SLAVONSKI BROD - Da biste upoznali turbulentan život Slavonskog Broda u 20. i 21. stoljeću, dovoljno bi bilo, nije pretjerano reći, proučiti prošlost njegova najslavnijeg poduzeća, „Đure Đakovića“. Dio te duge i složene priče o ovom nekadašnjem tvorničkom gigantu, koji je, s razlogom, zaslužio trajno mjesto u urbanoj predaji ovoga grada, donosi nam izložba „Od tvornice do industrije“. Autorski dvojac iz Državnog arhiva Slavonski Brod, arhivska savjetnica, Gordana Slanček, i viši arhivist Domagoj Zovak, „oživjeli“ su „djetinjstvo i mladost“ tvornice, tj. razdoblje od 1921. do 1951. godine.

Domagoj Zovak objasnio je sam naziv izložbe kao i međašne godine proučavanja.

- Prvotni je naziv ove tvrtke, osnovane 1921., bio „Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova“ d. d. Brod na Savi, a posljednji „Đuro Đaković - industrija lokomotiva, strojeva i mostova“ Slavonski Brod. To nam govori o rastu i razvoju jer industrija sadrži više tvornica. Taj se trend nastavio i kasnije, pa je tako „Đuro Đaković“ sredinom 80-ih 20. stoljeća imao oko 16 tisuća zaposlenih, postavši tvornički gigant.

Danas, kada Slavonskom Brodu još uvijek kronično nedostaje proizvodnje i tvrtki ove vrste, o razmjerima da se ne govori, logično se zapitati kako je jedna takva uspješna priča bila moguća prije sto godina. U gospodarstvu, naime, ništa nije slučajno.

- Malo je nedostajalo da se „Đuro Đaković“ otvori u nekom drugom gradu, recimo Sisku. Privatni kapital, koji je predvodila Prva hrvatska štedionica, bio je u dilemi u vezi s tim jer je posvuda željeznička infrastruktura bila u lošem stanju. Ključan je bio potez brodskih lokalnih vlasti, koje su odlučile pokloniti 50 hektara gradske zemlje za izgradnju tvornce te je na 20 godina osloboditi plaćanja gradskih nameta. Investitori su tako potencijal, naposljetku, prepoznali u brodskoj tvornici vagona, iz koje je postepeno izrastao onaj slavni „Đuro Đaković“ - objasnio je Zovak „recept“ koji vrijedi i danas, ne samo za tvornicu nego i za grad u cjelini.

- Kroz obline dokumentacije jasno se može vidjeti kako se s „Đurinim“ rastom, u tih 30 godina mijenjala i vizura Slavonskog Broda. Tvornica je već 1921. gradila stanove za svoje radnike, a ta se praksa nastavila, dakako, i kasnije, o čemu svjedoče objekti na Plavom polju, u Pilarevoj, Krešimirovoj, Vinogradskoj i drugdje. Mijenjao se, dakle, urbanizam grada, rastao je broj stanovnika i sl.

Nezaustavljiv rast

Zovak je podsjetio kako je tvornica pratila sudbinu grada, njegove uspone i padove, ispisujući pritom životne drame, s onu stranu politike i ideologije.

- Bilo je razdoblja kada je imala 300 radnika i onih kad ih je bilo preko dvije tisuće. Najteže je bilo 1945. kada je tvornica, kao i grad, pretrpjela velika razaranja i ljudske gubitke. Velika je također dokumentacija koja govori koliko su od bombradiranja radnici propatili, mnogi su izgubili i više članova obitelji, još više je bilo ranjenih...

No „Đuro Đaković“ je dokazao da uspješne poslovne priče, koje prepozna i lokalna zajednica, ne poznaju prepreke. Kako kaže pjesma sarajevskog Zabranjenog pušenja, „zemlja je bila srušena, valjalo se dizati iz pepela“.

- Nakon 1945., u radnim akcijama i tzv. petoljetkama, koje su iznjedrile brojne „trudbenike“ i „radnike udarnike“, vrlo brzo su svi ti objekti i pogoni obnovljeni - zaključio je Domagoj Zovak zapravo početkom jedne druge „ere“ slavonskobrodske tvrtke, u kojemu će ona dosegnuti svoje vrhunce i postati poznata ne samo u socijalističkoj Jugoslaviji nego i širom Europe i svijeta - onaj „Đuro Đaković“ o kojim Brođani i danas govore.

Koautorica Slanček osvrnula se na još neke važne trenutke te pokazatelja intenzivnog rasta tvrtke.

- Izložba se temelji prije svega na arhivskim dokumentima, kojih je zaista mnogo, pa je ovo samo jedan njihov mali dio, izbor nekih najzanimljivijih točaka u spomenutom tridesetogodišnjem razdoblju. S obzirom na to koliko se stvari za to vrijeme dogodilo u „Đuri“, to nije bilo lako. Zanmljivo je, u kontekstu radničkih prava, da je prvi štrajk zabilježen već 1922. godine. Kasnije je „Đuro Đaković“ razvijao i svoj proizvodni program, proširivao pogone, zapošljavao sve veći broj radnika, gradeći stanove za njih. Na primjer, na samom početku tvrtka je imala 900 radnika, a 1951. 2100 - kazala je, napomenuvši da razmjeri postaju još jasniji kada se ovi brojevi usporede s ukupnim brojem žitelja Slavonskog Broda.

Ovo je, tehnički gledano, prva takva izložba u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu. Postavljena je naime na 'banerima' (panoima), koji se mogu smotati i prenijeti, pa se izložba, ako za se za njom pokaže interes, može organizirati i na drugim lokacijama.