Progovorivši o besmislu rata i o tome kako nažalost, nikad neće prestati, istaknuo je poantu svoga djelovanja riječima: “ja bih volio da očuvamo domoljublje”, ali i zaista “donkihotovski,” nježno i nadahnuto rekao je kako ne trebamo prenositi infekciju rata.
SLAVONSKI BROD - Lijepa večer, petak, 8. ožujka 2024. upriličena je svim posjetiteljima Gradske knjižnice Slavonski Brod, zahvaljujući autoru romana Isušena obala Mati Klariću. Uz samog autora koji se publici obratio na samome kraju, na promociji su govorili prof. Ivan Stipić (urednik i nakladnik), magistra Darija Mataić Agičić (recenzentica) te Anita Opačak Krpan - izvrsna moderatorica koja je u nekoliko navrata čitala dijelove romana, na početku i na kraju te u pauzama između obraćanja govornika kako bi posjetitelji osjetili uživo pripovijedačku moć ili deskriptivnu afirmaciju pisca romana.
Slavonija u sebi čuva uspomene rata koje ne zacjeljuju, ali zahvaljujući autorima poput Klarića, postoje naznake njezina ponovnog rađanja u generacijama koje dolaze. Hoće li se one odvažiti živjeti prema pravilima dobrote ostaje pitanje, ali “upute” ili podsjećanje postoje i to baš u ovome romanu.
Pozdravni govor uputila je ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki. Ona je naglasila kako je ovaj roman “knjiga o ženi, ljubavi, ratu, o sudbini, posljednjem počivalištu”. Uputivši čestitke autoru rekla je i kako je Isušena obala “izvanredno štivo vrijedno divljenja, vrijedno suza i čitanja”. Baš zato činilo se kako početni pročitani odlomak iz romana i riječi ravnateljice Bobovečki mogu biti dobar nagovještaj svega onoga o čemu su gosti dalje govorili i što je u krajnjem slučaju zaista izazvalo punu pažnju publike, zainteresiranost za ovo štivo da bi na samome kraju veliki broj ljudi kupio roman Isušena obala i čekao autorov potpis.
Radio Brod
Predstavivši više samoga pisca te njegove motive za pisanje, Ivan Stipić je govorio sljedeće o Klariću: “sudionik Domovinskog rata; ovo naglašavam ne samo zato jer je to važno i časno naglasiti nego i zbog same strukture romana.”. Dakle, ratno iskustvo autoru je dalo legitimitet kako bi pisao upravo ovakav roman. Osim tih vrlo važnih podataka za dio publike koja zna nešto manje o samom autoru, Stipić je rekao nešto vrlo snažno što može imati veliki odjek u percepciji ne samo autora, nego, kako ćemo kasnije doznati i o ideji samoga romana i njegovih protagonista. Naime, ovaj govornik je istaknuo kako Klarića shvaća “donkihotovski” zbog angažiranosti kojom želi promijeniti okolinu, svijest ljudi, utjecati na duge.
Ovo, kako doznajemo, treće objavljeno samostalno djelo, bilo je potrebno predstaviti kroz kratak presjek rada i postignuća Mate Klarića i cilj govornika Stipića išao je u tome smjeru. Doznali smo kako je bilo potrebno i usuglasiti različite poglede (Stipić-Mataić Agičić) ali kako taj proces nije djelovao na Klarićevo autorstvo. Baš zbog toga čitanje dijelova romana na promociji bilo je u funkciji nagovora. Uz toplu preporuku na čitanje, govornik je završio izlaganje te je publika mogla čuti još jedan dio romana.
Nakon čitanja i potvrde moderatorice kako je riječ o uspješnom timu Klarić-Mataić Agičić-Stipić, svima se obratila recenzentica Darija Mataić Agičić rekavši kako je ovaj roman kronologija pojedinačne sudbine koja postaje paradigma života ljudi. Ova govornica je progovorivši o sudbinama likova transponiranim u univerzalne priče rekla sljedeće: “pobjegli bi oni od svega, ali kako kad je sve u njima” - što dokazuje ne samo utemeljenost i univerzalnost istina nego i bitke koje nosimo bilo gdje se nalazili – u sebi, tiho ili burno, ali postojano. Rekavši kako nije riječ o profesionalnom pisacu, Mataić Agičić je pročitala sljedeće: “Ne čudi stoga što priča ponekad pobjegne izvan svojih okvira, što uvođenje novih likova ponekad optereti glavnu radnju, što digresije postanu preduge, emocije lika opetovano očekivane, impresionistički opisi prirode stršavi, a njegov odnos prema stvarnosti naglašeno subjektivan”. No, ipak, Klarić je, kako je rekla ova recenzentica, angažirani pripovjedač te je uspio u svome naumu. Nakon ponovnog čitanja odlomka romana moderatorica je pročitala i Pogovor Ive Mije Andrića koji nije mogao nazočiti promociji. Potom je uslijedilo novo čitanje te je naposljetku došao red na autora.
Radio Brod
Ratni veteran, pjesnik, pripovjedač, najbolje je upotpunio čitavu ovu priču o Isušenoj obali. Progovorivši o besmislu rata i o tome kako nažalost, nikad neće prestati, istaknuo je poantu svoga djelovanja riječima: “ja bih volio da očuvamo domoljublje”, ali i zaista “donkihotovski,” nježno i nadahnuto rekao je kako ne trebamo prenositi infekciju rata. Riječima “ja bih volio da čovjek bude podoban ako je dobar čovjek” - ovaj autor je uistinu naglasio najbitniju stavku postojanja. Dakle, ništa ne vrijedni ako nismo ljudi u punom smislu te riječi. “Je li roman poslao antiratnu poruku? Mislim da je” - kazao je autor te na kraju dodao “želim vam da u čitanju romana dođete do mira sa sobom i drugima”.
Radio Brod
Promocija poput ove, koja ide ukorak s općim ljudskim vrijednostima očito prisutnim na stranicama ovoga romana zapravo nas motivira na zaključak kako dobrota o(p)staje unatoč režimima te kako Slavonija u sebi čuva uspomene rata koje ne zacjeljuju, ali zahvaljujući autorima poput Klarića, postoje naznake njezina ponovnog rađanja u generacijama koje dolaze. Hoće li se one odvažiti živjeti prema pravilima dobrote ostaje pitanje, ali “upute” ili podsjećanje postoje i to baš u ovome romanu.
