"KUKASTI križ i slovo 'U' osvanuli su u subotu ujutro na kući zastupnika Hrvoja Zekanovića (HRAST) u Šibeniku. I, dok je policija provodila očevid, on je ocijenio kako je to ozbiljan presedan da se tako prijeti izabranome zastupniku u Hrvatski sabor", izvijestio je tportal.

Hrvatska pripada, između ostalih, onima koji su se za nju izborili 29. studenog (hrv. novembra) 1943. u Jajcu; 21. veljače 1974. u Beogradu i 8. listopada 1991. u zagrebačkom podrumu INA-e. Ona pripada svim političkim Hrvatima - patriotima - iz hrvatskog, srpskog, bošnjačkog, mađarskog, romskog i drugih naroda koji u njoj dobronamjerno žive.

Za razliku od druga mu po oružju, Ladislava Ilčića, velikog Hrvata koji nikad masturbirao nije, Hrvoje Zekanović, pravi hrvatski muž, pače saborski zastupnik sedmi s liste vladajućeg HDZ-a,  pred vlastitom obiteljskom kućom, gledajući kameri pravo u oko, jučer se politički samozadovoljio.

Učinio je to na način uobičajen za kukavice zaštićene toplinom i snagom većine čiji je pripadnik. Na način svojstven boljševicima, nacistima i drugim totalitaristima, istovremeno sijevajući očima i plačipičkasto se žaleći kako mu je netko na kapiji nacrtao znakovlje NDH. Pritom, nije naveo što ga ustvari smeta? Zbog čega se žali? Zbog isprljane kapije ili zbog sadržaja te prljavštine.

Ustaši smeta ušato U koliko i antifašisti zvijezda petokraka

Predmnijevajući kako Zekanović, zaista, jeste ono za što se predstavlja - pravi hrvatski nacionalist kojem NDH nje mrska - ostaje zaključiti kako je on, ustvari, ljut na ''vandale'' koji su mu bojom isprljali obiteljsku kapiju. Ako je pak ljut na vandale, čemu onda toliko političke pjene. Naime, teško je zamisliti antifašistu, zastupnika u Skupštini Jugoslavije - Zekanovićeva političkog antipoda - kako se pjeni jer mu je netko na kapiji nacrtao zvijezdu petokraku. Tek, mogao bi psovati zbog toga što mu je vandal uprljao privatnu imovinu. I to tiho, kako netko ne bio pomislio da mu je mrska zvijezda petokraka.

Pod snažnim okriljem vlasti, nakon 'hrabrog' suverenističkog juriša na opasnu 'četnikušu' Mirjanu Rakić, 'veliki katolici' Velimir Bujanec, Zdravko Tomac i drugi, onomad, slasno su nacionalistički ejakulirali pred televizijskim kamerama. Na zgražanje civiliziranih građana Hrvatske i svijeta.   

Hrabar lažov, kao Amerikanac u Lockheed F-117 Nighthawk iznad Afganistana

Kao svaki drugi politički bijednik, koji u nedostatku vlastite pameti i hrabrosti grlato zastupa najprizemnije vladajuće egoizme, tako i naš ''suverenist'', usred zime, mlatara protuavionskim Browingom 12,7 milimetara i prijeti nekom zaostalom komarcu koji, sav u strahu od Zekanovićeve agresivnosti, pokušava prezimiti u njegovu susjedstvu (hrv. komšiluku).

Umjesto da obilježja s kapije shvati kao i svaki drugi dobronamjeran čovjek - kao prosvjed protiv njegove politike - Zekanović se pravi lud tvrdeći: „Definitivno se radi o napadu na izabranog hrvatskog zastupnika u Hrvatski sabor, što je jedan ozbiljan presedan. Ja zapravo ne znam da je u 30 godina hrvatske države bilo ovakvih slučajeva, da se nekom zastupniku na ovaj način prijeti i da mu se uništava imovina".

Mada to nije jedino što, ne svojom krivnjom zastupnik, Zekanović ne zna, tvrdnja da u „30 godina hrvatske države nije bilo slučajeva da se zastupniku prijeti", govori koliko je ovaj „suverenist" umišljeni bijednik. Na primjer, tijekom izbora za predsjednika Hrvatske 1997. godine, Vladu Gotovca, čovjeka kojim se Hrvatska ponosi, napao je pripadnik elitne gardijske postrojbe, čovjek kojeg se Hrvatska stidi, Tomislav Brzović, udarajući ga u glavu metalnom kopčom službenog opasača i pritom uzvikujući; „Živio Ante Pavelić! Ja sam ustaša, sve ću vas pobiti!''.

Zekanovićeva imovina jeste zaprljana, ali ni približno onoliko koliko on prlja civilizirane Hrvate i njihovu državu svojim nacionalističkim paradiranjem kao „izabrani zastupnik u Hrvatski sabor". Uzgred, izabran voljom predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića, a ne voljom pseudosuverenista.

Teško narodu čiji lideri svoju intelektualnu hendikepiranost i/ili karakternu insuficijentnost supstituiraju nacionalnom pripadnošću

- Ovaj čin (obilježavanje Zekanovića kao NDH nostalgičara op.a.) uzrokovan je mojim i ne samo mojim, nego jasnim eksplicitnim izričajem hrvatskih suverenista. Dakle hrvatski suverenisti su mnogo puta isticali da Hrvatskom danas upravlja hrvatsko-srpska trgovačka koalicija i upravo ta jasnoća, ta jasna teza nekome smeta. Ja ću s ovoga mjesta istaknuti zapravo i malo promijeniti moju tezu i reći ću sprsko-plenkovićeva trgovačka koalicija i očito su to neke stvari koje nekome smetaju - reći će kočijaški blagoglagoljivi suverenist Zekanović i, grizući ruku koja ga je zastupnički pomazala, završno kliknuti: „Bez obzira na pokušaj zastrašivanja na ovaj krajnje vandalski način ja poručujem svim tim kojima smeta izričaj i politika hrvatskih suverenista da neće uspjeti. A poručio bih hrvatskom narodu da se ne boji, da se ne straši. Hrvatski suverenisti idu dalje".

Već rutinski, Zekanović nedostatak vlastite političke pameti i kulture demagoški krije iza općih mjesta hrvatske nacije i države. Ovaj incident karikaturalno je koristio za vlastitu promidžbu, kukavički grakćući kako ga netko želi „zastrašiti", a potom hrabro kličući hrvatskom narodu neka se „ne boji", jer „suverenisti idu dalje". Kao da je hrvatski narod, a ne on, povod prosvjednom (hrv. protestnom) prljanju njegove kapije. Kao da istupa u ime hrvatskog naroda, a ne tek 2000 preferencijalnih birača.

Slavodobitno, zastupnik poentira usklikom: „Suverenisti idu dalje". Ali ne reče kamo. Jer ako želi u borbu za suverenu Hrvatsku, zakasnio je. Tu borbu smo dobili mi, Hrvati kojima se Hrvatska može ponositi, a ne oni kojih se trebamo stidjeti. Onih čiji su simboli osvanuli na Zekanovićevoj kapiji.

Hrvatska je dom svih, a ne tek odabranih

Ti sramotnici salonski biju dobivene bitke. One koje smo izvojevali mi, pravi suverenisti-patrioti, obučeni u odore Ministarstva unutarnjih poslova, Zbora narodne garde i Hrvatske vojske, ratujući na bojištima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 1991. do 1995. godine.

One bitke, pak, koje smo izgubili zbog endehazijskih reminiscencija nekih političkih i vojnih lidera, nacionalisti sigurno dobiti neće. Dapače, svijet nas drži pod kontrolom upravo zbog tog dijela naše sramne prošlosti. Zbog toga, Hrvatima danas nisu problem velikosrbi, nego velikohrvati. Problem su oni koji u našem krvavo izvojevanom miru, iz našeg Browinga, žele pucati po našim Srbima - 'političkim komarcima' - i pritom urlaju kako je ovo njihova Država. A nije. Hrvatska pripada, između ostalih, onima koji su se za nju izborili 29. studenog (hrv. novembra) 1943. u Jajcu; 21. veljače 1974. u Beogradu i 8. listopada 1991. u zagrebačkom podrumu INA-e. Ona, kao nacionalna država hrvatskog naroda, pripada svim političkim Hrvatima - patriotima - iz hrvatskog, srpskog, bošnjačkog, mađarskog, romskog i drugih naroda koji u njoj dobronamjerno žive, ma koliko 'suverenisti' to pokušavali osporiti svojim permanentnim ritualnim propinjanjem na zadnje noge.