VRPOLJE - Prije 140 godina u Vrpolju se rodio veliki Ivan Meštrović, stoga, ono postaje važno mjesto u Slavoniji koje, osim svih blagodati tradicije, pruža uvid u djelo ovoga velikana zahvaljujući Spomen-galeriji.

Vrpolje, međutim, nije samo iskoristivši podatak o rođenju Meštrovića zaživjelo u kulturnom i društenom smislu već je djelovanjem svojih mještana dokazalo kako manja mjesta zavređuju pažnju zbog svih ostalih događaja koje nude.

FB

Dvadeset izloženih plakata (od njih ukupno četrdeset) dio je ostavštine Krešimira Pavića, a krajem 2022. godine Galeriji ih je darovao Borislav Bijelić - kustos i dugogodišnji ravnatelj Muzeja Đakovštine. Vremenski gledano, plakati obuhvaćaju razdoblje od 1958. do 1975. godine. Spektar događaja od književnih večeri, predstava, proslava, plesnih večeri, zabava, skupština, dočeka Nove godine,… ne samo da oživljavaju sjećanje živućih građana na dane druženja kojima je potpomognut suživot svih mještana gdje su se mogli zajedno radovati već oživljavaju i sliku Vrpolja kao mjestu s kulturnim potencijalom.

Osobito je važno naglasiti kako plakati nose nazive različitih udruga/udruženja koja više ne postoje, ali na svu sreću ostao je trag zahvaljujući kojemu ne pripadaju zaboravu. Isto tako, lijepo je vidjeti rukom ispisane plakate koji kao da govore jezikom, patinom prekrivenim sjećanjem na vrijeme naših majki, očeva, djedova i baka kada je svaki detalj bio itekako bitan, kada je druženju prethodilo niz radnji zajednica u svrhu općeg dobra. Ne mora biti riječ samo o „velikim“ događajima uz književne večeri na kojima je nastupao Dragutin Tadijanović. To, primjerice, mogu biti sasvim bezazlena druženja uz pratnju lokalnih bendova, folklornih skupina. Ali, tada se zajedništvo živjelo punim plućima i umjesto zatvaranja pojedinaca unutar vlastitih zidova, postojala je potreba za interakcijom, za veseljem koje se nesebično dijeli.

Možda ova izložba naviše podsjeća na vrijednosti čovjeka koji ne treba biti izrazito introvertan dokazujući time vlastitu autentičnost. Osobenjaštvo - kojemu smo skloni danas kao i neprestanoj distrakciji mobitelima i inim uređajima (društvene mreže najviše) usmjeravaju nam pažnju na samoga sebe, ali toliko sebično da prestajemo komunicirati jedni s drugima pa čak i sa samima sobom. Jer kako biti sam kad smo neprestano ometani, konfuzno ne-usredotočeni na stvarnost?

I.S./PlusPortal

Izložba „Plakati – svjedoci vremena“, može dočarati neku puno ljepšu stvarnost upozoravajući nas na ne samo raznolikost sadržaja nekad, nego i na aktivno djelovanje na polju društveno-kulturnog života. Bogatstvo izložbe nije vidljivo samo u svim sadržajima koji su tako nesebično darovani, nego u ideji o smislenijem djelovanju zajednica. Ne treba se zanositi pa reći kako danas nešto takvo ne postoji. To nikako nije točno. Ali često se događa kako interes publike, mogućih aktera na polju organizacije pada jer se gubi smisao zbog velikih očekivanja. Naravno da očekivanja moraju postojati, ali mora postojati zainteresiranost za animaciju, buđenje svijesti (o) (bilo čemu). Ova izložba podsjeća na to da ne treba odustati,… od altruističkog djelovanja, od smisla događaja koji mogu spajati ljude, razveseljavati, vrijeme oblikovati kako bi jedni drugima darovali radost zajedništva.

Nadahnuti govor povodom otvorenja ove posebne izložbe ravnateljica Spomen-galerije Suzana Bilić Vardić završava riječima kako se nada da će izložba „crpiti ideje i nadahnuća za buduća djelovanja”. Kao poziv na izložbu neka stoje te riječi.

Uz nju, posjetiteljima se obratila i županijska pročelnica Anica Vukašinović dok je glazbom događaj uveličao zbor „Josip Valinger“, izvevši pjesmu „Život svoj prikazujemo Bogu“.

I.S./PlusPortal