Večernjakov članak o izumu dvojice brodsko-posavskih inovatora misteriozno je nestao iz internetskog bespuća. Ostao je trag o njemu u obliku desetak portala koji svakodnevno biraju najnovije vijesti i ostavljaju poveznice na takve članke. Ako već i nije cenzura, neviđen je šlamperaj kakav si najmoćniji tiskani medij i njegova svemrežna inačica ne smiju dopustiti... Ili je u pozadini priče ipak nešto više?
Bez teorija zavjere, molim...
Ako ćete mi vjerovati kao piscu ovih redaka, ne postoji osoba koja je nepovjerljivija prema "spektakularnim izumima" i kršenjima osnovnih, logičnih fizikalnih zakona. Vjerojatno također ne postoji ni osoba kojoj su mrskije teorije zavjera u kojima se "tajne zavjereničke sile" kojekakvih masona i iluminata optužuju da imaju umiješane prste u sve, pa i najsitnije događaje, kako bi zadržale svoju političku, kulturološku, a osobito ekonomsku prevlast na raznim područjima ljudske djelatnosti.
Međutim, priča koja se ovih dana događa dvojici najpoznatijih brodsko-posavskih inovatora stvarno ima sve elemente drame, iznenađenja i upita koji se sami po sebi nameću.
Ivan Jakobović i Darko Samardžija usavršili su veliki izum. Potencijalno najveći! Prema njihovim nacrtima i proračunima, izum koji su u svojim glavama imali dugo, možda i godinama, i aparatura na kojoj su mjesecima radili, prvi je motor koji radi trošeći kao pogonsko gorivo skoro isključivo – običnu vodu!?
Prema nacrtima Jakobovića i Samardžića, i njihovim proračunima, izum koji su u svojim glavama imali dugo, možda i godinama, i aparatura na kojoj su mjesecima radili, prvi je motor koji radi trošeći kao pogonsko gorivo skoro isključivo – običnu vodu!?
Potencijalno najveći izum
Trebam li naglasiti što potencijalno takav izum donosi?
Ne gledajući mogući trošak izrade ovakvog pogonskog agregata (a koji, prema riječima inovatora i nije zapravo jako skup), kao i njegove vozne karakteristike koje tek treba testirati (a jači motori ionako su tek stvar perfekcioniranja elemenata stroja, minijaturizacije i finije obrade pokretnih dijelova i sličnih rutinskih industrijskih postupaka), zamislimo samo scenu u kojoj za prijevoz automobilom s takvim motorom, u njega sipate gotovo besplatnu vodu.
U slučaju kad bi se ovakav izum počeo masovno proizvoditi, počele bi se trenutno u našim džepovima zatvarati one rupe kroz koje nam, s preskupim gorivom, cure naše za život važne kune.
Rekoh, skeptičan sam prema konceptu perpetuum mobilea.
Čak i prethodno patentirane HHO motore gledao sam s dozom sumnje, ali mogao sam si nekako racionalizirati njihovu efikasnost kroz proizvodnju vodičnog plina koji umiješan u gorivnu smjesu običnih goriva, poboljšava sagorijevanje motora i smanjuje(!) potrošnju za 20-30%.
Saznanje da se može obavljati prijevoz (dakle: koristan rad) ne trošeći gorivo jest fizikalno nemoguća misija i u nju nisam mogao povjerovati.
Međutim, motor na vodu, napravljen pregradnjom nekih manjih benzinskih motora, kod Jakobovića i Samardžića, doista na moje oči radi!
Naravno da se tu ne radi o nekakvom spaljivanju vode, kao što sagorijavamo benzin, već o nekim efektima pare, kavitacije u tekućini i slično o čemu, iskreno, pojma nemam. Neke principe rada izumitelji iz razumljivih razloga ni ne objašnjavaju u detalje. Motor, unatoč tome, nasut vodom, uspješno "brunda".
Što Večernjak poprati, dogodilo se...
U petak, 15. veljače je objavljen članak Vedrana Balena u "Večernjem listu" na temu ''Naš motor umjesto na benzin odlično radi na vodu'' (skenirani članak u slikovnom prilogu) u kojem se piše o tom velikom postignuću brodskih inovatora. Članak objašnjava osnovni princip rada motora koji donosi 100% uštede jer motor radi isključivo na vodu što je s obzirom na dosadašnje priče vezane uz HHO tehnologiju dobivanja vodika i ušteda na gorivu prilično impresivno.
Osobito su naglasili kako je njihov motor najbolje iskoristiv za generatore za proizvodnju električne energije koji se vrlo lako i po pristupačnim cijenama mogu nabaviti te bi se na taj način mogao zaposliti veliki broj nezaposlenih Hrvata koji bi električnu energiju mogli proizvoditi i prodavati tržištu. Put do tržišta je najteži s takvim senzacionalnim inovacijama jer oni nude nešto što troši samo vodu pa nije teško pretpostaviti koliko pozornosti je to u stanju privući...
Kako to obično biva, članak je uredno objavljen i na web-portalu Večernjeg lista, s fotografskim prilogom, (http://www.vecernji.hr/vijesti/nas-motor-umjesto-benzin-odlicno-radi-vodu-clanak-510699) na uvid čitateljstvu najvećih novina po cijelom svijetu, kao što je i red za tako važnu vijest.
Današnji život bez automobila, kojeg ima gotovo svaka obitelj, nezamisliv je. Troškovi goriva koje kupujemo za prijevoz robe i putnika su ogromni, nekoliko milijuna tona nafte uveze se i preradi u Hrvatskoj godišnje i na to se ubere desetak milijardi kuna prihoda i gotovo isto toliko poreza.
Isto tako, naftne kompanije su ponajveće tvrtke u Hrvatskoj. Prihod od poreza na naftne derivate, značajan je prihod ionako šupljeg državnog proračuna, bez kojega bi deficit bio dvostruk. Od tog prihoda vraćaju se i milijarde kuna godišnje otplate kredita za mrežu autocesta. Motor na vodu ukinuo bi te prihode svima.
Desetak milijardi kuna prihoda naftnih kompanija i desetak milijardi kuna poreza, ako je istina da ovaj motor radi (a vidjeh ga da radi), prestalo bi pritjecati naftašima i Liniću. Je li to dovoljno za "specijalne mjere" medijske cenzure?
Tko je "izbrisao" ovu vijest iz Međumrežja?
I tu se sada javlja zanimljiv "dramski obrat"!
Večernjakov članak o izumu dvojice brodsko-posavskih inovatora misteriozno je nestao iz internetskog bespuća. Ostao je tek trag o njemu u obliku desetak portala koji svakodnevno biraju najnovije vijesti i ostavljaju poveznice na takve članke. Poveznice su bez objašnjivih razloga prestale funkcionirati premda se u pretraživačima naslov članka pronalazi, uredno se dobiju svi linkovi koji vode do tog članka uz kratak opis članka. Ali članku se ne može pristupiti.
Već je iz prošlosti poznato kako takve ideje nisu nikad bile prihvaćene od strane velikih korporacija (znajući kolike prihode bi izgubili, taj nam je otpor potpuno razumljiv) te je glavni cilj bio spriječiti pojavu takvih inovacija. Metode i načini na koje se to postizalo su uistinu bile kreativne i inovativne, ali uvijek na štetu inovatora i inovacija. Postoje u takvim slučajevima neobjašnjive okolnosti kao kod preminulog američkog znanstvenika Stanleya Meyera koji je ne baš tako daleke 1998. istraživao mogućnost (http://en.wikipedia.org/wiki/Stanley_Meyer's_water_fuel_cell) pokretanja motora vodom.
Naši domaći inovatori na to kažu da se ne boje, i da imaju još puno zamisli na kojima rade, a osobito se zahvaljuju svim medijima i ljudima dobre volje na podršci. Vrlo su hrabro i nesebično odlučili svoje rješenje podjeliti sa svima nama u nadi da ćemo jednoga dana svi imati koristi od besplatne energije koja je svuda oko nas.
Poznavajući sudbinu Nikole Tesle, ne bih im bio u koži.
Ako već ovaj slučaj i nije cenzura, neviđen je šlamperaj kakav si najmoćniji tiskani medij i njegova svemrežna inačica ne smiju dopustiti. Ili je u pozadini priče ipak nešto više? Radi li se u ovom slučaju o slučajnosti ili pak cyber napadu na ovu vijest i mogućnost sprečavanja širenja vijesti?! Rekao bih, pomalo zagonetno, da je činjenica kako u ovom slučaju ne postoji teorija zavjere, ali očito postoji praksa interesa.
