Kroz srpske koncentracijske logore u Domovinskom ratu prošlo preko 30 000 Hrvata, od toga 3 000 žena i 500 djece. Iz 64 logora razmijenjeno je ukupno 7.666 hrvatskih branitelja i civila, dok se za 804 zatočenika ne zna mjesto zatočenja. Hrvatska traga za ukupno još 1600 nestalih osoba. Do sada su postavljene tek 22 spomen ploče na mjestima bivših logora.
STARA GRADIŠKA - Komorativnim skupom na ulazu u zloglasni kazamat u Staroj Gradiški bivši logoraši i predstavnici udruga i institucija obilježili su Dan
logoraša srpskog logora za ratne zarobljenike "Stara Gradiška”, piše radiong.
Nakon Svete Mise u župnoj crkvi, brojna izaslanstva položila su vijence i
zapalila svijeće. Među njima bio je i izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske pukovnik Vlado Čulina, saborski zastupnik Antun Vidaković kao izaslanik
Predsjednika Hvatskog sabora, zatim premijer Unsko–sanskog kantona iz BiH
mr. Izudin Saračević, izaslanstva grada Zagreba, Brodsko–posavske i Sisačko–moslavačke županije, gradova Lipika,
Pakraca i Novske, zatim općina Jasenovac i Lipovljani, kao i hrvatski branitelji iz
Slunja, predstavnici Hrvatskog saveza zatočenih i nestalih u Domovinskom
ratu, Memorijalnog dokumentacijskog centra Vukovar, Zajednica
branitelja HDZ-a "Gojko Šušak” i ratni zapovjednici 1. gardijske brigade
"Tigrova”, Društvo političkih zatvorenika iz Osijeka, predstavnici
općine Ključ iz BiH te ostale brojne stradalničke i braniteljske organizacije.
Minutom šutnje odana je dužna počast svim stradalnicima i žrtvama u
logoru Stara Gradiška. Nekoliko stotina
okupljenih bivših logoraša i goste, u ime domaćina, pozdravio je načelnik
općine Stara Gradiška Velimir Paušić, a najtragičnije događaje i podatke
o broju žrtava iznio je Ivan Lipak, predsjednik Hrvatskog društva
logoraša srpskih koncentracijskih logora. - Zastrašujuća je činjenica da
je kroz srpske koncentracijske logore u Domovinskom ratu prošlo preko 30
000 Hrvata, od toga 3 000 žena i 500 djece. Dio naše sudbine dijele i
muslimani iz susjedne nam Bosne i Hercegovine. Iz 64 logora razmijenjeno
je ukupno 7.666 hrvatskih branitelja i civila, dok se za 804 zatočenika
ne zna mjesto zatočenja. Hrvatska traga za ukupno još 1600 nestalih
osoba, a jednako kao Bosna i Hercegovina traži pravdu za žrtve. Do sada
su postavljene tek 22 spomen ploče na mjestima bivših logora – i to
isključivo na hrvatskom teritoriju - kazao je Lipak.
Od cjelodnevnog obilježavanja i druženja nekadašnjih logoraša ostalo
je obećanje kako će već slijedeće godine nastojati ovoj komemoraciji
dati viši značaj, mada i ovogodišnji skup upućuje na to kako ima puno onih
koji o strahotama logora Stara Gradiška neće šutjeti.
"Odlučio sam sve ovo napisati, jer da nisam, živio bih do smrti pod
dojmom da sam prešutio - što nije trebalo prešutjeti, skrio - što nije
trebalo skriti, propustio - ono što nisam smio propustiti.” – uvodni je
dio knjige čiji je ulomak citiran na ovogodišnjem obilježavanju Dana logoraša.
Izgradnja starogradiške barokne tvrđave počela je prije 300 godina,
davne 1715. te je služila kao vojarna graničara. Nakon prestanka potrebe
postojanja vojarne, u vrijeme Austro–Ugarske, 1799. godine tvrđava
postaje logor u kojem su prvi logoraši bili francuski vojnici. Nakon
uspostave SHS i stare Jugoslavije ista postaje zatvor do 1941. godine kada je premanmjenjena u radni i
sabirni logor NDH u sastavu logora Jasenovac. Nakon Drugog svjetskog rata bila je tamnica protivnika vladajućeg režima. U njoj su robijali Franjo Tuđman, Dražen Budiša, Šime Đodan, Marko Veselica, Ivan
Gabelica, Anđelko Mijatović, Marko Grubišić, Stjepan Mesić, a u njoj je ubijeno 160 političkih zatvorenika. Dana 06.02.1991. zloglasni „KPD Stara Gradiška"
odlukom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske prestaje s radom.
Okupacijom zapadnog dijela bivše općine Nova Gradiška i dijelova Zapadne
Slavonije, Bosanske Posavine i sjeverozapadnog djela Bosanske Krajine,
čelnici "krajinskih” pobunjenika 03.09.1991. god. pretvaraju bivšu
kaznionicu KPD Stara Gradiška u zarobljenički logor i istu daju u
nadležnost novoosnovanom "SUP-u Okučani, SM Stara Gradiška”, a od
27.11.1991. do 01.07.1992. god. u nadležnosti je "Vojne policije, 5.pb
5-banjalučkog korpusa JNA”. Pripadnici "milicije SAO Krajine” zajedno s pripadnicima "TO"” i "Vojne
policije” JNA u logor zatvaraju zarobljene pripadnike MUP-a RH i ZNG-a,
brojne civile s kojima nehumano postupaju,
tjelesno, psihički i na druge ih načine zlostavljajući, a neke i
ubijaju.