LJUDI se razlikuju jedni od drugih, a opet - svi smo nekako isti. Razlikujemo se po imenima, pripadnosti nacijama, svjetonazorima, religijama. A opet... svi smo na isti način došli na ovaj svijet, i svi ćemo s njega otići jednako. Sve ljudske različitosti i sličnosti sačinjavaju jednu veliku ljudsku obitelj od preko osam milijardi članova.

Pripadnosti čovjeka nečemu ili nekome, sve njegove različitosti čine naše identitete po čemu nas prepoznaju drugi. Čovjek nikada ne bi treba bježati ili se sramiti svog porijekla ili identiteta. Bez obzira na njegovo porijeklo, svaki član velike ljudske obitelji ma gdje živio, treba osjećati ljubav prema svojoj zajednici i mjestu gdje živi i na taj način doprinositi napretku i svoje obitelji, ali i domovini u kojoj živi.

Svakog 26. listopada obilježavamo Međunarodni dan međusobnog pomaganja. Ovaj dan nam služi samo da nas podsjeti što smo dužni raditi svaki dan. Jer ne postoji čovjek, ma koliko bio samostalan koji može u velikoj ljudskoj obitelji individualno funkcionirati. Svima nama potrebna je nečija pomoć i svi smo mi dužni istu tu pomoć pružati i drugima. Od čovjeka se traži društvena odgovornost jer je i sam čovjek društveno biće. Svi smo dužni u skladu sa svojim položajem u društvu brinuti o zajednici ljudi odnosno o njihovim pravima. Briga o ljudskoj zajednici nije ničija isključiva obaveza. Svaka je osoba dužna brinuti o ljudskoj zajednici kako može i koliko može. Ne treba se sjetiti drugih samo u nekim danima koje čitamo iz kalendara, uz to se još i naslikavamo i pokazujemo kako smo mi dobri i kako pomažemo drugima. To je licemjerje.

Nema čvrste i jake ljudske zajednice bez pouzdanih pojedinaca, ali isto tako nema ni pouzdanih pojedinaca bez čvrste i jake zajednice. Ako smo pohlepni i sebični, nemamo osjećaj za okruženjem u kojem živimo, sigurno nećemo nikad uspjeti ni kao pojedinci, a kamoli postati pouzdani među ljudima. Čovjek za drugog čovjeka treba biti kao dijelovi zgrade koji podupiru i drže jedan drugog.

Suvremeni i moderni čovjek treba biti prvo svjestan sebe, da je samo jedan član od preko osam milijardi članova ljudske obitelji. Kada postane svjestan sebe onda će poštovati i drugoga čovjeka bez obzira na sve različitosti koje imaju.

Ako čovjek ima ispravan odnos prema Bogu i prema sebi, onda će sigurno imati i ispravan odnos prema drugima. Zato možemo kazati da je najbolji onaj čovjek koji koristi drugim ljudima.

Današnjeg čovjeka malo zanimaju tuđi problemi i nedaće. Skoro svi čujemo za takve, ali ostajemo gluhi i nijemi. Mislimo da mi nećemo doći u takva stanja kada će nam pomoć biti potrebna? Kao da nikad nismo čuli za narodnu izreku – pomozi mi ustati, da se podignem, pasti mogu i bez tebe.

Danas ćemo i pomoći, ali očekujemo nešto zauzvrat. Ako nas nema tu, teško da ćemo i pomoći. Samo istinski čovjek pokazat će ljubav i osjećaje za probleme i potrebe svoje braće – ljudi.

Onaj čovjek koji ne želi svim ljudima ono što i samome sebi i nije čovjek, jer na kraju - svi smo mi samo ljudi od kosti i mesa.