SLAVONSKI BROD - Nakon „šetnje“ ledenim dobom, u Muzeju Brodskog Posavlja danas je prisutne „vremeplov“ odveo u nama mnogo bliže, a opet tako daleko kasno brončano doba, točnije u razdoblje 13. i 12. stoljeća prije Krista.

Brončani mač, koji je danas, na 89. obljetnicu osnutka ovoga Muzeja, izložen za javnost, uskoro će biti dio njegova stalnog postava. No kako to često u arheologiji biva, put ovog nalaza do muzejskog postolja zanimljiva je priča.

- Pronađen je slučajno na području Slavonskog Šamca, u Savi, prije stotinjak godina i cijelo to vrijeme bio je u obiteljskom vlasništvu. Gospodin koji nam ga je nedavno ponudio, tražio je 30 tisuća kuna. Kako smo baš tada vršili rebalans proračuna, taj nam je iznos bio prevelik, ali smo ga se, zahvaljujući financijskoj pomoći Županije, ipak domogli. Pomislio sam, pa ovo je mač iz doba Trojanskog rata, moramo ga imati! - ispričao je ravnatelj Muzeja, Hrvoje Špicer, još jedan primjer u arheologij također uobičajene prakse da se muzejski fundusi u velikoj mjeri pune, između ostalog, slučajnim nalazima običnih građana. Neki pritom, poput dotičnog Šamčanina, još i „trljaju ruke“.

Iako bi se laičkom oku tako moglo učiniti, ovo ipak nije „tek jedan mač“.

- Njegova je posebnost što je očuvan u cijelosti, i oštrica i drška, kao posljedica deponiranja u vodi, te u činjenici da na području Brodskog Posavlja nije pronađen ni jedan tipološki jednak primjerak. Cjeloviti mačevi iz ovoga razdoblja prapovijesti i inače su rijetkost, pa je vrijednost ovoga nalaza tim veća - objasnila je muzejska savjetnica, Lidija Miklik-Lozuk.

Okupljene je najviše zanimalo otkuda takav jedan izuzetan nalaz na ovome području.

- Tipologija mača upućuje na prostor današnje Njemačke i srednje Europe, dok su na drugim područjima vrlo rijetki. Kako je on onda dospio u Slavonski Šamac, gdje je točno izrađen, tko ga je i zašto koristio, to su pitanja na koja ćemo tek, daljnjim istraživanjima i analizama, nastojati odgovoriti. U svakom slučaju, i ova će lokacija ući u sve priručnike o rasprostranjenosti mačeva ovoga tipa, upotpunjujući našu sliku o tom vremenu i zbivanjima - kazala je Daria Ložnjak Dizdar, viša znanstvena suradnica zagrebačkog Instituta za arheologiju, ponudivši jednu od više teorija kako je mač, u svoje vrijeme statusni simbol, mogao završiti u rijeci.

- Kao i danas kad je vidite nabujalu, tako je ova rijeka i u prapovijesnim ljudima izazivala strahopoštovanje. Baš u kasnom brončanom dobu imamo velik broj cjelovitih komada oružja pronađenog u rijekama, koji se stoga dovode u vezu s religijom, odnosno kultom - radi se možda o prilozima da bi se udobrovoljili bogovi, pridobio „blagoslov“ za pozitivan ishod bitke i sl.

Mačevi se danas više ne uptrebljavaju, ali je njihova svrha svima znana. Da su to bila burna i nemilosrdna vremena, svjedoče i oštećenja na šamačkom primjerku.

- Velika „Ilijada“, koja je iz istoga vremena kad i naš mač, započinje riječju „srdžba“. Koga ona obuzme, lako će posegnuti za oružjem - podsjetio je ravnatelj na ratničku prirodu kao važnu komponentu ovih prapovijesnih zajednica.