MARIJA iz Slavonskog Broda majka je troje djece. Uz to, osam sati radi u trgovini. Nakon završenog posla u trgovini, Marija počinje raditi i drugi posao ili drugu smjenu za koju nije plaćena, niti ima staž za isti posao. Na tom drugom poslu nema ni određeno radno vrijeme, niti normu.

Uobičajeni kućni poslovi su njezina druga smjena – kuhanje, čišćenje, peglanje, kupovina namirnica.

Marijin suprug, Igor, radi više od osam sati dnevno u jednom restoranu. Marija, uz sve poslove stigne odvesti i svoju djecu na treninge, i to tri puta tjedno.

Marija sigurno nije jedina žena koja radi dva i više posla. Naše društvo je puno žena poput Marije. I kada sve zbrojimo, možemo zaključiti kako svaka žena nakon svog profesionalnog posla radi još deset do trideset sati tjedno u kući. Pranje podova, kupaonica, mijenjanje posteljine, priprema hrane, briga za biljke i kućne ljubimce. Ovo su poslovi koje rade uglavnom žene.

Rijetki su oni muškarci koji rade rutinske kućanske poslove. Možda i  postoji muškarac koji bar jedan sat dnevno riba podove ili kupaonice ili priprema hranu, ali takvi su izuzetak.

Ovakvi poslovi sigurno ostavljaju negativne posljedice na ženu, kako na njezin profesionalni, tako i na privatni život. Ostavlja im pet puta manje vremena za odmor, za osobni profesionalni napredak, za usavršavanje, ali i za društveni život.

Ne smijemo zaboraviti kako se žene danas odgojem svoje djece bave u znatno većoj mjeri no očevi.

Nekad je žena radila samo onu drugu smjenu koju danas radi Marija. Obavljala je samo kućne poslove.

Danas ekonomska aktivnost Marije nije nikakva njezina ambicija, kao ni njezin izbor. Marijina ekonomska aktivnost nasušna je potreba kako bi ona i njezin suprug Igor preživjeli. Rijetke su obitelji koje mogu živjeti ili preživjeti od jedne plaće.

Danas se sve češće naglašava jednakost muškarca i žene. Danas je to nešto normalno. Ali prije nešto više od stotinu godina, žene nisu imale ni pravo glasa, nisu se obrazovale, nisu smjele raditi većinu poslova. Nepravda prema ženama uglavnom je ispravljena, ali ne i u potpunosti.

U 21. stoljeću neshvatljivo je da spol može biti prepreka za napredovanje ili dobivanje prava. Uloga žene u obitelji i društvu je nezamjenjiva i neprocjenjiva.

Nekada sva prava koja su dana ženi ostaju samo na papiru.

Povijest su pisali uglavnom muškarci i žena je - kroz tu povijest - uglavnom prikazivana kao domaćica. Kao takva, nije imala položaj jednak muškarčevu. Žene su se same izborile da izađu iz tradicionalnih okova, ali i danas su izložene čestim kritikama i osudama.

U mjesecu studenom svake se godine obilježava Europski dan jednakih plaća. Ali samo se obilježava jer, prema podatcima u EU, muškarac godišnje zaradi 16 posto veću plaću od žene. Odnosno, svaka žena skoro dva mjeseca u godini radi ni za što. Svaki muškarac umirovljenik ima 21 posto veću mirovinu od žena.

Svjetski ekonomski forum smatra da će trebati preko sto godina kako bi se izjednačile plaće muškaraca i žena.

Koliko god svijet i Europa pričali i zalagali se za ravnopravnost svake vrste, pa tako i muškaraca i žena, to u praksi ne vidimo. Rijetko su žene na najvišim pozicijama u društvu - u politici, ekonomiji, sudstvu.

U Lijepoj Našoj, svega je 19 gradonačelnica od ukupno 367 osoba koje su bile na čelu nekog od 127 gradova i samo dvije županice od 92 osobe koje su obnašale dužnosti prvog čovjeka županije. Kako bi izgledao svijet ili Lijepa Naša kada bismo s pozicija pobrisali muškarce?

Možda bi sve bilo drugačije (i) da je imenica 'novac' ženskog roda. Sigurno bi i Marija živjela bolje.