SLAVONSKI BROD - Rijetko koja izložba privuče toliko posjetitelja koliko se sinoć okupilo prigodom otvorenja etnografske izložbe uporabnih predmeta koje je godinama prikupljao župnik iz Gradišta, Mate Knežević. Osim brojnih njegovih župljana i Brođana koje zanimaju tradicija i kulturna baština, podršku vrijednom skupljaču došao je dati i nadbiskup đakovačko-osječki u miru, msgr. Marin Srakić.

Zbirka župnika Mate Kneževića, popisana je i zaštićena građa, koja sadrži odjevni i uporabni kućanski tekstil, uglavnom narodne nošnje u najvećoj mjeri žensku nošnju koja se nosila u različitim prigodama, a bila je namijenjena različitoj dobi i bračnom statusu.

- Sretan sam i ponosan što Muzej brodskog Posavlja predstavlja jednu sjajnu tradiciju ovoga kraja - izjavio je ravnatelj MBP Hrvoje Špicer, posebno fasciniran time što su u ovim zemljoradničkim krajevima gdje se radilo po cijele dane, žene stizale  tako precizno i bogato izraditi sve te prekrasne odjevne predmete kojima su se s razlogom dičili. „To je bilo navečer uz petrolejku, a uspoređujući s današnjim vremenom, shvaćamo koliko su ljudi nekada u svojoj skromnosti a u velikom talentu, mašti i želji stvorili ono što je i danas ponos a mi samo dio toga predstavljamo", kazao je Špicer za ovu reprezentativnu izložbu kakva nije bila predstavljena unazad tri desetljeća.

Autori izložbe su Karolina Lukač, viša kustosica Etnografskog odjela MBP i Krešimir Mijakovac, viši stručni savjetnik, brodskog Konzervatorskog odjela, koji su je odabrali i postavili kako bi pokazali da privatne zbirke nisu samo važne zbog očuvanja tradicijske i kulturne baštine, nego su nerijetko bile temelj mnogim muzejima i galerijama pa tako i muzeju brodskog Posavlja, čiji su prvi predmeti već davno došli iz privatne, kolekcionarske zbirke Julija Hoffmana (utemeljitelja MBP) koji je gradu Brodu poklonio zbirku numizmata, značaka, satova i slika. 

Inicijalni popis zbirke župnika Kneževića napravljen je kako bi se moglo krenuti sa  zaštitom i kako bi se mogla registrirati

„Dokumentiranje je pretpostavka za materijalnu i pravnu zaštitu koje Ministrastvo kulture svojim rješenjem zaštićuje kao kulturno dobro. To je temeljni posao kada je u pitanju zaštita kulturne baštine osobito pokretne, kazao je MIjakovac, dodavši kako je predstavljena zbirka  zaštićena rješenjem Ministarstva kulture krajem prošle godine kada  je dobila status zaštićenog pokretnog kulturnog dobra. U postavljenoj zbirci riječ o eksponatima od kraja 19.stoljeća pa zaključno s drugom polovicom 20-tog stoljeća premda  se ne može precizno utvrditi jer kazivača je sve manje. Među najznačajnijima eksponatima su po njegovom mišljenju krpane ponjave ujedno među najstarijim komadima, čija je vrijednost upravo u njihovoj starosti, jer nestaju.

Lukač pak navodi kako „sav tekstil iz zbirke odražava osobitosti Slavonije ali i brodskog Posavlja jer  je većina materijala prikupljena na području brodskog Posavlja – od materijala – laneno i svileno gugino tkanje, a svilogojstvo je u prošlosti bila važna grana tradicijskog gospodarstva, do tehnika ukrašavanja , svilovez, zlatovez, šlinga, sunčana čipka..."

Svakako je riječ o popriličnom broju prikupljenih primjeraka tradicijskog ruha za što je župnik Knežević pokazao interes još u djetinjstvu odrastajući u tradicionalnoj šokačkoj obitelji. Potvrđuje to i njegova majka Manda koja mu je, kaže, napravila puno stvari, štikanih ponjava, stolnjaka, otarke, krevetnine…"

Krenuo je sa skupljanjem prije petnaestak godina a kada je službujući ranije u Garčinu našao vremena oplemenio je,kaže,  svoje vrijeme skupljajući stare uporabne predmete, namještaj i odjeću. „A onda sam odlučio ne prikupljati sve nego samo ono što ima smisla, što ima svoju vrijednost, što još nemam i čime ću oplemeniti i  povećati  svoju zbirku ne samo brojem nego i kvalitetom".

Od preko 900 registriranih predmeta u MBP se može vidjeti tek sedamdesetak.

Ostatak zbirke smješten je u župskim prostorima Župe Sv. Franje Asiškoga u Gradištu kod Županje.

„Tako osmišljavam svoje slobodno vrijeme", veli župnik koji je prikupio a Muzej izložio od najsitnijih odjevnih predmeta (uskrsne salvetice) do svečanih i radnih ženskih rubina i vunenih muških kaputa – aljina.

Najstariji eksponat je „baka u jednodjelki" iz Donje Bebrine, stara preko 150 godina, koju župnik posebno ističe. „Ali sve su to dijelovi koji me čine sretnim i s kojima sam zadovoljan i ponosan", navodi sakupljač koji je odrastao, kako kaže, u ambijentu gdje se živjelo tradicijski oblačilo i funkcioniralo tradicijski. Gledao sam dok su sve to radili i dok smo živjeli na takav način i onda sam osjetio da je to nešto jako lijepo. A kad sam osjetio da mi ulazak u posjed nekog predmeta može preći u strast, onda sam prestao, jer u tome se lako može izgubiti", naglašava župnik. "Ne može se imati sve  što naš narod ima i koliko se znao izraziti kroz platno iglom i koncem. To je veliki stupanj inteligencije i domišljatosti naših baka i prabaka, bez obzira što su bile nepismene" dodaje sakupljač za maštovite izložene nošnje koje su izrađivale bake iz sela oko Broda, te iz Perkovaca, Čajkovaca i Vrpolja pa do Privlake i Štitara.

A koliko cijeni tradicijsku odjeću, posebice materijale iz kojih su rađeni, župnik je pokazao i vlastitim odabirom sakoa za otvaranje izložbe, šivanog od 4 tkane marame, što je spoj modnog i tradicionalnog.