ČESTO čujemo termin – nije mu bilo suđeno. Tko određuje je li nam nešto suđeno ili ne? Možemo li istinski utjecati na svoju sudbinu? A s druge strane često čujemo kako smo mi krojači svoje sudbine. Odgovor na pitanje sudbine teško je dati, a još teže ako znamo da je čovjek biće koje ima slobodu. Iako imamo slobodu ne postoji čovjek koji zna što će sutra biti, a nema ni načina to saznati. Sudbina je jedno od najtežih pitanja ljudske misli.

Kako sazrijevamo sve češće razmišljamo o slobodi i sudbini. Ako postoji sloboda, onda mora postojati i odgovornost. 

O nekim stvarima iz našeg života čovjek ne može odlučivati ili ih određivati. Mi smo nemoćni određivati život ili smrt. Ne znamo kada ćemo doći na ovaj svijet ni kada ćemo otići s njeg. Ali jedno je sigurno, mi potpuno slobodno uređujemo život između rođenja i smrti. Slobodno i samostalno biramo put kojim ćemo ići. Biramo hoćemo li vjerovati ili ne. Biramo hoćemo li biti dobročinitelji ili nasilnici i prijestupnici.

Iz domena sudbine, dodijeljeni su nam roditelji. Određeno je tko će nam biti otac, a tko majka. I to je sudbina. Ali naša sloboda je kakvi ćemo biti prema roditeljima. Hoćemo li biti prema njima ponizni, poslušni i dobri, ili ćemo se loše odnositi prema njima? 

Iz domena sudbine je i tko će imati djecu. Netko ima samo mušku djecu, netko žensku. A netko i mušku i žensku. Netko ne može imati nikako. Ali o nama ovisi kako će biti odgojena djeca. Mi imamo slobodu, imamo izbor, možemo ih odgojiti na najbolji način ili ih učiniti lošim osobama. 

Ovdje svakako treba isključiti sudbinu na način da se prepustimo lijenosti, neradu, zaostalosti, vjerujući kako će sve biti kako nam je suđeno. 

Danas svjedočimo tomu da je dosta ljudi koji imaju veće materijalno bogatstvo sve više nezadovoljno svojim stanjem. Oni na taj način postaju siromasi u duši. A s druge strane ima i onih koji nemaju puno, ali su s tim zadovoljni. Oni vjeruju da je to njihova sudbina. Oni imaju bogatstvo u duši. 

Sudbina je sve na što ne možemo utjecati. Na taj način sudbina je usko povezana s našim slobodnim izborom. Toliko je nekada povezana da je skoro nemoguće razdvojiti što je sudbina, a što naš slobodni izbor. 

No, nije sudbina koju ćemo školu završiti, gdje ćemo raditi, koga ćemo oženiti ili za koga se udati. Sve je to naš slobodni izbor. 

Slobodna volja, ili sloboda izbora možda je najveći dar koji čovjek ima na životnom putu.  To svakom čovjeku daje mogućnost da misli što želi, o sebi ili drugima, da radi što poželi. I svi ljudi koriste taj dar – neki na svoju korist, a neki na svoju štetu. Ali u svemu tome čovjek nikada ne smije zaboraviti da će za sve izrečeno ili učinjeno biti odgovoran. 

Ne možemo utjecati na naš odlazak s ovog svijeta. Ne možemo ga odgoditi. To je sudbina. Ali jedno možemo – možemo znati što ćemo ponijeti kada krenemo. Možemo se pitati s čime ćemo otići? A sigurno nećemo moći ponijeti nekretnine i pokretnine za kojima trčimo. Nećemo moći ponijeti ni bankovne račune, stanove, vile auta. Neće nam biti od koristi ni vlast, moć ili ugled. Tog dana samo ćemo svoja djela ponijeti i nekome odgovoriti za slobodu koju smo imali.