SLAVONSKI BROD - Kultni status dnevnik Anne Frank, više nego literarnoj vrijednosti, duguje pozadini priče - činjenicI tko ga je i u kojim okolnostima napisao. To je i razlog zašto je ovo bezvremensko djelo, u kojemu se lome dvije etičke krajnosti, doživjelo niz adaptacija na filmu, pozornici i drugim formama.

Jedna od njih je i predstava 'Anna' redatelja Mateja Safundžića, koja je sinoć prvi put predstavljena publici, u Galeriji Ružić.

- Ta mi knjiga osobno čak nije naročito „sjela“, ali mi se inspiracija javila kad sam, pored knjige, pogledao i neke predstave i filmove. Ali sva su ta djela, na koncu, prerasla u antiratna djela, što je nesporno, međutim, ja sam htio napraviti nešto drugo. Nama je u prvom planu bila isključivo Anna, ono što je ona bila i što je sve proživljavala, dok je ratni kontekst u pozadini - kazao je redatelj, objasnivši u nastavku zanimljiv dramaturški postupak, kojim su svi ostali likovi svedeni na sjene.

- Članovi njene obitelji također su sporedni elementi, pa smo ih prikazali kao sjene. O njima saznajemo iz Anninih zapisa, stoga oni i jesu njena projekcija. Sve se, dakle, u ovoj predstavi vrti oko njena lika.

Dušu liku na daskama udahnjuje, na koncu, glumac. To je u ovoj predstavi sjajno odradila Dora Pejić. Iako joj je tek 17 godina, pred njom je, sudeći po uvjerljivosti sinoćnjeg nastupa, nesumnjivo uspješna glumačka karijera, koju je započela još kao dijete. Ona je za ovu predstavu važna i jer je doprinijela konačnom izgledu teksta, a ovo je tek jedna u nizu njenih suradnji s redateljem Safundžićem.

- Iako sam glumila i sudjelovala u više predstava, ova za mene ima posebnu važnost. Sam proces njena stvaranja bio je dosta naporan, što zbog proba, koje smo započeli još u lipnju, što zbog oblikovanja dramskog teksta iz te velike dnevničke građe. Ali ono što je najvažnije jest ulaženje u dubinu njezine osobe. Doduše, ja sam starija nego li je ona bila i ratne okolnosti, nasreću, nisam iskusila, ali mislim da sam proniknula u njezin lik na planu Annina odnosa s roditeljima i članovima obitelji. U dnevniku se osjeti i njena usamljenost, kao posljedica nerazumijevanja ostalih, a sa svim time može se poistovjetiti vjerojatno svaka mlada osoba. Tu sam otkrila vrijednost ove knjige i njene priče - kazala je Dora Pejić, potaknuvši svoje vršnjake, ali i starije na dodatno iščitavanje ovog klasika svjetske književnosti.

Ništa manje kvalitetno svoje su uloge „silueta“ u pozadini odigrali i dvoje mladih zaljubljenika u teatar, Lucija Vukoje i Ivan Knežević.

- Sve mi je ovo bilo jedno novo i zanimljivo iskustvo. Mislim da sam se dobro snašla, ali presudit će publika. Njihova me reakcija jako zanima, tim više što je priča „teška“ - kazala je Lucija. Njoj je, kako tvrdi, ova predstava osvijestila to kroz kakve sve probleme čovjek u životu može proći.

Spoznaja svijeta i čovjeka, u svim njihovim „anđeoskim“ i „demonskim“ manifestacijama, trajna je vrijednost umjetnosti, koju i zbog toga valja „promovirati“ mlađim uzrastima.

- Upravo ovako sam zamišljao kazalište kad sam bio na fakultetu - rad s mladima, upoznavanje svijeta kroz njihovu perspektivu i istraživanje svoje i njihove kreativnosti - otkrio je redatelj svoje „muze“.  

Vrijednost ovoga djela, kako nam je potvrdio redtelj, prepoznata je i izvan Slavonskog Broda.

Drago mi je što ćemo ovu predstavu imati prilike vidjeti u ovako jednom neobičnom prostoru. Uskoro je zakazan nastup i u zagrebačkoj „Močvari“.