- Znam da je jako izlizano, ali rekao bih svima da rade ono što vole i što bi radili i za džaba. Kažem to jer obožavam pjevati, u tome sam se našao, no ne zaboravljam da se u životu od nečega mora živjeti u materijalnom smislu, koliko god je glazba hrana duhu. - za PlusPortal poručio je Dominik Blaževac.
Razgovarali smo s Dominikom Blaževcem, 30-godišnjim magistrom glazbene pedagogije. On je otac, suprug i glazbenik, a od prošle godine je u Slavonskom Brodu pokrenuo Edukacijski centar Medley teatar.
Od prošle godine u Slavonskom Brodu djeluje edukacijski centar Medley teatar. O čemu se radi? Čime se Medley teatar zapravo bavi?
- Medley teatar se najviše bavi glazbenom naobrazbom, odnosno učenjem gitare, klavira, bubnjeva, basa, tambure, harmonike, pjevanjem, teorijom itd. U manjoj mjeri se bavimo video produkcijom, a u budućnosti namjeravamo više raditi i na glumi i scenskom nastupom. Pritom treba naglasiti da se na naše edukacije ne upisuju samo djeca već i odrasli. Recimo, imamo polaznike u tridesetima koji su odlučili upisati neki instrument.
Zvuči kao da se takvo što ne može izvesti u redovnom školskom sustavu. Je li doista tako?
- Općenito je dosta stvari slično. Kod nas se može upisati i u dobi od 50 godina ako netko ima želju naučiti nešto novo. Pritom se može raditi na primjerima koji su bliži polazniku (njegovim afinitetima, vrsti glazbe, ali i ciljevima). Dakle ne mora se nužno pratiti unaprijed predviđeni program. Naravno, postoje određeni uvjeti, a to su, uz volju, sluh za glazbu i talent.
Kako je uopće došlo do ove priče u Slavonskom Brodu? Jesi li to bila tvoja poduzetnička ideja ili iza toga stoji više ljudi?
- Nije to bila moja ideja. To je ideja Brođanina Trpimira Jerkovića i njegove supruge Marijane Matešić Jerković koji su u Zagrebu pokrenuli Medley teatar. S obzirom na to da sam kod njih išao na pjevanje u 2018. godini, tada smo se upoznali i međusobno „kliknuli”. Tako se razvila ideja da se ovdje u Slavonskom Brodu 2023. godine otvori podružnica. Posložilo se oko te priče puno toga. Ne samo brodska veza već i lokacija, infrastruktura i stručni kadar, što je i najbitniji element u realizaciji cijele ideje jer bez stručnih i predanih profesora, koji znaju što rade, jako je teško zadržati ljude na programima te napredovati s rezultatima i samim brojem polaznika.
Ne otvaraju se kod nas baš često edukacijski centri koji se bave glazbom. Što te najviše motiviralo da u Slavonskom Brodu pokreneš jedan takav? Kako uopće ocjenjuješ takav koncept provođenja edukacije iz glazbe?
- U Slavonskom Brodu je prije nas kao ovaj tip glazbene škole osnovana „Osminka” koja postoji i danas. Bez obzira na to, mi smo osjetili da u Slavonskom Brodu postoji jako puno ljudi koji bi htjeli naučiti nešto u vezi glazbe i koji bi se htjeli neobavezno baviti glazbom, više na fakultetski nego školski način. Stoga je ovo vrsta tečaja kroz semestralni rad. Iz prethodnih iskustava sam primijetio da je pristup individualne nastave jedan na jedan, ne računajući zbor, puno produktivniji te da je velika većina polaznika puno posvećenija svom cilju. Općenito mislim da je poanta edukacijskog centra ne samo da se netko krene baviti glazbom, nego da se njome nastavi baviti kroz ostatak života. Po meni je to najveći uspjeh jer jako puno ljudi zna odustati od glazbe na prvim preprekama. Nitko ne mora biti zvijezda i svirati velike koncerte. Najbitnije je da netko svira ili pjeva iz ljubavi – zato što to voli. Čak i da nekome glazba postane profesija, bitno je da ta vatra tinja.
Dojam je da djeca i mladi najčešće za izvannastavne aktivnosti biraju one sportske, što je ispravno, dok se za glazbu odlučuje ipak njih znatno manje. Zašto je djecu i mlade, pored sporta, važno usmjeravati i prema glazbi?
- Prva i osnovna stvar je da je glazba predivna umjetnost koja zahtjeva odricanje, trud i vrijeme. Danas je jako malo strpljenja za iščekivanje kada će doći trenutak da prosviraš i propjevaš. Međutim, nestrpljenju nema mjesta u glazbi. Glazba te uči od malih nogu da se rezultat ne stječu sad i odmah. Tako je i u sportu. Rekao bih i da je glazba i djelotvorna. Ima pozitivan utjecaj na mozak i ona je, kako bi rekli stari Grci, hrana duhu. Naravno, to ne vrijedi za svaku vrstu glazbe.
Možemo li kao rezultat rada Medley teatra u budućnosti očekivati nove glazbene nade koje će nastupati na CMC festivalu?
- Da, ali ne samo na CMC festivalu, već u svim različitim žanrovima glazbe jer imamo puno instrumenata i program je prilagođen osobnim afinitetima. Iako se kroz program provlači i puno klasike i baroka, puno tehnika se može naučiti i na popularnoj glazbi. Zato se nadam da će se naši polaznici naći na različitim festivalima. No najvažnije mi je da sviraju i pjevaju, da se pronalaze u tome i da jednoga dana mogu reći da im je Medley teatar pomogao u ostvarenju njihovog cilja da sviraju ili pjevaju. Može to biti da sviraju samo iz hobija sami u sobi, s bendom, da pišu svoje pjesme ili da možda jednog dana upišu glazbenu akademiju i kasnije predaju. Koji god da cilj ostvarili, svaki za sebe je najveći uspjeh.
Na kraju, što bi kao glazbenik u poduzetničkim vodama poručio drugim mladima i svim sugrađanima?
- Znam da je jako izlizano, ali rekao bih svima da rade ono što vole i što bi radili i za džaba. Kažem to jer obožavam pjevati, u tome sam se našao, no ne zaboravljam da se u životu od nečega mora živjeti u materijalnom smislu, koliko god je glazba hrana duhu.
Tekst je financirala Agencija za elektroničke medije u sklopu Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
