SVJEDOCI smo vremena u kojem su negativne vijesti najčitanije. Vrijeme u kojem se o dobrim stvarima priča za jednom kavom, a o lošima na, najmanje, sljedećih pet. Vrijeme u kojem kukanje o svemu i svačemu prestavlja glavni izvor komunikacije. Vrijeme u kojem se više ne može ležati u bolnici, a da se to ne postavi na društvene mreže, jer, ljudima je potrebna pažnja. Ljudi pate za pažnjom. Ljudi su takvi jer su ljudi, jer je to ono ljudsko u nama.

Više volim razmišljati i razgovarati o pozitivnim temama, ali takvih je danas jako malo. Svima nam je dosta naših vlastitih problema, pa nam tuđi stvarno nisu potrebni. Ali kada bi tako bilo, čime bismo hranili našu dušu. Živimo u vremenu u kojemu materijalizam prevladava, a nematerijalne, rekao bih, prave vrijednosti, skoro i nestaju.

Miroslav Krleža, jednom je rekao: „Sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture!".

Slušajući svaki dan silno kukanje, možemo primijetiti kako se neki naši sugrađani žale na manjak događanja u gradu - prije svega, onih kulturnih. A oni najglasniji kazat će kako Grad i kulturu vode ljudi koji su došli „ispreka" te kako je ovo postao nekulturan grad. Valjda su oni „ispreka" dobri samo za viceve. U silnoj želji da dođem do pravog značenja riječi „ispreka", ipak, nisam uspio.

Možda je problem s „nedostatkom kulturnih događanja" manjak noćnih ili disko klubova. Zar kultura može biti zadimljena prostorija puna pijanih ljudi i cura koje se pate na štiklama. Ali danas nam se to sve više nameće kao kultura. Meni nije kultura kada jaknu moram ostaviti na balkonu dva dana nakon izlaska kako bi se prozračila.

Kultura je ono što se nosi u srcu, njeguje i čuva. Kultura je vidjeti kako Hrvatsko pjevačko društvo „Davor" na međunarodnom natjecanju u Češkoj, među zborovima iz cijelog svijeta, osvoji srebro. Kultura je znati kako Brodski harmonikaški orkestar uvjerljivo osvaja dvije zlatne plakete u Pragu. Kultura je vidjeti prepunu dvoranu predstave „Minske priče". Kultura je vidjeti djevojčicu koja sa svojih devet godina svira onu violinu tako zanosno i uvježbano. Kultura je doći na utakmicu Marsonije i vidjeti pun stadion. Ali isto tako, kultura je vidjeti i uređene avenije, ceste, parkove, zelenilo.

U našem hramu kulture, Kazališno-koncertnoj dvorani Ivana Brlić Mažuranić, u prvih šest mjeseci ove godine, ostvarena su 223 programa. Programe je pratilo blizutrideset i pet tisuća ljudi. Znači, u ovoj godni imat ćemo, sveukupno, oko 450 programa koje će pogledati sedamdesetak tisuća ljudi.

Svakako bi i učitelji u školama trebali više poraditi na razvijanju svijesti djece o posjetama kulturnim događanjima. Jer, nedovoljno je da organizirane posjete budu samo u danima dječjih svečanosti „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić" koje se svake godine organiziraju u našem gradu.

Svakako, sve pohvale zaslužuje i brodska gimnazija - jedina srednja škola u Slavonskom Brodu koja organizirano dolazi na kulturna zbivanja.

I zato ne dopuštam kazati kako se u gradu ništa ne događa. I zato ne dopuštam kazati kako nema kulturnih događaja. Zato ne dopuštam kazati kako zadimljeni noćni klub, pijani ljudi i cure koje se pate na štiklama, predstavljaju kulturu.

Po mnogima, naš najveći pisac prošloga stoljeća, Miroslav Krleža, jednom je rekao: „Sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture!".

Da je kojim slučajem Miroslav Krleža danas s nama u Slavonskom Brodu, sigurno ne bi izrekao ovu svoju čuvenu rečenicu, barem ne ovaj njezin drugi dio.

Da je u našem društvu sve onako kakva je kultura u našem gradu, vjerujem da bismo živjeli u blagostanju obećane nam Kolindine Švicarske.