TEK sklopljena koalicija HDZ-a i DomPoka, stabilna je čini se, koliko i babin zub: jedni šumom, drugi kaldrmom; jedni od drveta ne vide šumu, a drugima je šuma zastrla drveće. Poslovično smireni premijer Plenković koji vješto pod tepih mete sve smeće i otpad, sada je uvidio kako bi se njegov brod mogao nasukati slično kao i prije osam godina kada je na palubi imao nestašne ministre Mosta, koji su mislili da njihova tri tadašnja ministra mogu promijeniti Hrvatsku. Pa je Plenković da se to ne bi dogodilo, hitro promijenio njih. Dok su neslogu u novosklepanoj koaliciji neki tumačili medijskim spekulacijama, naklapanjima i pretjerivanjima, sve je pojasnio premijer kada je neuobičajeno oštro zaprijetio svojim partnerima iz DomPoka mogućnošću novih izbora, ukoliko nastave stopama kojima su, u njegovoj prvoj Vladi, krenuli ministri Mosta. Premijer kaže kako igra u timu mora biti timska i kako se ne smiju zabijati autogolovi, kao što je to bio slučaj s ministrima Mosta koje je čim su počeli solirati hitro smijenio. I znakovito rekao kako će, ponovi li se takav slučaj, ići na nove izbore. Vidjet ćemo koliko su to DomPokovci ozbiljno shvatili, jer možda nisu razumjeli da im je premijer jasno poručio; znam da ste vi za dom spremni, ali i ja sam za razlaz.

Jedan od nestašnijih DomPokovaca, ovih se dana ozbiljno zapetljao u vlastitu mrežu: kad je ispunio svoju novu imovinski karticu pokazalo se da su primanja koja ostvaruju on i njegova supruga samo 38 eura veća od rata njihovih kredita. Logično se počelo postavljati pitanje kako peteročlana obitelj može mjesec preživjeti sa samo 38 eura, pa se digla kuka i motika na hrvatske umirovljenike koji jamraju, kukaju i žale se da s mirovinama od 270 eura ne mogu dotjerati ni blizu kraja mjeseca. No, DomPokovac, kad su neki već pomislili kako je stjeran u kut jer ne može objasniti kako živi s nešto više od eura na dan, javo je, urbi et orbi, kako Bogu zahvaljuje što ima imućnu obitelj u Americi, te da mu u njegovoj 54. godini života mama i dalje pomaže. Neki su se odmah sjetili junaka crtića Eustahija Brzića i njegove glasovite rečenice: ''Joj dečki, da me mama vidi''; a drugi se podrugljivo nasmijali i rekli kako je nekima puno lakše ispuniti domovinsku, nego imovinsku karticu.

Prošloga tjedna objavljeni su rezultati nacionalnih ispita iz osam predmeta koje je pisalo više od 40 tisuća učenika osmih razreda osnovnih škola i oko 37 tisuća njihovih mlađih kolega, učenika četvrtih razreda. Što se ovih mlađih tiče, matematika te priroda i društvo idu im bolje od materinjeg, hrvatskog jezika, dok je osmašima kemija puno lakša od fizike. U Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja, koje je provelo ispitivanje, zabrinuti su niskom razinom poznavanja hrvatskog jezika kod učenika četvrtih razreda. Ispod osnovne razine poznavanja hrvatskog jezika čak je 4.1 posto učenika, dok osnove pismenosti zadovoljava tek 36 posto učenika. Najveći je postotak onih sa srednjom razinom, njih 51 posto, dok je onih naprednih samo 8,4 posto. Naravno, postavlja se pitanje zašto su učenici tako slabi u poznavanju materinjeg jezika. A odgovor bi mogao biti: kada završe školovanje, ionako kane preseliti u inozemstvo gdje će im biti korisnije znanje nekog drugog jezika.

Ako su loši u poznavanju materinjeg jezika, osnovnoškolci su se pokazali dobri u nečem drugom. Čak 73 posto njih upušta se u klađenje, a 20 posto, ili svaki peti, redoviti su posjetitelji kladionica. Klade se na male iznose i to najčešće tako da novac koji im roditelji daju za obrok potroše na kocku. Stručnjaci upozoravaju na ozbiljnost problema i kažu kako se kockanje i klađenje lako razvije u tešku ovisnost. A kladionica je više nego pekarnica, ima ih čak 15 puta više nego prije 20 godina. Na tu pošast država mudro šuti, a kako i ne bi kada od toga ima velike koristi. Od poreza i naknada od igara na sreću u državni proračun prije tri godine uplaćeno je 190 milijuna eura, a lani više od 310 milijuna. Pa država može biti zadovoljna jer zna da na mladima svijet ostaje.

Tajni kupci prošlog su vikenda obilazili trgovine i mesnice u glavnog gradu, a nakon obilaska 22 trgovine u kojima su kupovali mesne prerađevine, voće i povrće zaključili ono što kupci - i to ne samo oni u Zagrebu - odavno znaju: kvaliteta tih proizvoda katastrofalna je pa se s pravom može reći kako Hrvatska postaje europski kontejner za trećerazrednu robu.

Police su prepune trulog voća i povrća, smrdljivog i napola raspadnutog, a zapakirano meso i mesne prerađevine sumnjive su kvalitete i nesigurni za upotrebu. Sniženja cijena ili takozvane akcije u pojedinim trgovačkim lancima samo su krinka da se trgovci riješe pokvarene, trule, nejestive hrane, koja čak i kad je dobro termički obrađena, može ozbiljno ugroziti ljudsko zdravlje. A kad pogledate odakle nam sve ta hrana stiže, vidjet ćete kako je to najčešće iz država stotinama pa i tisućama kilometara daleko od Hrvatske. Tako da onaj slogan jednog trgovačkog lanca - s polja na stol - može biti točan, ali je problem što su polja na kojima raste to povrće, jako, jako daleko.

Imali bismo još puno toga reći, ali danas je na snazi izborna šutnja.