SLAVONSKI BROD - Izložbu do sada nepubliciranih i neizlaganih ilustracija „Priča iz davnine" brata književnice Ivane Brlić Mažuranić, Božidara Darka Mažuranića (1879.-1952.) i ilustracija na temu hrvatske povijesti i baštine njegovog sina Božidara Fedora Mažuranića (1920-2010) akademski slikar Predrag Goll predstavio je kao vrhunac i ono po čemu će se pamtiti ovogodišnji Dani Ivane Brlić Mažuranić". Ne složiti se s takvom ocjenom, ako bi se ona odnosila na likovnu vrijednost izložbe, značilo bi sučeliti se s mišljenjem izvrsnog poznavatelja likovnosti, kakav Goll nedvojbeno jest. Ipak, koliko god bila, izložba je najmanje vrijedna strogo s likovnog motrišta. Na isti način promatrana i donacija svih izložaka Gradskoj knjižnici, a donirao ih je Darkov unuk, odnosno Fedorov sin, Teodoro Mažuranić, koji je izložbu i otvorio, nema ni približnu vrijednost onoj i onakvoj koja bi se dala naslutiti iz Gollovih riječi.

Pa ipak, vrijedna je to izložba i vrijedna donacija. Na drugi način, dakako. Činjenično - radi se o pretiscima fotografija originalnih djela (šest ilustracija, pastela, „Priča iz davnina" i veći broj različitih ilustracija, slika crteža, također u pretisku). Kulturološki značaj ove izložbe i donacije sasvim je druga dimenzija. Obitelj Mažuranić izložbom i donacijom pokazuje neprekinutu vezu sa Slavonskim Brodom, mjestom u kojem je Hrvatski Andersen, Ivana Brlić Mažuranić, napisala sva svoja djela. Oni koji su i koji će izložbu još vidjeti, koji će se ovim artefaktima i dalje baviti, moći će to činiti s više aspekata. Nitko neće moći zaobići činjenicu trajne povezanosti ove obitelji s Domovinom i domoljubljem, širokom naobrazbom i područjima interesa njenih članova.

Prošlost, kao izvor, u kojem se mašta napaja umjetničkim nadahnućem, i budućnost, kao gotovo isključivo područje umjetnički oblikovane mašte, i inače su imanentni, ne samo hrvatskim autorima stripa, s tim da su naši međaši u ovom području Andrija Maurović i Krešimir Zimonić. 

U krugu najeminentnijih

Predstavljanje, knjige hrvatskog umjetnika, karikaturista, pripadnika najeminentnijeg kruga animatora i crtača stripova, Krešimira Zimonića, „Priče iz davnine" u strip formi, pak, blizu je odrednici koju je Goll dao izložbi Mažuranićâ. Riječ je o vrhunskom, modernom stripu, kojem su u podlozi Ivanine bajke, a djelomično je i periodično objavljivan u „Večernjem listu" i, kasnije, u dječjem listu "Radost".

Knjigu su predstavili čelnici izdavača, Ivan Stipić, ravnatelj Gradske knjižnice i Mladen Novaković, predsjednik Udruge StripForum, a o inspiraciji, načinu promišljanja i nastanka stripova, govorio je sam autor Zimonić.

Autor ovih redaka, stjecajem okolnosti, poznaje Zimonića preko trideset godina, još iz vremena dok je Zimonić bio student Likovne akademije u Zagrebu, i kada je, paralelno, u redovitom tisku i različitim publikacijama, objavljivao svoje stripove i crteže, ilustracije knjiga... Područje nacionalne prošlosti omeđeno povijesnim izvorima, ali i mitovima, bajkama, a neograničeno stvaralačkom maštom i vještom interpretacijom, već tada su dale naslutiti buduće Zimonićeve velike kreativne dosege. Prošlost, kao izvor, u kojem se mašta napaja umjetničkim nadahnućem, i budućnost, kao gotovo isključivo područje umjetnički oblikovane mašte, i inače su imanentni, ne samo hrvatskim autorima stripa, s tim da su naši međaši u ovom području Andrija Maurović i Krešimir Zimonić. Dakako, strip crtačima nisu strane ni suvremene teme iz društvenog, posebno političkog života, koje se, istina, crtački češće obrađuju kroz karikature, u najnovije vrijeme i „photoshop" kompilacije, pa se prisjećam Zimonićevih oštrih strip satira na teme društveno-političkog života iz predratne Jugoslavije sredinom sedamdesetih u stripu „Grgur" (koautor sociolog dr. Špiro Marasović) koje su više zabranjivane, nego što su izlazile, u mjesečnoj reviji „Veritas" („Glasnik Svetog Antuna Padovanskog").

Palunko s japanskom poetikom 

„Priče iz davnina" Ivane Brlić Mažuranić u stripu Krešimira Zimonića, dakle, predstavljaju djelo iskusnog i izuzetno dobrog crtača koji je, koristeći i svoje veliko iskustvo u području crtanog i animiranog filma,na različitim tablama koristeći različite sheme, rasporede, veličine i odnose kvadrata, izvrsno riješio odnose, na primjer, ogromnog Regoča i sićušne Kosjenke pa se svaki kvadrat može promatrati zasebno, što svakako i jest, ali i tabla u cjelini, na kojoj se lik Regoča pruža kroz nekoliko vertikalno nanizanih kvadrata. Slična rješenja su i s ognjištem, vatrom iz koje frcaju Domaći, s tim što se ovdje radi i o horizontalnim prijelazima iz kvadrata u kvadrat. Ta izmjena kadrova i planova daje dinamiku i panoptički pogled na cijelu situaciju što čitatelja i promatrača nikako ne može ostaviti ravnodušnim. Ribar Palunko, koji mu je, kako kaže Autor, bio emocionalno najteži zadatak, svojom crtačkom poetikom neodoljivo podsjeća na slavne japanske drvoreze (Katsushiko Hokusai). Potjehovo traganje za istinom, u crno bijeloj tehnici, zapravo simbolično otkriva gdje je istina - negdje u području između crnog i bijelog.

Knjiga je opremljena nizom popratnih sadržaja od prvog strip pojavljivanja „Jaglenca i Rutvice" , krajem II. svjetskog rata u „Zabavniku" (autori braća Neugebauer) preko Zimonićevih naslovnica „Modre laste" s motivom iz „Šume Striborove" do onih iz „Večernjeg lista" i „Radosti" ali i odličnih tekstova o Ivani i Brlićima u Slavonskom Brodu Rudija Aljinovića, Davora Špišića i Milana Tomasa te članka (intervjua s Krešimirom Zimonićem) nastalog povodom početka izlaženja stripa autora Jure Ilića, urednika Večernjeg lista.