U subotu u Slavonskom Brodu sjedio sam uz piće s 'paravojnim' generalom HOS-a, Antom Prkačinom te ga upitao hoće li na Penavin, ili čiji već, prosvjed u Vukovar 13. listopada.

- Upravo danas u Vinkovcima, par stotina veterana HOS-a sudjelovalo je na sportskim igrama koje sami i organiziraju. Tamo je bilo riječi o prosvjedu i većina se slaže kako bi na njega trebalo ići.-

Na moje pitanje hoće li on ići na prosvjed i možda na njemu govoriti, Prkačin mi je kazao:

- Ako većina podržava ideju kojoj sam i sam sklon nema razloga da ne idem u Vukovar, a hoću li tamo i govoriti ne ovisi o meni ili HOS-u nego o organizatoru prosvjeda. Mada, držim kako nitko osim domaćina ne bi trebao govoriti o meritumu, moguće je da netko pozdravi skup i izrazi potporu zahtjevu u ime onih koje tamo bude predstavljao.

Razgovarajući još kratko vrijeme o 'meritumu' - da država ubrza proces sankcioniranja ratnih zločinaca - problematizirao sam činjenicu da nije jasno misle li Penava i njegovi samo na srpske ratne zločince, ili na sve 'ma gdje bili'.

A da ih je bilo i na hrvatskoj strani tvrdi hrvatsko pravosuđe u svojim pravomoćnim presudama, ma koliko svojedobni predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske, Milan Vuković, tvrdio kako "u obrambenom ratu nema ratnih zločina".

Mada ne poznam čovjeka osobno, u ponedjeljak mi je dr. sc. Tomislav Dragun, ovlašteni financijski revizor iz Zagreba, dostavio kopiju Požurnice koju je uputio Andrei Šurina Marton zamjenici Glavnog državnog odvjetnika i Voditeljici Kaznenog odjela Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u kojoj podsjeća na neistraženo i neprocesuirano ubojstvo njegove kćerke, pripadnice HOS-a i ZNG-e, Biserke Dragun i njezinih prijatelja, Željka Kuprešakovića i Tomislava Tekića, u kojoj podsjeća:

Pa probudite se ljudi!", vrišteći, zaključio je Dragun svoj dopis zamjenici Glavnog državnog odvjetnika, s pravom ne odustajući od traganja za istinom, odnosno ubojicama njegove kćerke i njezinih prijatelja.

"Podnio sam 26. srpnja 2005. godine kaznenu prijavu protiv, meni zasad, nepoznatih organizatora i ubojica moje kćeri Biserke Dragun, te njenih kolega Željka Kuprešakovića i Tomislava Tekića iz Vinkovaca, koji su ubijeni u Vinkovcima tijekom Domovinskog rata, točnije 6. studenog 1991. godine.

Pokušao sam to na razne načine, ali sam uvijek nalazio na zid šutnje, osobito kod državnih tijela i ustanova. Zato sam i podnio predmetnu kaznenu prijavu, ali uzalud.

Istina, inspektori Ministarstva unutarnjih poslova RH pohodili su me u stanu 18. veljače 2009. godine, ali je sve na tome i završilo. Nije pomoglo ni pismo koje sam 19. veljače 2009. godine uputio Draganu Novoselu, zamjeniku glavnog državnog odvjetnika.

Onda Dragan Novosel, danas Vi. Opet isto. Šutnja i ignorancija.

Zatražio sam 19. veljače 2018. godine razgovor na temu predmetne Kaznene prijave s Dinkom Cvitanom i Davorom Božinovićem. Ništa. Bez odgovora. Bez ikakve reakcije.

I zaista, bit će vrijedno čuti stav vukovarskog gradonačelnika Penave i njegovih pobočnika na prosvjedu kojeg tako pomno pripremanju - traže li oni procesuiranje tek srpskih zločinaca, ili svih? Neovisno o tome što je njihov broj neusporediv.