NOVA GRADIŠKA - Pisanjem njegujemo ljepotu pisane riječi i za sobom ostavljamo trag koji može biti poučan za nadolazeće generacije. - riječi su to Deje Špičak, rođene u Novoj Gradiški. Po završetku srednje škole u Novoj Gradiški upisala je Učiteljski studij na Odjelu društveno-humanističkih znanosti u Slavonskom Brodu. Iza nje je već predstavljanje prvijenca, zbirke poezije naziva 'Nada u neparan broj riječi', čija je promocija održana u lipnju 2024. godine u organizaciji Gradske knjižnice Nova Gradiška i Ogranka Matice hrvatske u Novoj Gradiški. 

Dok se ne ostvarite, morat ćete biti radnik. Radit ćete, biti podređeni sistemu i ljudima koji su iznad vas, no imat ćete na umu osobni cilj. Do kojega, vjerujem, možete doći! 

O djelićima sebe progovara u zbirci kroz 90 poema organiziranih kroz tri poglavlja - Mladost, Djetinjstvo, Smrt modrokosa. Za PlusPortal je progovorila o svojim početcima, o mladima i pisanju, o važnosti pisanja, kao i o ljepoti stalnog ulaganja u sebe.

Kako je započeo Vaš put bavljenja poezijom? Što bavljenje poezijom znači za Vas?

U Osnovnoj školi „Ante Starčević“ u Rešetarima započinje moje zanimanje za pisanu riječ. Ondje sam pohađajući izvannastavnu aktivnost - literarnu skupinu - spoznala ljepotu pisane riječi i shvatila kako se najbolje izražavam upravo kroz pisanu riječ. U srednjoj školi sam uživala čitati razna književna djela, posebice lektire. Najveći nalet inspiracije dogodio se na fakultetu. Svakodnevno bih imala mnoštvo misli koje sam prenosila na papir. Najviše pjesama napisano je u tom periodu. Većina njih se nalazi i u zbirci poezije „Nada u neparan broj riječi“. 

Bavljenje poezijom za mene znači korištenje onoga što mi je dano.

U organizaciji Gradske knjižnice Nova Gradiška i Ogranka Matice hrvatske u Novoj Gradiški održana je prva promocija Vaše knjige poezije Nada u neparan broj riječi. Lijepo je kada je nečiji rad prepoznat u sredini u kojoj živi. Kako je došlo do te suradnje?

Nakon što je završilo tiskanje zbirke kontaktirala sam Gradsku knjižnicu u Novoj Gradiški kako bih zatražila pomoć oko organizacije promocije. Znajući da ću se jednoga dana odlučiti na tiskanje zbirke unaprijed sam obavijestila osobe koje su važne za književnost na području Nove Gradiške ili koje su pak pokazivale interes za istu, o tome kako pišem. Nerijetko bi te osobe zatražile moje pjesme na čitanje i tako sam već tada dobila poneke kritike. 

Sve vrijeme sam bila u kontaktu s knjižničarkom Gradske knjižnice u Novoj Gradiški,  Biljanom Dakić koja me, nakon što je saznala da je zbirka izrađena, savjetovala da pošaljem upit ravnateljici Knjižnice, Mariji Bradašić Mikolčević. Kada sam došla s molbom za pomoć oko organizacije, ravnateljica je bez okolišanja pristala. Isti dan smo odredile datum održavanja promocije. Predložila mi je profesoricu Vjekoslavu Bagarić kao moderatoricu promocije. Na sudjelovanje u promociji pozvan je i gospodin Zrinko Kapetanić, afirmirani pjesnik s područja Nove Gradiške, koji je interpretirao nekoliko mojih pjesama. Promocija se održala u dvorani Turističke zajednice u Novoj Gradiški.

Mladima je danas važno usporediti se s nekime i natjecati se s tom osobom. Kada shvate koliko ulaganja i odricanja ima u nešto što možda nikada neće biti prepoznato, odustaju. 

Čime se vodite dok pišete? U kojoj mjeri je djelo autobiografsko?

Najčešće se za nekoga tko piše kaže da puno čita te na taj način crpi inspiraciju za svoje pjesme, priče i slično. Kod mene to nije slučaj. Dosta sam čitala, ali unazad nekoliko godina to su uglavnom djela stručne terminologije iz područja koja me zanimaju. Povod mom pisanju je unutarnja motivacija. Pisanjem izražavam sve ono što je u neposrednoj blizini, ali ponajviše ono što je u meni - osjećaji, misli. 

Djelo je mahom autobiografsko. Većina pjesama je vezana za osobni doživljaj situacija u kojima sam se u tom trenutku nalazila. Uz unutarnju motivaciju, najviše inspiracije za pisanje dobivam iz filmske umjetnosti. Film je za mene najljepši oblik umjetnosti u kojemu se netko može poistovjetiti s riječi, slikom ili tonom. Gledajući filmove doživljavam katarzu i dobivam skicu svojih pjesama. 

Kako predstavljate svoj rad u javnosti? Oslanjate li se na društvene mreže? Može li se bez društvenih mreža?

Osobno bih voljela da se može bez društvenih mreža. No, ipak se u današnje vrijeme ne može. U manjoj mjeri sam koristila društvene mreže, ali isključivo zbog objave kada će promocija biti održana. Ne objavljujem svoje pjesme na društvenim mrežama jer još uvijek ne podržavam kakvi sve sadržaji ondje prolaze. 

Društvene mreže jesu i trebaju ostati izvor zabave, no mi kao društvo trebamo napraviti razliku između umjetnosti i zabave. Umjetnost nije šala. Ona se treba ozbiljno doživljavati. Ondje gdje je mjesto površnom sadržaju, gotovo vulgarnom i jeftinom, ne otvara se prostor prisutnosti umjetnosti. Čak i po cijenu nevidljivosti. Ne kažem kako je sve što se prikazuje na društvenim mrežama loše. Dakako, postoje i sadržaji koji nas mogu nečemu naučiti, nasmijati na autentičan način, ali većina toga je kopiranje i površnost.

Usude li se mladi pisati? Koje je Vaše mišljenje o tome? Što vidite kao prepreku? 

Sve manje mladih piše jer danas pisana riječ teško prolazi. Od toga se teško može zaraditi i uvijek biraju lakši put. Kao što sam u prethodnom odgovoru napisala - danas se ponajviše prikazuju površni sadržaji koji za cilj imaju zabaviti pojedinca i malo mu uljepšati bivanje na ovom svijetu. Uče li takvi sadržaji ikoga? Mladima je danas važno usporediti se s nekime i natjecati se s tom osobom. Kada shvate koliko ulaganja i odricanja ima u nešto što možda nikada neće biti prepoznato, odustaju. 

Spomenula bih i problematiku pisanja na materinjem jeziku. Mladi ne poštuju osnovna pravila izražavanja i teško sklapaju rečenice. Sve manje čitaju jer ih takvi izvori zabave umaraju. Taj problem za sobom povlači posljedicu siromašnog rječnika koji je, složit ćete se, važan kako bismo se izrazili pisanim ili usmenim putem. 

Postoje, naravno, i prepreke. Vjerujem kako je prva prepreka na koju ste pomislili - financije. No, ništa ne ide preko noći. Dok se ne ostvarite, morat ćete biti radnik. Radit ćete, biti podređeni sistemu i ljudima koji su iznad vas, no imat ćete na umu osobni cilj. Do kojega, vjerujem, možete doći! 

U rujnu ove godine u Rešetarima je održan 26. pjesnički susret. O kakvoj je manifestaciji riječ i koja je njezina važnost za one koji se žele baviti književnim radom? Koja je bila tema susreta i kako biste je Vi komentirali? 

Ne sudjelujem često na susretima pjesnika u Rešetarima, tako da mogu samo okvirno reći o čemu se radi. Riječ je o manifestaciji na kojoj se okupljaju pjesnici iz raznih država. Cilj te manifestacije jest promicanje pisane riječi, poticanje mladih na pisanje i izražavanje na materinjem jeziku. Svake godine mladim se ljudima daje prilika da se njihova pjesma uvrsti u zbornik te da budu prepoznati od strane afirmiranih pjesnika, ali i profesora, lektora i ostalih. Teme su razne. Kreće se zapravo s promocijom zbornika u kojemu se nalaze pjesme osoba koje su prošle na natječaju. Tada se redom čitaju pjesme i promišlja o njima. Tematika pjesama je razna. Ne postoji određeni stil koji se uvrštava u zbornik. 

Jedno od pitanja je bilo i „Koja je razlika između pjesnika amatera i profesionalaca te kako oni utječu jedni na druge?“ Profesionalci, kada je riječ o pisanju, djeluju puno češće nego amateri. Oni se usude griješiti jer jedino tako mogu postići da njihova djela budu viđena. Amateri bi trebali, ako žele postati profesionalci u području pisanja, puno ulagati i učiti. 

Čime se još bavite? Može li se živjeti samo od spisateljskog rada i kako?

Završila sam Učiteljski studij i u potrazi sam za stalnim poslom. 

Osobno ne zarađujem od spisateljskog rada, ali znam da postoje neki načini kako pisci amateri mogu dobiti novčani poticaj. Najčešće je to putem raznih književnih natječaja na koja se mogu prijaviti pjesnici amateri iz svih područja Republike Hrvatske. Važno je pratiti kada možete poslati svoje pjesme, kratke priče ili pak romane na književni natječaj.

Poezija nam može biti od koristi. Kada osjećate nalet inspiracije ne preostaje vam ništa više nego pisati. Jednostavno morate „izbaciti“ ono što je u vama. U tom trenutku se osjećate ushićeno, ekscentrično, gotovo manično. Usporedila bih taj osjećaj s ovisnošću. Ovisni ste o pisanju. Uz to najčešće dolaze i drugi oblici umjetnosti kojima se bavite paralelno. 

Pisanjem razvijamo govor, proširujemo vokabular koji nam može svakodnevno koristiti. Primjerice, na poslu za pisanje stručne dokumentacije, u razgovoru s ljudima, brzini izražavanja mišljenja i stavova o raznim temama. Pisanjem njegujemo ljepotu pisane riječi i za sobom ostavljamo trag koji može biti poučan za nadolazeće generacije. 

Poezija isto tako donosi određenu težinu s kojom se ponekad treba suočiti, ona je pokazatelj našeg unutarnjeg stanja, vrtloga misli koji je nekad živio u nama ili živi i dalje. No, kada odrastemo i spoznamo ljepotu i smisao življenja najednom ona postaje naš savjetnik, dokaz o našem napretku, o uloženom trudu i vremenu. Ostaje nešto iza nas što je, u ovom svijetu, gotovo zaboravljeno. 

Što biste poručili svima onima koji se ne usude izaći na svjetlo dana sa svojim umjetničkim resursima?

Osmislite nešto autentično, ni slučajno ne sličite drugima. Iako je danas teško stvoriti nešto što već nismo vidjeli, čuli ili doživjeli, ipak se trebamo potruditi ići ka tome. Ne očekujte da ćete odmah biti prepoznati, ali ćete shvatiti koliko vas najednom okružuju elokventni, kompleksni, predivni ljudi koji idu ka istom cilju - dijeliti svoju pisanu riječ s drugima, biti ranjivi. S njima uvijek možete njegovati kulturu dijaloga govoreći o važnim temama koje će vam s vremenom otkrivati smisao postojanja i ljepote bavljenja književnošću. Nećete više imati vremena promišljati o površnim stvarima i težiti isključivo materijalnom, već ćete pisati, čitati i istraživati. Učiti! Težit ćete ka boljem. Ne trebate se čak ni osjećati spremnima. 

Koji su daljnji planovi? Imate li u pripremi kakvu novu zbirku ili tome slično?

U tijeku je pisanje zbirke kratkih priča. Uz pisanje kratkih priča i dalje se bavim pisanjem poezije. Nadam se kako ću već sljedeće godine održati promociju zbirke kratkih priča. Te priče su podosta slične mojoj poeziji.