SLAVONSKI BROD - Sinoć je u Franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu nastupio je Ansambl za ranu glazbu Minstrel.

Koncert je dao presjek hrvatske glazbe 16. i 17. stoljeća, počevši od rane renesanse, preko visoke renesanse, sve do ranog baroka. Ansambl Minstrel je izveo skladbe koje su skladali Andrija Motovunjanin, Vinko Jelić, Tomaso Cecchini, Gabriello Pulliti i Ivan Lukačić.

Ansambl čine izvrsna sopranistica Ana Jambrek, Goran Grčić i Nenad Kosak (tenori), Ante Beno (blok flauta, crnamusa – instrument s dvostrukim jezičcem, viola da gamba – započela barokno doba), Lada Magdalenić Morpurgo (rebec, viela, barokna violina), Sandra Munić (alt viola da gamba), Darko Karajić (lutnja).

Iz programske knjižice koju potpisuje Mirta Špoljarić izdvajamo:

Ansambl Minstrel je vokalno-instrumentalni ansambl koji se bavi izvođenjem skladbi srednjeg vijeka, renesanse i ranog baroka. Djelujući već duži niz godina (od 1992.), ansambl je dosad ovjenčan brojnim dobrim kritikama, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Ime Minstrel (iliti svirač, pjevač i zabavljač na srednjovjekovnom engleskom dvoru), odabrao je u namjeri da se publici još više približe najljepše skladbe rane glazbe. Težnja ansambla je da uz vrhunske europske skladatelje (Dowland, Attaignant, Farmer, Susato ili Arbeau) slušateljstvu predstavi i rijetko izvođena glazbena dostignuća hrvatskih autora, ali i stranih skladatelja koji su djelovali na našoj obali (poput Vinka Komnena, Julija Skjavetića, Tomasa Cecchinija, Vinka Jelića, Ivana Lukačića ili Lamberta Courtoysa), približavajući tako publici djela naše rane glazbene baštine. Osim koncerata duhovne i svjetovne rane glazbe, ansambl priređuje i edukativne koncerte za djecu osnovnih i srednjih škola u kojima kroz govorne dijelove predstavlja priče o životu i radu ljudi u vrijeme srednjeg vijeka i renesanse. Minstrel je 2013. pokrenuo zagrebački Festival rane glazbe Crna kraljica, a od 2015. godine ima i svoj Ciklus rane glazbe.

Putovanje Jadranom oduvijek je bilo uvjetovano prirodnim fenomenima sjevernih i južnih vjetrova. Pomorci i trgovci znali su nepredvidivost bure i maestrala te su tim vjetrovima prilagođavali rute putovanja, vrste brodova i posade koje su njima upravljale. Trogirske barche putovale su obalnim vodama, šibenske marciliane i caravelle unutarnjim morem, a dubrovačke carache i coche plovile su oceanskim prostranstvima. Protok materijalnih dobara tako je bio ograničen prirodnim uvjetima – risicum maris; otmicama, pljačkama ili trenutnim političkim previranjima – risicum gentis; kao i carinskim dozvolama za uvoz i izvoz robe – contraliterrae
i bulleta.

Spomenuta ograničenja nisu mogla bitno utjecati na protok nematerijalnih dobara i ljudi koji su njima upravljali. Unutar mediteranskog i jadranskog kulturološkog kruga nastajale su nevidljive pomorske karte. Mletačke i katalonske škole pomorske kartografije nisu mogle zabilježiti plovidbene priručnike kojima su se ravnali umjetnici. Putovanje s jedne na drugu stranu Jadrana, razmjena i unapređivanje glazbenih ideja, stalni priljev novih podataka više kvalitete, utjecali su na nastajanje svojevrsne portulanske karte glazbene umjetnosti. Motovunjanin, Jelić, Cecchini i Lukačić putovali su takvim neucrtanim plovidbenim kartama. Prema Anconi, Rimu, Veneciji, i dalje prema sjevernim krajevima preko Senja, glavnog čvorišta na trasi ceste kraljevstva sv. Stjepana. Njihova majstorska znanja, iskustva, stvaralačka energija, kreativna, nova i hrabra idejna rješenja, nisu podlijegala strogim pravilima contralitera niti bulleta, nisu bila u opasnosti od iznenadnih vjetrova niti gusarskih napada. Umjetnici su stvarali mrežu puteva i crtali portulanske karte umjetnosti. A te nenacrtane karte i danas promatramo i proučavamo, čitamo s velikim zanimanjem.