Kao što je najavljeno, donosimo deseti nastavak znanstvenog rada ''Brodski list i svijet 1947.-1949.'' autora Mladena Baraća, prof., znanstvenog novaka Hrvatskog instituta za povijest -Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda. (SBplus.hr)
Arapski narod kao žrtva britanskog kolonijalizma
Vijesti iz zemalja Trećeg svijeta bile su ponajviše posvećene procesima koji su uzeli maha u novonastalim političkim uvjetima nakon završetka Drugog svjetskog rata. Medijski je afirmiran proces dekolonizacije i borbe za nacionalno oslobođenje koji je u svom temelju imao revolucionarna obilježja klasne borbe marksističko-lenjinističkog smjera. Prihvaćanje pomoći od zapadnih sila u ovim procesima, sukladno već spomenutim kriterijima, bilo je žestoko kritizirano na temelju internacionalne solidarnosti narodnooslobodilačke borbe u zemljama Trećeg svijeta (u slučaju Izraela), dok je afirmativno tumačeno antikolonijalno djelovanje primarno nacionalističkih narodnooslobodilačkih pokreta (u slučaju Indonezije). Treba reći kako je BL u tematici zemalja Trećeg svijeta, uglavnom, prenosio izvještaje svjetskih novinskih agencija i listova poput France Pressa, TASS-a, New Croniclea i Pravde.
Početkom 1948. prednjačile su vijesti vezane uz bliskoistočno pitanje, odnosno, teritorijalno razgraničenje između Arapa i Židova u Palestini, u kontekstu osnivanja izraelske države. Pozivajući se na sovjetske izvore (informativnu agenciju TASS), BL je ocijenio kako su SAD i Velika Britanija zajednički nastojali spriječiti primjenu odluke OUN-a o povlačenju britanskih vojnih postrojbi iz Palestine, čime bi obezvrijedili odluku o ukidanju britanskog mandata nad ovim područjem. BL je bez komentara obavijestio o početku prvog izraelsko-arapskog rata 15. svibnja 1948.Primjetno je kako su se u idućim brojevima pojačavale simpatije BL-a za poziciju palestinskih Arapa, pa je tako prenesen članak iz glavnog glasila hrvatskih komunista, lista Naprijed, u kojemu su se opisivali s velikim simpatijama.
Ujedno, arapski narod prikazan je kao žrtva britanskog kolonijalizma koji se ne libi koristiti cionizam, "reakcionarnu struju jevrejske nacionalističke buržoazije”, kako bi zaštitio svoje imperijalističke interese.Zauzimanje antiizraelskog diskursa bio je rezultat sovjetskog zaokreta u ovom konfliktu, na koji se ugledala i jugoslavenska diplomacija. Naime, stajalište Sovjetskog Saveza, po pitanju Palestine, na stranicama brodskog tjednika prikazivano je u duhu suradnje prema Povelji OUN-a. Tematika izraelsko-arapskog sukoba bila je aktualna isključivo tijekom 1948., a nakon postignutog primirja u potpunosti iščezava.
Militaristički intervencionizam kolonijalnih zemalja Nakon toga uglavnom dominira tematika dekolonizacijskih procesa, uz naglašavanje agresivnog intervencionizma kolonijalnih sila na zalasku. Neke od ovakvih vijesti sadržavale su gospodarsku komponentu, poput primjerice, izvješća o štrajku sudanskih radnika ili konstatiranja kako se Indija početkom 1948. i dalje čvrsto nalazila u monopolističkim rukama inozemnih tvrtki, koje su uvelike kontrolirale indijsko gospodarstvo, usprkos činjenici što je ova zemlja godinu dana prije stekla nezavisnost. Osim gospodarske ovisnosti Indije o stranom kapitalu, naglašavale su se i druge pojave nerazvijenosti tamošnjeg društva (obrazovanje za one koji su si ga mogli priuštiti), koje su dovodile do revolta ugroženih kategorija stanovništva, poput učenika i studenata.O političkoj nestabilnosti u tom dijelu svijeta svjedočila je i vijest o sklapanju tajnog sporazuma između Pakistana i Velike Britanije, koja je na pakistanskom području dobila pravo gradnje vojnih baza. Vijest je svojim sadržajem išla u prilog tezi kako su kolonijalne sile ciljano politički i gospodarski destabilizirale svoje bivše kolonije, kako bi zadržale utjecaj u ovim zemljama, ponajprije vojnom nazočnošću, što je bila bitna karakteristika njihova intervencionizma.
No, ponajbolji primjer percepcije i kritičkog raspoloženja prema militarističkom intervencionizmu kolonijalnih zemalja, predstavlja slučaj Nizozemske. Povod je bila nizozemska vojna intervencija u Indoneziji koncem 1948., s ciljem uništavanja narodnooslobodilačkog pokreta koji je proklamirao samostalnost Indonezije još 1945. nakon japanske predaje. Pri tome se navodi kako je ta intervencija izazvala "ogorčenje u čitavom svijetu, među najširim masama čovječanstva. Razni buržoaski listovi SAD, Velike Britanije mada odobravaju politiku holandske vlade, ipak su bili prisiljeni da licemjerno osude sadašnju agresivnu politiku holandske vlade u Indoneziji”. U tekstu se napominje kako je samo sovjetski predstavnik u Vijeću sigurnosti OUN-a inzistirao na prekidu ratnih neprijateljstava, povlačenju nizozemskih snaga na početne položaje, kao i formiranju komisije od predstavnika zemalja članica Vijeća sigurnosti OUN-a koja bi nadzirala uspostavu mira u Indoneziji. No, prijedlog nije usvojen zbog protivljenja Francuske te jasne pronizozemske politike koju su provodili SAD i Velika Britanija. Štoviše, navodi se kako je SAD opskrbio nizozemske vojne snage bombarderima i tenkovima za operaciju u Indoneziji te se upozorava na subverzivni rad SAD-a za izazivanje razdora u indonežanskom narodnooslobodilačkom pokretu "podržavajući reakcionarne elemente indonežanske buržoazije”. U prilog američkoj potpori nizozemskom napadu na Indoneziju svjedoči i izostanak reakcije (osude) američkog političkog vrha glede ovog događaja.
Južnoamerički kontinent bio je slabije zastupljen u odnosu na azijsko-afrički prostor. Osim naglašavanja političke dominacije SAD-a u ovom dijelu svijeta, ostatak informacija odnosio se na aktivizam lijevo orijentiranih pokreta, poput omladinskih organizacija u Meksiku, protuimperijalističke i radničke orijentacije.
U subotu, 20. travnja, donosimo posljednji dio
