OVO je vrijeme informatičke revolucije. Sve elektroničke tehnologije i sve moderniji mediji imaju veliki utjecaj na razvoj djece. Svakako je prisutan i utjecaj vršnjaka, a najveću ulogu trebali bi igrati roditelji. Njihova uloga u novim vremenima se mijenja, ali nikada ne smijemo kazati da je uloga obitelji u razvoju djece manja ili manje važna. Roditelji moraju razumjeti novo doba kako bi što bolje razumjeli i svoju djecu. Trebaju znati definirati svoje stavove i imati odgovore na sve suvremene socijalne devijacije. Ako to ne znaju spoznati - teško će i argumentima sile postići bilo što.

Isto tako, vrlo je važno da i sama djeca pokažu dobročinstvo prema roditeljima, ali opet tom dobročinstvu najviše ih uči obitelj.

Odgoj nije jednostavan. Dugačak je to i mukotrpan proces. Odgojem se uvijek teži izgrađivanju, oblikovanju i razvijanju čovjeka.

Odgoj djece oduvijek je bio fundamentalno pitanje. Presudno za budućnost društva. Proces odgoja najviše uključuje obitelj, školu, društvo i vršnjake.

Da bi čovjek bio živ i nakon fizičke ili biološke smrti, potrebno je da iza sebe ostavi odgojenu djecu. Ako to ne uspije, pitamo se koji je smisao njegovog postojanja uopće? Možemo kazati da je neodgojeno dijete najveći neprijatelj svakom čovjeku, a najviše roditelju.

Jesmo li kadri postaviti i sebi jedno lagano pitanje, a na koje vjerojatno nemamo odgovor?

– Što se to nama dešava da ne vodimo brigu o sebi, još manje o svojim obiteljima, a najmanje o našoj djeci?

Danas roditelji svojoj djeci ispunjavaju svaku i najmanju materijalnu želju. To je dobro ako su u mogućnosti, no djecu treba učiti da znaju cijeniti sve ono što im roditelj pruži odgojem i da budu zahvalni na tome. Koliko vidimo, danas je vrlo malo djece koja znaju cijeniti i zahvaliti nekome za sve ono što su dobili.

Svaki roditelj misli i želi svom djetetu samo najbolje, ali isti taj roditelj treba znati da nema samo materijalne dužnosti prema svojoj djeci. Postoje razne dužnosti. Roditelji trebaju znati da - prije materijalnih dužnosti prema djeci - stoji dužnost odgoja. Danas to roditelji sve više zaboravljaju, pravdaju se nedostatkom vremena i očekuju od drugih da odgoje njihovo dijete. Teško da odgoj može bilo tko nadoknaditi ako roditelji zakažu. Postoji li danas uopće dobra odgojna ustanova? Danas i ustanove zadužene za odgoj, tu obvezu prepuštaju nekome drugom. Obično, na kraju, kada roditelj zakaže u odgoju, ulica postaje glavno mjesto na kojemu dijete stječe „odgojne vještine“.

Danas će mnoge obitelji reći kako imaju sve. Imaju sređene kuće, puno soba koje im ne trebaju i po nekoliko auta. Imaju puno novca i uz taj novac osjećaju se sigurno. Imaju toliko odjeće da neki odjevni predmeti nikad neće doći na red da ih odjenu ili obuku. Naravno, sva odjeća je originalna, jer ljudi koji imaju sve neće sebi dopustiti da nose bilo kakvu odjeću. Uz sve to, imaju djecu kojoj su priuštili sve. Još dok su im djeca bila mala, kupili su im stanove kako se na studiju ne bi gurali po internatima i domovima. Kada su postali punoljetni dobili su i limuzine, jer ih je tata odgojio i kazao – sine, ako imaš dobar auto, imat ćeš i bolju p…! Njihova odjeća je markirana s raznim likovima - od krokodila pa na dalje. Mobiteli i laptopi imaju znak zagrižene jabuke. Putuju kad hoće i gdje hoće. Njima ne treba škola. Imaju dovoljno za života, čak i previše. Ali nemaju jedno – nemaju odgoj!