U sjećanje na taj duh i u sjećanju na brodsku malu židovsku zajednicu, u sjećanje na njihovo gorljivo hrvatstvo tijekom 19. i 20. stoljeća i u sjećanje na njihovo brutalno i ničim izazvano istrebljenje tijekom budakovskog doglavništva, pozdravljam s pozdravom: "Dogodine u gradu bez Budakove ulice!"
Danas je prvi dan Nove, 5772. godine od stvaranja svijeta, koja je počela sinoć u sumrak.
Diljem svijeta ljudi dobre volje ozarenih lica čestitaju si praznik i žele sve najbolje, "dobru i slatku novu godinu".
Zaboravio sam na početku reći: radi se o brojanju godina od stvaranja svijeta prema židovskom kalendaru, naravno. Kalendar kao kalendar, nijedan ne broji godine prema objektivnim znanstvenim činjenicama po kojima je Zemlja stara milijarde godina već prema nekakvim bajkovitim mitovima nastalim u prvim danima etnogeneze svakog naroda, ili prema lijepim snovima kojima potkrepljujemo nadanja u mudrost i/ili milosrđe nekoga boga.
Trebali bismo baš danas zapaliti svijeće duž Budakove ulice kao što se u studenome pale duž Vukovarske: u počast žrtvama i kao opomena da se to ne smije dogoditi "nikada više".
U svakoj zemlji svijeta danas će biti organizirane proslave. Čak i u Njemačkoj, u kojoj je holokaust imao milijunske žrtve, diljem te moćne države u mnogobrojnim sinagogama koje je ta ista država pokajnički obnovila, okupit će se nova i vibrantna židovska zajednica. Ti vrijedni ljudi zaključit će poslove prošle godine i otpočeti novu.
Samo u Slavonskom Brodu
Samo u Slavonskom Brodu, jednom dosta starom europskom gradu, neće biti organizirano ništa. Nekada bi se i gotovo 500 brodskih Židova okupilo u brodskoj prekrasnoj sinagogi, tamo kod zgrade FINA-e, gdje je danas goli trg(!) i čestitalo si međusobno.
Nakon proslave, častili su svoju zajednicu, ali i svoje prijatelje Hrvate, a povodom blagdana, mnogi su darivali i svoje omiljene političke stranke, gotovo redom hrvatske nacionalističke, štono bismo danas rekli: pravaške!
Prema popisu stanovništva danas ima u Slavonskom Brodu više dalekih Kineza nego Židova koji su tu živjeli stoljećima!
"Zaslužan" za taj nevjerojatan podatak jest čovjek kojemu smo (valjda zbog toga?) posvetili ime cijele jedne poveće ulice u našem gradu. Oslobodio nas je taj "čovjek" i zgrade sinagoge i ljudi koji bi se okupljali u njoj.
Nedamo mi našeg Milu
Čitam komentare na seriju napisa kojima je popraćena inicijativa Udruge PLUS za promjenu imena jedne brodske ulice: nije to sada potrebno, dosadni ste više, nedamo mi "našeg", znate li koliko to košta...
Trošak je zanemariv, građani ništa ne plaćaju, a tvrtkama bi troškove morao nadoknaditi Grad (kao što im je nametnuo troškove i kod prethodne promjene ulice jednog drugog književnika, Njegoša, koji se rodio jadan prerano da bi bio i književnik i zločinac, pa je ostao samo pjesnik). Jer kad trebate sprati ljagu sa svog lica, pošteno je da Grad solidarno plati neke troškove pranja.
Svi vijećnici pokazali svoje pravo lice
Na sjednici Gradskog vijeća na kojoj se raspravljalo o tome, pokazali su svi svoje pravo lice.
HDZ je rekao da je europska stranka, ali se u glasovanju suzdržao, ne želeći niti narušiti si taj image europejstva niti odbiti desnije elemente svojeg glasačkog tijela, ponašajući se dakle po staroj zagorskoj: "nit v rit nit mimo".
Dvije su pravaške stranke pokazale svoje potpuno nepoznavanje pravaške ideologije i povijesti (one jedine prave) Hrvatske stranke prava. Pokazali su da mijenjaju dlaku, ali ne i ćud, i da ustvari nisu sljednici stranke prava iz 1861. pod vodstvom jednoga Ante, nego neke druge stranke prava iz 1941. pod vodstvom jednog drugog (i to sasvim pogrešnog) Ante.
Umirovljenica je pokazala kako je bila dobra i poslušna, "tradicionalna hrvatska supruga" koja nikada nije mislila svojom glavom.
Najveće iznenađenje je HNS-ovac koji je pokazao da u "liberalnim demokratima" sasvim lijepo može funkcionirati zadrti "ustaša", pravdajući se time da "narod ne želi promjenu". Neka liberalni demokrat pogleda pod "narodna podrška Hitleru" pa će vidjeti da je preko 90% Nijemaca odobravalo njegov režim. Znači li to da je trebalo pustiti ga da zauvijek ostane taj tisućugodišnji Reich, i da su zemlje antifašističke koalicije postupale nedemokratski kad su zgromile Njemačku u Drugom svjetskom ratu?
Čak i SDP koji je glasovao za inicijativu, u proceduralnim raspravama pokazao je (otimajući tuđu incijativu kao svoju) kako mu je zapravo stalo do predizbornog spina, a ne stvarnog antifašizma. Isto tako pokazao je (sprječavajući da pisac ovih redaka obrazloži inicijativu, samo zato što inače nije "na liniji" Partije) da su, istina, protiv fašizma, ali da im je bliska ideja totalitarizma, samo ako je to "njihov totalitarizam". Ako kažem da su se i oni ponašali "nit vrit ni mimo" jesam li time izjednačio dvije najjače stranke? Ili su se možda izjednačile same!?
Evo sada (i njima) još malo povjesničarske perspektive:
Da nije bilo pogroma Židova, a da je bilo više prihvaćanja različitosti u srednjem vijeku, da se alienitete nije doživljavalo kao "gamad koju treba zatrti" ne bi bilo ni masovnih zločina posljednjih stoljeća. Na koncu, da nije bilo tako efikasnog budakovskog rješavanja problema(!?) židovske zajednice, ne bi moglo biti niti (nekažnjenog) Bleiburga, a na koncu ni Vukovara, Srebrenice...
U to ime, trebali bismo baš danas zapaliti svijeće duž Budakove ulice kao što se u studenome pale duž Vukovarske: u počast žrtvama i kao opomena da se to ne smije dogoditi "nikada više".
Pred kraj mala digresija: znate li zašto su SAD najjača svjetska sila?
Zato što su, nasuprot europskog iskustva i strašne tradicije uništavanja svega različitog, primili sve i napravili jedno, snažnije. Njihovo geslo "iz mnoštva jedno" i njihovi simboli (npr, snop strijela, koji prema staroj priči ne možeš slomiti dok su zajedno), pokazuje mudrost njhovih otaca koja je i dva stoljeća poslije vrlo suvremena.
Na banalnoj razini, sinovi vijetnamskih emigranata iz 40-ih godina ratovali su protiv svojih sunarodnjaka 60-ih. Na mnogo značajnijoj razini, Nijemac Einstein (kojega se njegova domovina s prijezirom odrekla) i Talijan Fermi (koji je po uvjerenju odbio biti fašist) dali su im atomsku, a Mađar Szilard (koji je po uvjerenju odbio biti boljševik) termonuklearnu bombu.
Naši bi hrvatski (pa i svi europski) nacionalisti te znanstvenike koji su imali "muda" stati iza svojih uvjerenja prozvali izdajnicima!? A ljude koji su poklali hrvatske Židove, najveće hrvatske nacionaliste protekla dva stoljeća, nazvati herojima?
Hrvati u "židovskoj koži"
Hrvatska je (i Hrvati kao narod) došla u najveću opasnost ne za Turaka, već u ovome ratu. Da je JNA uspjela pobijediti u Domovinskom ratu, mi bismo se vjerojatno većinom nalazili u izbjegličkim logorima u Austriji (kako nam pokazuje stanje okupiranih područja: gotovo do jedan Hrvat je bio protjeran, iz najmanjih sela pa do Vukovara, a lako je zamisliti da bi se to isto dogodilo i u većim gradovima, sve do Zagreba).
Zamislimo se kako bismo tada razmišljali, pa ćemo se zamisliti u "židovskoj koži"!
Židovi su to proživjeli od rimskog protjerivanja nakon borbe za slobodu 70. godine, kada je cijeli narod zatrt i protjeran, držeći se skupa nasuprot cijelom ostalom svijetu koji je u njima uvijek gledao "pljačkaše, strance, krvopije, bogoubojice..."
Za vrijeme svoje dijaspore nikada nisu gubili nadu da će na kraju Pravda pobijediti. Imali su i jednu uzrečicu, na svim okupljanjima uzvikujući: "Dogodine u Jeruzalemu!". I nakon pukih 1877 godina, zaista su doživjeli pravdu, doživjeli su slaviti svoju vjeru (zapravo više svoj način života) u svojem Jeruzalemu.
U sjećanje na taj duh i u sjećanju na brodsku malu židovsku zajednicu, u sjećanje na njihovo gorljivo hrvatstvo tijekom 19. i 20. stoljeća i u sjećanje na njihovo brutalno i ničim izazvano istrebljenje tijekom budakovskog doglavništva, pozdravljam s pozdravom: "Dogodine u gradu bez Budakove ulice!"
