnik i Pula imaju)! Prebogati i prerazvijeniji Zagreb je, odlukom Crkve u Hrvata, dobio već i drugo Sveučilište, dok se svake godine tisuće Brođana mora otisnuti u daleke sveučilišne gradove. I mladi Hrvati iz posavskih krajeva Bosne i Hercegovine također traže svoju priliku i, preskačući Brod, odlaze u dalje čak i strane krajeve.
Ne samo da su mnogi od tih mladih ljudi zbog oskudice onemogućeni uopće se školovati, već i ti koji odu i postanu studenti crpe ionako presiromaša područja i odnose resurse u razvijene dijelove Hrvatska. I najstrašnije po našu Slavoniju i Vašu nadbiskupiju, odlaze nepovratno, odlaze, odnoseći iz ovih krajeva najvažniji resurs: mlade ljude.
Dajem stoga prijedlog, neka po uzoru na Zagrebačku nadbiskupiju, Vašom inicijativom, nadbiskupija čiji ste odgovran i dobar pastir osnuje i ovdje visoko učilište.
Kad već država ne želi, neka Crkva, što bi rekli Englezi, "stavi svoj novac gdje su joj usta" i neka zapali luč razvoja Slavonije, a Vi si, umjesto palača, podignite spomenik, "trajniji od mjedi".
Kao pred svitanje nakon srednjeg vijeka, Slavonija od Crkve u Hrvata ne želi savjete i prijekore, ne želi svjetlo inkvizitorske vatre, već svjetlo znanja. Stoga se nadam da ni ovaj susret neće biti prijem kod nekakvog davnog inkvizitora Torquemade, već prijem kod "Strossmayera 21. stoljeća".
Kao pred svitanje nakon srednjeg vijeka, Slavonija od Crkve u Hrvata ne želi savjete i prijekore, ne želi svjetlo inkvizitorske vatre, već svjetlo znanja. Stoga se nadam da ni ovaj susret neće biti prijem kod nekakvog davnog inkvizitora Torquemade, već prijem kod "Strossmayera 21. stoljeća".
Budite zato Strossmayer, poštovani oče nadbiskupe!
Budite inicijator nesumnjivog narodnog dobra.
Jer Vaš časni prethodnik nije ostao u povijesti zapisan samo kao naš lokalni duhovni pastir, nije ostao zapisan kao doktor teologije. On nije ostao u povijesti zapisan kao propovjednik, što bi naš slavonski narod rekao, nije nam držao "pridike".
Nije čak ostao zapamćen ni kao graditelj velebne katedrale, koja je više pokazatelj uzvišenog slavonskog duha i ljepote zemljane cigle, sasvim mjerljive s najljepšim mramorom... Ne. Ostao je upisan u povijest kao prosvjetitelj. Postao je poznat po Akademiji. Slavimo ga zbog darovanja za prvo moderno Sveučilište...
Postao je možda ponajviše poznat po tisućama mladih svećenika, ali i znanstvenika, pa i običnih seoskih učitelja, kojima je svojim stipendijama pomogao da završe najbolje škole i onda ih pustio među narod, da ga digne u red modernih europskih naroda!
Za kraj, skromno kažem da je ovaj poziv samo jedna ideja koja bi mogla južnim područjima Slavonije dati zamah u razvoju, a mogao bi doći baš od Crkve koja nas je ovako lijepo okupila. Takav bi potez pozdravila i politika. Od kolega aktivnih političara sa utjecajem u Saboru, koji se ovdje nalaze, tražim neka podrže ideju osnivanja državnog Sveučilišta u Slavonskom Brodu kroz Zakon o osnivanju takve ustanove.
Ako svatko učini svoj mali dio, za koji mnogi ionako misle da dolazi samo po Božjem naumu, tada ćemo ostvariti onaj cilj zbog kojega smo se danas i našli, zar ne, prečasni oče nadbiskupe?
