U prošlotjednoj kolumni, govoreći o enormnim troškovima koje uz plaće izdvajamo za naše saborske zastupnike, rekli kako nam bez obzira na astronomske iznose koje za njih plaćamo, nije žao ni jednog jedinog centa. Jer nas ništa ne može do suza nasmijati kao ono što čujemo u Sabornici. Tako je bilo i prošle srijede kada su se nakon jednomjesečne stanke zastupnici vratili u klupe i sjednicu započeli aktualnim satom. Oporba nije štedjela vlast pa je tako jedan zastupnik, govoreći o vladajućima, rekao kako jedino s čime se vlast hvali je da su prestali krasti. Tada je tom zastupnika iz tabora vladajućih doskočio većinski zastupnik i rekao: „Mi ne krademo, mi smo sve svoje obveze napravili“. Nakon te izjave u Saboru se čuo gromoglasni smijeh. Smijali su se, naravno, i građani koji pred televizijskim ekranima koji gledaju prijenose saborskih sjednica. I rekli: „Ne plaćamo ih uzalud, tko bi nas još mogao ovako zabaviti“.

Piše Drago Hedl

Naš je sustav: j…š Ustav

Pozamašan račun ovih dana ispostavio je Ured predsjednika Republike. U ovoj godini kane potrošiti hrane za oko 80.000 eura, no zanimljiva je i stavka kad je u pitanju rezano cvijeće, kojim se ukrašavaju uredi Pantovčaka. Za tu je namjenu predviđeno čak 60.000 eura. Za svježe voće i povrće, pak, planirano je 24.000 eura, za svježu ribu 15.000 eura, te oko 30.000 eura za meso, mesne prerađevine i perad. Na Pantovčaku će, planiraju, za kavu i čaj potrošiti oko i 6.500 eura, a za mlijeko i mliječne proizvode oko pet tisuća. Što se, pak, alkoholnih i bezalkoholnih pića tiče, predviđeno je 13.000 eura, a iznos od 12.000 eura namijenjen je isključivo za negaziranu mineralnu vodu. Ali ni to nije sve: za kruh i pekarske proizvode izdvojit će, kažu 6.500 eura. I upravo ta stavka osobito bode oči: prva dama svojedobno je onima koji su se žalili na skup kruh, rekla kako bi trebali rezati tanje šnite.

Umirovljenici stalno kukaju da ih Vlada zanemaruje i slabo brine o njihovu socijalnom statusu. Čini se da nisu u pravu. Sada, ako žele, uz mirovinu mogu raditi i puno radno vrijeme, a ne samo pola kao što je bilo prije. Ali tu postoji mala kvaka. Svaki umirovljenik koji uz mirovinu nađe i zaposlenje na puno radno vrijeme, više neće imati pravo na punu mirovinu, već samo na pola. Iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kažu kako očekuju da će novu mjeru - rad na puno radno vrijeme - koristiti gotovo 9.000 umirovljenika. Kojima će naravno, uzeti pola mirovine. Neki tješe umirovljenike da ne treba gledati sve kroz novac, jer će se, radeći u mirovini, osjećati korisno, uključeni u društvo. I dodaju kako je manje važan iznos mirovine od toga koliko je neka osoba dugo prima. 

U Sinju je zatvoreno rodilište: tijekom 2024. i 2025. godine nije bilo nijednog poroda, a 2022. bila su samo dva. Očajni gradonačelnik Sinja, za razliku od svojih kolega koji u novogodišnjoj noći posjećuju rodilišta i daruju prvu novorođenčad i njihove majke, nema tu mogućnost. Ljuti se što će u Sinju biti zatvoreno rodilište i za to okrivljuje vlast, jer Sinjanke sada moraju rađati u drugim bolnicama. Pa nastaje problem: Sinjani su silno ponosni na svoju Alku, a temeljno je pravilo da alkar mora biti rođen na području Sinja. Što bi, za dva-tri desetljeća, ne bude li poroda u Sinju, u pitanje moglo dovesti Sinjsku alku. No, čini se da bi stvari, što se demografije tiče, mogli popraviti i sami Alkari, tako da i u svakodnevnom životu svojim kopljem što češće pogađaju „u sridu“.

Ove godine Hrvatskoj će biti potrebno gotovo pola milijuna stranih radnika. Najviše ih i dalje stiže iz Bosne i Hercegovine, potom Nepala i Srbije, dok su Filipinci na četvrtom mjestu. Poslodavci se žale kako je velik problem što se s njima teško ili nikako sporazumijevaju, jer naravno Nepalci i Filipinci ne govore hrvatski jezik. Tome je doskočio ministar unutarnjih poslova i najavio kako će nakon godinu dana boravka strani radnici morati položiti znanje hrvatskog jezika. „Nisam siguran“ veli ministar, „da možemo imati kvalitetnu radnu snagu koja nam je potrebna, a koja nije u stanju komunicirati na jeziku zemlje domaćina“. Slažemo se s ministrom ali ne bi loše bilo da i domaći, osobito ugostitelji,nauče govoriti hrvatski jezik, pa da pristojno pozdrave goste kada uđu u restoran i jednako pristojno zahvale kada plate račun.

Tko na Pantovčaku radi, ne boji se gladi.