SLAVONSKI BROD - Učenici Gimnazije „Matija Mesić", Osnovne škole „Đuro Pilar" te njihovi nastavnici i stručni suradnici, kao i ostali prosvjetari-sudionici trodnevnog, 17. po redu, stručnog skupa naziva „Poučavanje i učenje o Holokaustu i sprečavanju zločina protiv čovječnosti" koji se ovaj tjedan odvija u Slavonskom Brodu, jedna su od nada kako se stav društva i okoline o stradavanju Židova, Roma i Srba u Drugom svjetskom ratu (diljem Europe i na 'našim područjima') promijene te da se ne ponove neki od najvećih zločina u povijesti.

Prije petnaest godina niti jedna skupina žrtava - Židovi, Srbi, Romi, Hrvati antifašisti - nije se posebno spominjala u udžbenicima, nego se govorilo općenito o žrtvama fašizma i nacizma te ustaškim i četničkim zločinima.

S njima smo danas razgovarali na gimnazijskim hodnicima, tijekom radionica koje su se održavale kao dio tog Skupa, a povodom 27. siječnja - Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta.

Slavonski Brod zaboravio je svoje sugrađane-Židove stradale u Drugom svjetskom ratu

Koliko je Slavonski Brod zaboravio one koji su u njemu živjeli, a koji su stradali tih ratnih godina, dovoljno govori svjedočanstvo jedne gošće-predavačice.

- Želimo očuvati uspomenu na lokalne židovske zajednice koje su postojale prije Drugog svjetskog rata, a danas su doslovno nestale ili su istrijebljene, uništene i devastirane. One danas jedva životare s malim brojem članova ili ih gotovo uopće nema, kao što je to situacija u Slavonskom Brodu. Pripremajući predavanja za ovaj Skup, prolistala sam sve što na internetu piše o Slavonskom Brodu i Židovima. Nigdje nisam našla niti jednu riječ o brodskoj židovskoj zajednici, a prije Drugog svjetskog rata u ovom je gradu živjelo gotovo sedamsto Židova. To je bila velika zajednica koja je gospodarski i kulturno bila iznimno potentna te je utjecala na profil grada. Ona je doslovno nestala. Šetate li ulicama Slavonskog Broda i pitate građane znaju li što o tome, malotko će imati bilo kakvu perspektivu. Zato su projekti slavonskobrodskih nastavnika jako važni. Oni čuvaju uspomenu na te sumještane i ono što se događalo. Ne smijemo zaboraviti, to bi nam trebala biti opomena za budućnost. No, isto tako ne smijemo živjeti u prošlosti, nego iz nje trebamo učiti.- kazala je Loranda Miletić, savjetnica za nastavu Povijesti u Agenciji za odgoj i obrazovanje, s uredom u Zadru.

Upravo ona s timom ljudi, već dugi niz godina, nastoji promijeniti stvari i potaknuti ih na razgovor o temama koje su i dalje 'tabu'. Veliki je uspjeh što je Holokaust, uopće, ušao u hrvatske udžbenike.

- Kada smo počeli s poučavanjem o Holokaustu, počeli smo od nule. U nastavnim planovima i programima, prije petnaest godina, Holokaust se poimence uopće nije spominjao. Ostao je tada u upotrebi onaj stari narativ iz prethodnog režima kada se govorilo općenito o zločinima fašista, nacista i domaćih izdajnika. Niti jedna skupina žrtava - Židovi, Srbi, Romi, Hrvati antifašisti - nije se posebno spominjala, nego se govorilo općenito o žrtvama fašizma i nacizma te ustaškim i četničkim zločinima. Veliki pomak je ostvaren ulaskom Republike Hrvatske u Međunarodni savez za sjećanje na Holokaust 2005. godine, kada smo potpisali Stockholmsku deklaraciju kojom smo se obavezali promicati poučavanje o Holokaustu na svim razinama obrazovanja i uključiti ga u naš obrazovni sustav. Stoga je tek 2006. godine, s novim Nastavnim planom i programom za osnovne škole, Holokaust poimence ušao u škole. - pojasnila je savjetnica Loranda Miletić.

Gimnazija Matija Mesić Slavonski Brod predvodnik među školama u poučavanju o zločinima protiv čovječnosti

Kako saznajemo, prema kurikulumu se u osnovnoškolskoj nastavi Povijesti, tema Drugog svjetskog rata obrađuje deset sati, od čega se dva do tri sata govori o stanju u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i 'lokalnim stradavanjima'. Sudeći prema komentarima građana posljednjih dana, u školi se o tim temama uči - nedovoljno. Većina smatra kako je 'pametnije' govoriti o Domovinskom ratu kao da nastava Povijesti treba isključivati jedan dio prošlosti, a potencirati drugi - što je potpuno neobjektivan i krivi pristup u poučavanju. No, postoje i škole koje to rade na ispravan način.

- U našoj školi dosta se bavimo temom Holokausta. Nas pet kolegica u ovoj školi aktivno je uključeno u poučavanje o Holokaustu i sprječavanju zločina protiv čovječnosti. Sve smo prošle državne skupove, međunarodne edukacije, bile smo u Yad Vashemu u Izraelu (op.a. službeni memorijalni centar posvećen žrtvama Holokausta), Mémorial de la Shoah u Parizu i slično. Neprestano se time bavimo, ne samo u okviru nastave Povijesti u četvrtom razredu, nego i na raznoraznim radionicama, izložbama. Prošle godine smo kolegica Jelena Jakovljević i ja s učenicima napravile izložbu 'Židovi u Slavonskom Brodu' gdje smo istražili koje su bile najpoznatije židovske obitelji u gradu, čime su se bavile i slično. Većina obitelji imala je uspješne obrte. Cilj je bio učenike upoznati s tim dijelom prošlosti njihova grada jer danas gotovo da i nema članova, odnosno, potomaka tih obitelji u Slavonskom Brodu. - kazala je Marina Cvijić, profesorica Povijesti u slavonskobrodskoj Gimnaziji, naglasivši kako je ponosna što svaki učenik Gimnazije zna što se to točno svake godine obilježava 27. siječnja.

U svemu tome nastavnicima je jednako bitna podrška ravnatelja koji ih na takva usavršavanjima svesrdno potiče.

- Već dvije godine potičemo stručno usavršavanje nastavnika na ovom području. Smatramo da su Holokaust i zločini protiv čovječnosti, važne teme za mlade, posebice za nastavnike koji moraju biti educirani kako ispravno prenijeti učenicima sve o tome. Time će mladi ljudi koji usvajaju to znanje, kada odrastu, biti oslobođeni svih predrasuda. U školi je važno pričati o tome, govoriti da ne postoje tabu teme i ispravno govoriti o tim temama. Naši učenici izravno sudjeluju u mini projektima, poput snimanja filma tako da, kroz svoj rad o toj temi, sami dolaze do spoznaja, stavova, mišljenja i ispravnog razmišljanja o tomu da treba govoriti protiv zločina, a u suprotno ih kasnije nitko ne može uvjeriti. - kazao je ravnatelj slavonskobrodske Gimnazije, Zlatko Markovinović.

Učenici uspjeli nagovoriti Brođanku koja je preživjela Holokaust da im ispriča svoje svjedočanstvo

Konkretan rezultat ovogodišnjih radionica slavonskobrodskih učenika i najvrjedniji materijal koji će ostati iza njih su filmovi o židovskoj zajednici u njihovom rodnom gradu.

- Učenici naše škole snimili su film „Plamen" koji nastoji prikazati bogat kulturni život Židova prije Drugog svjetskog rata. Prikazuje njihove običaje i svojim dokumentarističkim materijalima pokazuje kako je to stvarno tako i bilo. U Državnom arhivu i Institutu za povijest, prikupili su brojne materijale, ali prava ljepota filma je da je praćen crtežima i slikama naših učenika. Teško je reći koliko je točno učenika sudjelovalo u filmu, velika je to brojka. Dva učenika, Viktor Ivandić i Silvije Damičević, sve su snimila i montirala. Uglavnom su to učenici četvrtih razreda, ali bilo je i onih iz drugih razreda. Oni vole taj oblik rada i film ćemo iskoristiti na satima razrednika kako bi mogli dodatno istraživati o Židovima u Slavonskom Brodu. Ta tema kod učenika uglavnom izazove tajac, što je neobično za tinejdžere. Nakon iscrpnog istraživanja, obično su zapanjeni. - zaključila je u izvannastavnim aktivnostima uvijek aktivna profesorica Hrvatskog jezika, Andrijana Nemet Kosijer.

Učenici su - mada pod okriljem anonimnosti (što također govori o tomu u kakvom vremenu živimo) - uspjeli snimiti i svjedočanstvo Brođanke koja je preživjela te teške godine Drugog svjetskog rata te je jedna od rijetkih pripadnika brodske židovske zajednice koji su se u Slavonski Brod i vratili.

- Dosta smo aktivni kada je u pitanju tema Holokausta u kojoj osobno sudjelujem već desetak godina, otkako predajem Povijest. Uz mene je kolegica Tamara Nikša, nastavnica Hrvatskog jezika, uz čiju pomoć svake godine obilježimo ovaj bitan dan. Prvo smo krenuli od lokalne zajednice, uspjeli smo snimiti film o brodskim Židovima. Napravili smo film koji traje sat vremena i šest minuta. Sastoji se od dva dijela - obilaska znamenitih građevina koje su pripadale židovskoj zajednici, u sklopu kojeg smo imali istraživanja u Muzeju Brodskog Posavlja i Arhivu, posjetili smo brodsko židovsko groblje; a drugi je dio posvećen jednom svjedočanstvu žene koja je preživjela Holokaust. Prema posljednjem Popisu stanovništva samo su tri Židova u Slavonskom Brodu, imamo sreće što je gospođa koja je Brođanka pristala ispričati nam svoje iskustvo. Drukčije je kada se krene iz lokalne sredine prema široj zajednici. - kazao je Ivan Ilišević nastavnik Geografije i Povijesti iz slavonskobrodske Osnovne škole „Đuro Pilar".

Kako predavati o Holokaustu ne odlučuje svaki nastavnik ponaosob, to ne smije ovisiti o osobnom stavu

Već (ili tek) četrnaest godina Holokaust je obavezna nastavna cjelina i o njemu, naglasili su iz Agencije za odgoj i obrazovanje, nastavnici moraju djecu podučavati - ne onako kako žele, nego onako kako je to zapisano te predviđeno Planom i programom.

- Predavanje o Holokaustu ne smije ovisiti o osobnom stavu nastavnika. Postoji službena državna obrazovna politika koja stoji iza toga. Odluka Ministarstva znanosti i obrazovanja iz 2003. godine propisuje školama da moraju obilježiti taj Međunarodni dan, a kurikularnim programom propisano je i kako točno to činiti. U njemu postoje i obvezujuće smjernice, odnosno, preporuke Međunarodnog saveza sjećanja na Holokaust. Nastavnike ću i danas uputiti kako i što raditi u razredu. Cilj je dati im podršku, alate i strategije o tomu kako se nositi s tom osjetljivom temom koja je u posljednje vrijeme ponovno postala i kontroverzna. - dodala je Loranda Miletić.

Ipak, koliko se te obvezujuće preporuke slijede i primjenjuju u praksi, dovoljno govori izjava jednog slavonskobrodskog osnovnoškolskog nastavnika Povijesti koji je kazao kako, nakon što se zatvore vrata učionice, kod takvih tema veliku ulogu ima i osobni stav svakog od predavača, a koji uvelike određuje način na koji će tu osjetljivu i još uvijek kontroverznau temu, prezentirati djeci - oblikujući time njihove stavove i mišljenja. Činjenica da je želio ostati anoniman kako ga zbog toga što je kazao „ne bi popljuvali", također pokazuje da - za razliku od učenika i nastavnika Gimnazije „Matija Mesić" - mnogi Brođani i dalje žive začahureni u predrasudama i svojoj 'zoni udobnosti' iz koje ne izlaze tako lako.