Nakon napada u Parizu, u kojima je smaknuto sto pedeset civila, većinom mladih rokera, uzjogunili su se u medijima oni koji "znaju" uzrok ovom krvoproliću.

I gle čuda, umjesto da napadnu na gnjusne, zvjerske počinitelje i kamenodobnu religijsku ideologiju koja ih potiče, napali su na vjerojatno najvredniju tekovinu koju je ovaj kontinent darovao čovječanstvu: liberalizam prema pojedincu i poštovanje drugoga ma kako bio različit.

Napade u Parizu nisu proizveli liberalizam i multikulturalizam, poštovanje ljudskih prava ili ljubav prema sučovjeku, već rasizam, mržnja prema Drugome, nacionalna i vjerska isključivost i ksenofobija!

Nerazumijevanje Drugoga rađa mržnju

I sada ću ponoviti ono što izjavljujem nakon svake ovakve tragedije: napade u Parizu nisu proizveli liberalizam i multikulturalizam, poštovanje ljudskih prava ili ljubav prema sučovjeku, već rasizam, mržnja prema Drugome, nacionalna i vjerska isključivost i ksenofobija!

Ovaj put mržnja zatucanih islamskih terorista koji u svom djelovanju vide sebe kao božje oružje izazivanja sudnjega dana. Kad je Breivik u Norveškoj pokosio stotinjak mladih liberala, socijaldemokrata i djece imigranata, onda je to bila "kršćanska" mržnja prema uljezima.

Uvijek je u pozadini iracionalna mržnja prema alienitetima, a ne racionalne razlike između društvenih grupa.

Samo iz nerazumijevanja za druge proizlazi mržnja pa potom i (zločinačka) akcija. Znam da su mnogi u Slavonskom Brodu proteklih dana bili oštro protiv izbjeglica. Tko je uopće vidio ijednog izbjeglicu u našem gradu? Protiv čega su bili ti izolacionisti? Protiv davanja sendviča i šalice vrućeg čaja bijedniku koji je već dovoljno kažnjen što iz svoje zemlje i podneblja ide na put od više tisuća kilometara?

Svejedno, našlo se "hrabrih" koji bi postavljali žičane ograde i pucali mitraljezima po ljudskoj bijedi. Najglasniji su, paradoksalno, bili oni koji su i sami prije dvadesetak godina bili protjerani i koji su se udomaćili ovdje, ili još češće, udomaćili se na crno u istim onim europskim zemljama u koje idu i Sirijci!?

Europa i jest postala to što je danas, kad je prestala diviti se "krvi, tlu, narodu i vođama", jer su u ratovima za nacije i njihove svete ciljeve izginule stotine milijuna Europljana.

Ako se zatvorimo, propadamo

Ako poslušamo takve među nama koji traže zatvaranje u svoje uskogrudne okvire, postat ćemo mete i napadači. Privući ćemo prvo napade izvana, a neće proći dugo pa ćemo unutar tog nacionalnog kaveza početi napadati one koji su ipak malo drugačiji od nas koji tvorimo većinu.

Odgovor Europe na ovu strašnu prijetnju nikako ne smije biti ponovno potonuće u košmar "očuvanja temeljnih vrijednosti", a zapravo kršenja prava svih onih koji su "drugi i drugačiji".

Ironično, današnja europska civilizacija svakako i jest nastala na temeljima kršćanskih vrijednosti; tek je prestala slijepo vjerovati vjeri nakon što je izmorena stoljećima vjerskih ratova u kojima su deseci milijuna ljudi pomrli oko pitanja može li papa odobriti razvod nekom vladaru ili mogu li se svećenici ženiti!?

Europa i jest postala to što je danas, nadnacionalna utopija, zbog povijesnog iracionalnog poštovanja nacija; prestala je diviti se "krvi, tlu, narodu i vođama", jer su u ratovima za nacije i njihove svete ciljeve izginule stotine milijuna sve do Apokalipse 2. svjetskog rata, a na Balkanu se zbog vjere i nacije ginulo u tisućama praktično do jučer.

Svima koji se na prvu neće složiti sa mnom, izjavljujem sljedeću tvrdnju i postavljam neka pitanja i pozivam vas: odgovorite na njih tek nakon razmišljanja.

Sve ono što liberalizam na koji danas mnogi s podsmijehom i mržnjoma viču vama nudi, jesu sva ona prava što ih uzimate zdravo za gotovo poput zraka koji dišete.

Liberalni manifest

Da, smatram da je liberalizam (ne onaj politički, stranački, već društveni, gotovo filozofski) najveće dostignuće povijesnog razvoja Europe.

Sve ono što taj liberalizam (na koji danas mnogi s podsmijehom i mržnjoma viču) vama nudi, je sve ono što uzimate zdravo za gotovo poput zraka koji dišete, a za koji se uopće ne brinete jer je stalno tu oko vas. Ne vjerujete mi?

Razmislite, smijete li čitati baš svaku knjigu koju poželite? Smijete li se smijati svakom vicu koji čujete i prepričavati ga dalje? Smijete li se uopće napiti? Na duhovnom planu, smijete li odustati od vjere u kojoj ste se rodili? Ili ju promijeniti u neku drugu, ili jednostavno prestati vjerovati u sve izmišljene prijatelje? Smije li žena voziti automobil ili postati sveučilišna profesorica? Smije li i vaša djevojčica ići u školu, i igrati nogomet u školskom timu? Smijete li, onako kako donedavno mijanmarski građanin nije smio, barem jednom u četiri godine glasovati (pa makar i glupo za neki njihov HDZ i SDP kao što smije svaki naš građanin, bio nepismeni seljak ili akademik?

Može li vam netko prići i uhititi vas na brodskom Korzu dok ispijate kavicu s društvom? Može li se dogoditi da vas policija privede i da vaša obitelj više ne sazna za vas? Smije li vam uopće policajac, ako mirno stojite i zovete predsjednika vlade pogrdnim imenima, opaliti običan šamar, da ni ne spominjem odbiti bubrege?

Smijete li dakle opsovati predsjednika vlade? Možete li baciti jaje na kolonu predsjednice države, a da vam iz crnih limuzina ne odgovore vatrom iz strojnica!? Na koncu, ako ste sposobni, smijete li osnovati privatan biznis, recimo informatički start up i postati milijuner koji će iz vašeg rodnog grada prodavati proizvode u Australiji ili Americi?

Države i Crkve u Europi nemaju što tražiti među vašim spolnim organima, niti imaju ikakva nadnaravna prava nad vašim mozgovima.

Ako poželite obitelj, nitko vam neće reći smijete li oženiti plavušu ili isključivo crnku, u zadnje vrijeme čak ženu ili muškarca, jer zaista se nikoga ne tiče koga volite. Ako želite imati djecu imat ćete ih: ne zato što vam crkva nalaže da ih imate desetero, na svaki plodni dan po jednu, već zbog toga što.volite graju i osjećaj dostignuća kad od njih stvorite ljude. Ako pak želite živjeti sami, graditi uspješne karijere, i ne želite imati djecu, ostvarit ćete to na civiliziran način, nezabranjenom kontracepcijom i pravom žene na slobodan izbor u rađanju.

Države i Crkve u Europi nemaju što tražiti među vašim spolnim organima, niti imaju ikakva nadnaravna prava nad vašim mozgovima.

To je liberalizam.

Sad zamislite da svega toga nemate. To što zamišljate je košmarni, inkvizitorski mračni srednji vijek samo u tehnološka vremena post Orwellove 1984. kojega smo srećom u Europi zauvijek prošli, a koji nažalost upravo proživljavaju stanovnici Islamske države koja šalje ubojice k nama. Ne žele oni ubiti stotine civila, već ideju apsolutne slobode kao takvu.

Zapad intervenira – ali premalo!

Intervenira li Amerika selektivno, samo tamo gdje ima ekonomske koristi? Naravno! I to je moja osobna glavna zamjerka današnjim zapadnim velesilama. Ne zanimaju njih toliko ljudska prava i demokracija već sirovine i nadzor nad strateškim područjima. Ja im, stoga, zamjeram premalo, a ne previše intervencija!

Prije dolaska Europljana južno od Sahare nije bio poznat kotač! Zašto se nakon odlaska kolonizatora nisu ti narodi vratili u svoje "sretno prvobitno društvo"?

Kolonijalne sile su iskorištavale svijet, to jest točno. S druge strane, da nafta nije toliko korisna zapadnom svijetu i da ju pola stoljeća nakon dekolonizacije ne trebamo tako puno, sve te pustinjske države bi zbog svoga kamenodobnog mentaliteta ionako bile najnerazvijenije države na planetu. Nije ni čudo da su gotovo sve velike religije današnjice potekle iz te bogom zaboravljene pustoši.

Strašni zločini počinjeni su u Africi od strane kolonizatora. Ali, prije više od pola stoljeća, ti narodi postali su samostalni i uzeli sudbinu u svoje ruke. Rezultat? U polovici država još uvijek vladaju kvazi-socijalistički režimi poput onoga Roberta Mugabea, koji je spreman ostaviti (svoj!) narod gladnim samo da bi ostvario svoju zastarjelu političku agendu.

Prije dolaska Europljana južno od Sahare nije bio poznat kotač! Zašto se nakon odlaska kolonizatora nisu ti narodi vratili u svoje "sretno prvobitno društvo", zašto nisu raselili velegradove poput Nairobija ili Cape Towna?

Zato što je zapadni sustav bolji za pojedinca, zato što nitko ne želi samo preživljavati već želi živjeti život; potrošački, plitko, netko će reći, ali ipak ugodnije od naganjivanja ovaca po polupustinji.

"ISIS, kada je riječ o njegovom fizičkom uništenju, danas treba tretirati kao Hitlerov Reich; bez iluzija o političkom rješenju, i bez zgražanja nad prekomjernom uporabom sile protiv njega."

Irak Iračanima! ... Zar i ako će se međusobno poubijati?!

Propast post-Sadamovog Iraka lako je svaliti na onoga tko ga je srušio, ali ta propast nije greška Amerikanaca. Oni su srušili režim koji je godišnje(!) ubijao desetak tisuća svojih sugrađana. Diktaturu straha kakvih je bilo malo. Amerikanci su ga naravno srušili prvenstveno kako bi za sebe  uspostavili kontrolu nad izvorima nafte i, priznajem samo usput, uveli slobodne izbore.

Što su Iračani napravili? Jesu li iskoristili izbore za nadmetanje ideja, političkih programa, jesu li pregovarali o vladinim koalicijama kako se to i u ovoj nejakoj hrvatskoj demokraciji radi? Ne, iskoristili su odsustvo čizme koja ih je tlačila i organizirali su se u dvadesetak oružanih formacija naslonjenih na jednu ili drugu sektu u islamu i počeli se međusobno brutalno i masovno istrebljivati.

Devedeset pet posto svih žrtava dvanaestogodišnjeg sukoba u Iraku pale su u međusobnim vjerskim sektaškim sukobima i masakrima (i 95 posto svih američkih vojnika pognulo je ne u početnom frontalnom ratu sa Sadamovom vojskom već u pokušajima da zaustave taj građanski rat; na kraju su odustali i povukli se ostavivši propalu državu).

Vjera, čak štoviše, dvije sekte jedne te iste vjere, zavadili su 20 milijuna Iračana do te mjere da su zaboravili ikakvu ideologiju i daljnji plan; jedini smisao svega je sadašnji trenutak i ubijanje što većeg broja "nevjernika".

U košmaru takvog građanskog rata, neki poludjeli od osobnih gubitaka, oslobođeni odsustvom svakog režima i autoriteta, u žudnji za novcem i užicima, na podlozi radikalnog islama, stvorili su monstruma, Islamsku državu.

Jedan je kolumnist danas napisao snažnu dijagnozu i dobru terapiju: "ISIS-ove su mete svi njegovi ideološki ili vojni protivnici, od Europske Unije i Sjedinjenih Država, preko Rusije, do muslimanskih šijitskih režima i oružano-političkih formacija... ISIS, kada je riječ o njegovom fizičkom uništenju, danas treba tretirati kao Hitlerov Reich; bez iluzija o političkom rješenju, i bez zgražanja nad prekomjernom uporabom sile protiv njega".

Nedostatke liberalizma možete danas nabrajati u beskraj, ali nedostatak liberalizma ćete gorko osjetiti tek kada ga više ne bude.

Zapad = ljudska prava + standad života - dogme

Zapad je postao to što danas jest, ne zbog "očuvanja temeljnih vrijednosti", koje su uglavnom bile nazadne, ograničavajuće, a često i ubojite za milijune nesretnih žrtava.

Zapad je postao to što jeste tek kad je humanizmom i renesansom, a kasnije prosvetiteljstvom postavio na pijedestal Čovjeka, Pojedinca, Ljudsko biće, Homo sapiensa..., a ne kukavnog božjeg ili carevog podanika.

Svi osvajački ratovi kasnijih stoljeća, samo su preživjeli ostaci tradicionalnih vrijednosti

Jer, jedine nemani iz ljudske predcivilizacijske podsvijesti čovječanstva koje se odupiru krepavanju su (pišem ih velikim početnim slovom, jer se poistovjećuje sa nadnaravnim, Svetim) nemani Nacije, Suverene Države, Vjere (i to uz obavezan pridjev "naše")...

Alternativa globalnom liberalizmu, koji multikulturalno podnosi sve različitosti i ukapa ih u tkivo naprednog i bogatog društva, slobodnom tržištu i barem nominalnoj izbornoj demokraciji i zaštiti ljudskih prava samo je jedna: strogo kontrolirano, ksenofobno društvo u kojem ćete možda živjeti duševno mirnije, jer u strahu od slobode lako se prepusti odgovornost onima iznad sebe. Nedostatke liberalizma možete danas nabrajati u beskraj, ali nedostatak liberalizma ćete gorko osjetiti tek kada ga više ne bude.

Stoga, pridružujem se pozivu: nemojte moliti za Pariz, jer su molitve (raznih vrsta i upućene raznim bogovima) i dovele do ove tragedije i prekinule živote tih sto pedeset mladih ljudi.

Putenost, žudnja za životom, apsolutna sloboda pojedinca, odsustvo lažnih religijskih morala, ležeran život i rad kojemu nije na prvom mjestu zarada već uživanje u druženju, kulturi, razmjeni ideja, umjetnosti... Pariz jest sve ono što čini bit Zapada, i sve ono što smeta zadrtim vjerskim i rasnim bigotima na svim kontinentima.

Živite Pariz! I pokažite onim nemanima iz ljudske prošlosti da ih se ne bojimo.