Nekada davno jednom zemljom upravljao je vladar koji je bio zulumćar. Vladar k'o vladar, nametao veliki porez i tako tlačio narod punih četrdeset godina. A narod k'o narod, gunđao je u siromaštvu, tankoj piti i siromašnoj odjeći. Jednoga dana pojavi se jedan hrabri i stasiti mladić koji obeća siromašnom narodu kako će svrgnuti vladara, istjerati ga iz dvorca te kako će narod živjeti u blagostanju.

U početku narod bijaše nepovjerljiv prema mladiću, ali mladić bijaše savršen, široka srca, dalekovidnih nazora, i iznad svega pronicljive pameti. Nitko kao taj mladić nije znao besjediti, nitko nije znao opisati sve vladareve nepravde.

I nije prošlo puno vremena, ovaj stasiti mladić povede sav onaj gladni i bosi narod pravo pred dvorac.

Ali oholi vladar bijaše mudar i pozva ovoga mladića na pregovore kako ne bi došlo do rušenja dvorca i kako bi se izbjegle nevine žrtve.

Mladić pristade na to i krenu stepenicama prema vladaru. Ali na prvoj stepenici dođe mu đavo i reče kako ne može dalje ako ne pokloni svoj sluh. Mladić promisli, ako pokloni sluh, ostaje mu sve ostalo. I tako on krenu. I na svakoj narednoj stepenici dolazio mu je đavo i uzimao po jedan dar kojeg svaki čovjek ima, i vid, i razum, i srce. Samo mu je još pamet ostala. Uspinjao se tako mladić skalinu po skalinu i, kada je došao blizu vladara, okrenu se i pogleda onaj svoj narod koji sada bijaše veseo, rumena lica, obučen u najljepšoj svili.

Vladar ga ugosti kao najboljeg svog prijatelja, ponudi mu da sjede, ali opet dođe đavo i reče mu da tu ne može sjesti ako ne da svoju pamet. Kada mladić vidje sve blještavilo dvorca, sve zlato i ukrase, odluči dati i pamet. Iz svoje neizmjerne zahvalnosti, vladar mu ponudi mjesto ministra, što mladić s radošću prihvati. Tko ne bi prihvatio tako visok položaj?

A onaj narod, gladan i bos čekao je ispred dvorca i čekao. I gunđajući se vratio odakle je i došao.

Priča kazuje kako se ovo ponavljalo svakih dvadeset godina. I uvijek bi bilo isto. Mladić bi zamicao uz crvene tepihe u visine, a narod natrag svojoj tankoj piti i krvavom zalogaju. (Iz romana „Priče od sjene“ Enesa Karića)

Iz ovoga sažetka jedne priče puno toga je i danas prisutno. Jedino, kod nas nije svakih dvadeset godina, nego se to ponavlja svakih dvije ili četiri godine. I tako traje. Potpuno je nestala ljudskost, suosjećanje, empatija, briga i osjećaj za drugoga. Dolazi li i nama đavo uzimajući jedno po jedno ili mi sami svjesno ne vidimo druge, već samo sebe? Svakim danom sve je manje i manje ljudskosti. Nestaje sve više i onaj osjećaj univerzalne ljudskosti, prestajemo biti osjetljivi jedni na druge, prestajemo biti tolerantniji, nježniji. Zaboravili smo spoznaju da smo svi samo jedno, zaboravili smo druge gledati kao ljudska bića. Takvi smo i mi, a takva nam je i vlast.

Čovjeka bi čovjekom trebale činiti njegove dobre ili prirodne osobine, moralno ponašanje, postupanje u duhu dobra, a posebno onaj istančani osjećaj za drugoga. Odstupanje od osnovnih osobina vodi k dekadenciji ljudskosti ili neljudskosti. Dekadencija ljudskosti kod nas je davno završena. Danas je na sceni samo neljudskost.

Dolaskom nove valute u Lijepu Našu, neljudskost je došla još više do izražaja. Ugostitelji, trgovci, frizeri, pekari… gotov su svi, od prvog dana nove nam godine, postavili nove cijene. Zar je moguće da je baš sve poskupjelo u novogodišnjoj noći, i brašno, i struja i plin, i nafta, i alkohol i škare za šišanje? Što je to nego samo neljudskost, bahatost, pohlepa? Nije li i onaj mladić s početka priče imao iste i slične osobine? Izdao je i iznevjerio narod s kojim je živio.

Ali da ljudskosti u Slavonskom Brodu ipak još ima, svjedoči nam jedan ugostiteljski objekt, jedan od rijetkih koji je zadržao cijene iste kakve su bile i u staroj godini. I ne kazujem ovo samo zbog toga što će nekome u džepu ostati nekoliko centa. Kazujem ovo kako bih naglasio da postoji još i ljudskosti. Ako već pokazuje svu veličinu ljudskosti, zaslužuje i da mu se ime kaže – Vedran Milić. Ovaj prvi instruktor za kuhanje kave u Slavoniji, obiteljski čovjek s četvoro malodobne djece, danas je uspješan ugostitelj sa šest lokala. Vedran je pokazao da ne želi biti kao onaj mladić iz priče. Pokazao je da nije u centima sve, već da ima i nešto u ljudskosti.