SLAVONSKI BROD - Ako nešto nije ukoričeno, kao da se nije ni dogodilo - kazao je Ivan Medved, ravnatelj Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, na jučerašnjem predstavljanju knjige „Brodski glazbeni vremeplov“. Slijedeći pouku svoga ravnatelja, urednički dvojac, Domagoj Zovak i Katarina Aladrović-Mehandžija, odlučili su od zaborava otrgnuti šezdeset i šest priča pokojnog slavonskobrodskog novinara Duška Svilara (1948. - 2009.). 

Kako je objasnio Domagoj Zovak, važnost Svilarovih tekstova, izvorno objavljenih u feljtonu „Posavske Hrvatske“ 1997. i 1998. godine, po kojemu su urednici potom nazvali i knjigu, leži u činjenici da svaka od priča iz knjige predstavlja jednog glazbenika iz Slavonskog Broda i okolice. Od intervjua koje je s njima vodio autor je oblikovao priče o raznim aktualnim temama, ne samo glazbenim, iz razdoblja od prije Drugog svjetskog rata pa do 80-ih prošlog stoljeća, stoga je ovo i svojevrsna društvena kronika, s izraženim „soundtrackom“.

- Knjigu bih okvirno podijelio na dva segmenta. Jedan čine priče iz razdoblja, otprilike, od prije rata (Drugog svjetskog, op. a.) pa do 60-ih godina. To bi bila „akustična faza“, a nakon nje dolazi do promjene u instrumentima ovdašnjih bendova. Javljaju se električne gitare i slično, pa bi to bila „električno-akustična faza“ - objasnio je „glazbenoteorijski“ Krunoslav Seletković, živi svjedok tih vremena, slikovito dočaravši kolika je strast, unatoč oskudici, vodila njih glazbenike.

- Nije bilo interneta i lako dostupne muzike i instrumenata kao danas. Njih se teško nabavljalo. Neki su morali prodati kravu ili obiteljsko srebro da bi kupili gitaru! A bubnjeve smo pravili sami, od šperploče, na koju smo stavljali jeftinu kožu kao membranu. Kasnije, 60-ih sami smo izrađivali i električne gitare tako što bismo na akustičnu ugradili 'pick-up'. Snalazili smo se svakako, samo da možemo svirati.

A što se to sve i gdje sviralo u ta legendarna glazbena vremena, podsjetio je Dubravko Šef, uz Domagoja Zovka, Krunoslava Seletkovića i Dunju Vanić četvrti predstavljač „Brodskog glazbenog vremeplova“.

- Bilo je u tih 40-ak godina mnogo mjesta gdje se sviralo. Recimo, od konca 60-ih do kraja 70-ih bilo ih je sedam-osam: Plavo polje, Dom „Đuka Matanić“, „Partizan“, stara „Đurina“ menza… Sviralo se intenzivno i sva ta mjesta bila su puna publike. Vrsta glazbe mijenjala se s vremenom, pratili smo svjetske trendove. Na primjer, kad su se pojavili, uzor su nam bili „The Shadows“. Uglavnom, glavni je bio, naravno, 'rock'.

Danas nam može djelovati „nadrealno“, ali to su bila vremena kada je bendova i glazbenika, od tzv. džezerskih (kako je pojasnio Krunoslav Seletković, nije to zapravo bio jazz) do 'čisto' rokerskih, bilo posvuda, pa i u Slavonskom Brodu. Duško Svilar, kao autor uvoda u svakoj priči, u ulozi je „posrednika“ između čitatelja i rečenih glazbenika, koje nije birao po kriteriju glazbene izvrsnosti, već po kvaliteti same priče, tj. njene zanimljivosti za onoga tko Slavonski Brod želi bolje upoznati. Kao što ga je upoznao Svilar.

- Duško Svilar obožavao je Slavonski Brod i sve što ima veze s njim. Stalno se šetao s fotoaparatom, bilježeći sve što je smatrao vrijednim i što je mogao pretočiti u priču. Također, svi koji smo sudjelovali u ovom projektu nismo o njemu čuli nijednu ružnu riječ - kazao je Domagoj Zovak, a iz prve ruke o pokojnom novinaru te o važnosti ove knjige za njegovu obitelj saznali smo od njegova sina, Luke Svilara.

- Od njega sam naslijedio ljubav prema glazbi, ne samo rocku nego i jazzu, klasici i mnogim drugim stilovima, i to sad ja pokušavam prenijeti na svog sina. Neopisivo mi je drago što je knjiga izašla, stvarno to nisam nikad očekivao. Ona ima veliko značenje za mene i moju obitelj, ali mislim da će je imati i za sve buduće generacije Brođana jer će pred sobom imati pisani trag o jednom zanimljivom razdoblju iz prošlosti Slavonskog Broda. 

Budući da je kod Duška Svilara ljubav prema glazbi išla „u paketu“ s ljubavi prema svom gradu, drugačije nije moglo biti ni kod Luke.

- Nažalost, više ne živim u Slavonskom Brodu, zbog obveza rijetko i dođem, ali i ti su trenutci za mene izuzetni. Malo gdje sam naišao na toliko dobrih ljudi kao ovdje večeras!

Sudeći po dobi najvećeg dijela publike, kišnog ponedjeljka presudili su nostalgija i ljubav prema kvalitetnoj glazbi i priči. U skladu s cijelim projektom - jer ova knjiga zapravo je dio jedne šire slavonskobrodske priče - za glazbeni dio programa pobrinuli su se Mladen Alinjak i Dubravko Šef, koji su prisutne počastili „arsenovskom“ intepretacijom Cesarićeve „Djevojke u noći“, te „Grupa iz davnine“, koja je još jednom, žestokim rifovima gitare i bubnjeva poručila - 'rock' u Slavonskom Brodu nije mrtav!