Bunar je iskopana duboka jama za hvatanje i skupljanje podzemne vode. Kao studenac ili zdenac poznaje ga još hrvatski jezični portal. Zahvaljujući Kronici Franjevačkog samostana (1706. – 1787.), Slavonski Brod, 1995., 123. str., znamo kako je 1751. godine kroničar zabilježio:

Onima koji žele imati - to bi bilo malo, a onima koji žele biti - bilo bi to puno.

"Bunari uz samostan.Te su godine, za gvardijana Mihaela Benčevića, samostanskim troškom, bila iskopana dva bunara uz samostan, jedan u vrtu, a drugi u dvorištu nedaleko blagovaoničkih prozora što gledaju na Savu".

Jedan od njih, onaj 'u vrtu', posebno nas zanima - jer je, nakon 250 godina, četvrt milenija dakle - zatrpan. Zanima nas: Tko je zapovjedio njegovo zatrpavanje? Kada je to učinio? Što je bio uzrok takvoj odluci? Drži li aktualna Gradska uprava zatrpavanje bunara opravdanim? Te, ako ne, što i kad namjerava učiniti u vezi s njim?

Nije bio predmet interesa 

U traženju odgovora, prvo smo kontaktirali gospođu Željku Perković, dipl.arh., s jedne strane zbog toga što je u vremenu od 1994. do 2007. godine bila stručna suradnica u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti i koordinator u Odjelu za graditeljstvo i prostorno uređenje grada i očuvanje kulturnih dobara Slavonskog Broda, a s druge strane jer je aktualna pročelnica Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, sa sjedištem u Slavonskom Brodu, a za područje Brodsko-posavske županije. Osim toga, koordinirala je i/ili nadzirala rekonstruiranje Trga Svetog Trojstva, na kojem se nalazi i bunar.

- Odrasla sam pored tog bunara i znam da je 70-ih godina već bio zatvoren/zatrpan, a iznad se nalazio drveni poklopac. Tijekom rada na Trgu, bunar nije bio predmet našeg interesa, kazala nam je gospođa Perković i uputila nas na Hrvatske vode.

- Od 1974. do 1978. godine rađena je obaloutvrda na Savi te postoji mogućnost da je u to vrijeme bunar zatrpan, međutim, ja o tome ništa ne znam, kazao nam je voditelj Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Brodska Posavina" sa sjedištem u Slavonskom Brodu, Davorin Piha.

Donedavna ravnateljica Muzeja Brodskog Posavlja - županijske ustanove iz  susjedstva bunara - Ivanka Bunčić, stavila nam je na raspolaganje Kroniku Franjevačkog samostana i četiri fotografije koje se nalaze na početku galerije, na čemu smo, dakako, zahvalni. Međutim, nešto više od toga u Muzeju nisu znali kazati.

Isto smo doživjeli i u razgovoru s Damirom Klaićem, aktualnim pročelnikom Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, koji nam je kazao kako on ništa o bunare ne zna niti je ikad o njemu nešto čuo od kad je zaposlen u Gradskoj upravi. Zbog toga nije u mogućnosti odgovoriti na postavljeno pitanje.

Čemu bi on to koristiti trebao

Na naš upit - kakav je njihov odnos prema bunaru? - u ime bivšeg vlasnika zemljišta, na kojem je "samostanskim troškom" bunar iskopan, pater Domagoj Šimunović, kazao nam je:

- Do konfiskacije, 1945. godine, zemljište na kojem se nalazi bunar bilo je u vlasništvu Franjevačkog samostana. Od tada, o cijelom prostoru i šetnici, sukladno svojim mogućnostima i potrebama, skrbile su brodske gradske Uprave. Budući da je taj prostor u funkciji građana i služi njihovim potrebama, mi nismo tražili, niti ćemo tražiti povrat oduzetog.

Većina nenavedenih, a upitanih, čudila se što nas toliko interesira jedan brodski bunar? Čemu bi on to koristiti trebao, kad bi u funkciji bio?

Sve njih - posebno brodsku 'šaržu' koja o konačnoj  sudbini bunara može odlučiti, a zanima ih čemu bi restauracija tog prvorazrednog spomenika brodske kulture mogla koristiti - upućujemo neka to pitaju u Muzeju Brodskog Posavlja, Franjevačkom samostanu, Ministarstvu kulture, ili neku pametniju Brođanku odnosno Brođanina, a mi tek iznosimo jednu od marginalnih ideja:

Pod nadzorom struke obnovljen do mjere prvobitnog izgleda; okružen stoljetnim kestenima, magijskim drijencima, stamenim platanama, poetičnim brezama, 'svetim' slavenskim cvjetokitnim lipama ugodnog mirisa, intenzivnijeg od onog iz cvjetnih gredica; s udobnim vrtnim klupama oko nadstrešnice; kamerama i primjerenom rasvjetom zaštićen od mogućih vandalskih napada, mogao bi bunar postati kultno mjesto mladih, na kojem su, prvi put javno, užem ili širem društvu, odsvirali, otpjevali, čitali ili recitirali svoju omiljenu pjesmu, odnosno razmijenili prve nježnosti, dok bi sve to, sa svojih fundamenata, promatrali i blagoslivljali brodski uglednici.

Onima koji žele imati - to bi bilo malo, a onima koji žele biti - bilo bi to puno.