2254
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Spisateljica, kolumnistica, autorica emisije o kulturi Peti dan, zastupnica u zagrebačkoj skupštini, majka, supruga... Milana Vuković Runjić slavonskobrodsku je čitalačku i drugu publiku počastila dolaskom u Gradsku knjižnicu u okviru projekta Ženskom stranom književnosti, zamišljenim kao razgovor posjetitelja s književnicom, razbijanje stereotipa vezanih uz pojam "ženskog pisma" i svojevrsno "razotkrivanje".
Kao i brojne druge spisateljice Vuković Runjić uspješno je spojila osobno, čitateljsko i znanstveno iskustvo isprepleteno s intimnim autobiografskim diskursom, a na pitanje što ju od brojnih angažmana najčešće i najpotpunije određuje, spremno odgovara "od svega sam najviše pisac. Sebe ne zovem književnica nego baš pisac i primarna moja radnja je baš da pišem tekstove, knjige, pjesme, a od kad imam dijete i dječje priče. To je nešto što radim permanentno a sve ostalo se nadovezuje kao neka vrsta kulisa iza kojih se skriva pisac".
Pisala je o raznim ženskim likovima (Proklete Hrvatice) i to je kaže njezin osobni izbor, a među odabranima su Ivana Brlić Mažuranić, Marija Jurić Zagorka, Dragojla Jarnević...no ima tu i slikarica, glumica premda ne i političarki. Nije slučajan odabir, kaže Vuković Runjić, jer su one koje je odabrala znamenite i važne a "proklete" su zato što se knjiga mora i prodati što danas nije ni malo lako.
Premda kao i svaki pisac priželjkuje publiku naglašava kako uvijek piše za sebe."Ne mogu podilaziti publici. Da je tako sigurno ne bih napisala meni najdraže knjige o Proustu i Matošu. To su moje duhovne bajke kroz koje doživljavam književnost. Oni su isti (živjeli u Parizu i Tovarniku), s različitim kulturnim pozadinama ali iste svijesti".
A među ženama prvi uzor joj je, veli, bila Ivana Brlić Mažuranić. "Njezine su me priče zauvijek obilježile na način da uvijek imam neki bajkoviti element (divovi, vile, letenje na oblacima...), a likovi koji me nadahnjuju su nekako šareni, nemirni, oni koje nešto iznutra tjera, kao žive vatre, skloni promjenama... to me uvijek potiče".
Nema osjećaj ugroženosti u muškom svijetu i ne misli da su žene spisateljice manje vrijedne od muškaraca a ženske metarmofoze (dotjervanje, šminkanje...) uvijek su joj kaže izvor radosti po čemu su muškarci uskraćeni pa ih doživljava kao nježniji, ranjivji spol.
Kada je ne planski ostala trudna ( mislila je kako književnice ne trebaju imati djecu), dobila je kćer i najveću radost u životu, s kojom danas zajedno može utonuti u šarenilo nakita, haljina, ogledala ali i slikovnica koje zajedno pišu.
Otvoreni razgovor s gošćom spretno je vodila pomoćnica ravnatelja GK, Darija Mataić Agičić, pruživši za pitanja mogućnost i publici. Hrabrost su pokazali muškarci od kojih je jednoga zanimalo jesu li žene (kroz pisanu riječ) više voljele Tita ili Tuđmana, koji je od njih bio više "seksi". "Meni osobno Tito nije bio ni malo seksi, ali moram priznati da je doživljavan kao neka popularna rock zvijezda dok Tuđman nije uopće imao seksipila".
Autorica dvadesetak romana različitih žanrova, pjesama, kolumni...smatra kako nema puno dobrih knjiga i velikih pisaca, ne vjeruje u "ženske" i "muške" knjige nego samo u dobre i loše, koje su i nju vodile i odredile kroz proteklo razdoblje . Premda je položaj knjige danas ne zavidan, (sve manje se kupuju i čitaju što je trend u cijelome svijetu), knjiga će ipak, smatra književnica, uvijek naći put do onih koji ju vole.
Nakon Julijane Matanović i Milane Vuković Runjić, u brodskoj Gradskoj knjižnici, na druženjima četvrtkom sudjelovat će i ostale zanimljive spisateljice, Ivana Šojat, Daša Drndić, Ivana Simić Bodrožić, Mani Gotovac, Milana Vlaović, Tena Štivičić, Daša Drndić.
Nas jedan jedini zivi vjecno u nama i nasim srcima,nas Marsal Tito.