SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod, krvava nedjelja 3. svibnja 1992. godine te četiristo i dvoje mališana ubijenih i stradalih u Domovinskom ratu, jučer (1. travnja 2025. godine), trideset i tri godine kasnije, dobili su samo svoj - spomendan u kalendaru.

Hrvatski sabor na sjednici potvrdio:

Od danas je 3. svibnja spomendan - Dan sjećanja na ubijenu djecu

Gradu uz rijeku Savu, nažalost, taj podsjetnik nije potreban. Svake je godine taj datum bolan podsjetnik na sve one mališane čije je djetinjstvo grubo prekinuto. No, povijesti je taj spomendan itekako potreban te ga je zaslužila svaka mala duša koja je nasilno otrgnuta iz naručja svojih najmilijih.

Njihove priče prenosimo već godinama i upravo su one svjedok zašto treći dan svibnja zaslužuje biti spomendan, ali i pokazatelj koliko je bitno smoći snage i govoriti. Da se nikad ne zaboravi.

U nastavku je moguće pročitati niz istinitih životnih priča koje je SBplus / PlusPortal prethodnih godinama objavljivao na datum 3. svibnja, a koje svjedoče o patnji i žrtvi onih čija su djeca poginula u Domovinskom ratu. Već sami naslovi dovoljno govore o tomu koliko su potresne te ispovijesti. Posebno je teško bilo bilježiti ih stojeći pred roditeljima čija su sjećanja o trajnom rastanku od svoje djece bila toliko živa, a opisi tih trenutaka toliko detaljni da je vrlo često osnovna pomisao svima prisutnima bila - kako ljudsko biće uopće preživi toliku bol.

Petar Crnković o gubitku sinova:

'Izašli su se igrati. Ugledao sam ih kako leže na asfaltu.'

Roditelji: Znamo tko nam je ubio djecu.

Kao da me budi i šapće: 'Mama, moraš ići i govoriti!'

18-godišnja kći umrla joj pred očima

'I danas je vidim u djevojkama koje joj sliče'

Majke danas jedna uz drugu:

'Dovoljno je da se dodirnemo. Znamo da sve nosimo istu bol.'

A takvu bol preživio je i Josip Stanić. Brođanin koji je zbog ogromnog gubitka postao simbolom patnje zbog gubitka voljenih u Domovinskom ratu. U jednom danu izgubio je troje djece (kći Andrijanu te sinove Dalibora i Marinka), trudnu suprugu Željku i majku Katu. U podrumu kuće u Kuhačevoj ulici, prekoputa Područne osnovne škole „Hugo Badalić“ u slavonskobrodskom naselju Jelas, ostao je 3. svibnja 1992. godine zakopan čitav njegov svijet. Tragičnu sudbinu njegove obitelji SBplus je zabilježio videom prije 11 godina.