/ 67
4020
Prikaza
1
Komentar
KOLIBE GORNJE/DONJE - Na jučerašnji dan, prije točno 26 godina, 16. travnja 1992., neprijateljska srpska vojska na području Bosanske Posavine nije pravila razliku između Bošnjaka, odnosno muslimana iz Gornjih, i Hrvata odnosno katolika, iz Donjih Koliba. Jednako su ubijali i jedne i druge s istim ciljem - uništiti neprijatelja, satrti sve tuđe, drugačije i strano, dojučerašnje susjede izbrisati s lica zemlje.
Tenkovima i pješadijskim snagama Vojska Republike Srpske, JNA i paravojne formacije iz Srbije izvršili su u Kolibama težak zločin za koji još nitko do danas nije odgovarao. Tog je dana u svojim kućama i na kolibarskim dvorištima ubijeno sedamnaest mještana Koliba Gornjih i šest mještana Koliba Donjih, ukupno njih dvadeset i troje. Bio je to početak stradanja žitelja tog prostora, a do kraja rata u Kolibama je poginulo 37 Hrvata, 36 Bošnjaka i tri Srbina.
Jučer je u Kolibama taj dan svatko svatko obilježio na svoj način, svatko je tugovao i sjećao se na svoj način, svatko je svoje izgubljene heroje proslavio kako zna. Nakon zajedničkog polaganja vijenaca odvojene su se molitve održale najprije u župi u Kolibama Donjim, a zatim i u džamiji u Kolibama Gornjim.
Ipak, poruke koje su okupljenima uputili voditelji tamošnjih vjerskih zajednica, pozivale su na suživot bez obzira na različitost.
- Vjera, ljubav i nada tri su bogoslovne kreposti preko kojih svoj život usmjeravamo Kristu. Olakšavaju naš križ i čiste put k nebu. Neovisno o tomu tko smo i odakle dolazimo, trebamo se voditi njima. - kazao je župnik Crkve svetog Mihovila u Kolibama Donjim, don Antonio Čutura, kojemu se u vođenju mise pridružio nekadašnji kolibarski župnik (2015.-2017.), Željko Vlajić koji trenutno službuje u Bosanskom Brodu, a koji svojim radom i djelovanjem svakodnevno svoje sugrađane podsjeća na zajedništvo i kršćanske vrijednosti. Njegovi Kolibarci ostali su mu u srcu i mislima pa i danas često svraća u taj opustošen kraj i pomaže svom dobrom prijatelju, sadašnjem župniku.
- I jednoj i drugoj vjeri temelji su u tomu da ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da drugi čine nama. Stoga moramo naučiti živjeti jedni s drugima, a ne jedni pored drugih. - kazao je Admir Blitović, efendija gornjokolibarske džamije.
I dok je mnogo kuća nakon rata i stravičnih razaranja ostalo porušeno, džamija i crkva danas su nabolje obnovljene zgrade u selima, a župnik i efendija među najmlađim su stanovnicima. Nažalost, oko njih su svakodnevno okupljeni malobrojni vjernici.
Don Antonio otkrio nam je kako misu služi uglavnom za desetero vjernika koji žive u pet kuća raštrkanih diljem sela. Rat i iseljavanje koje je uslijedilo nakon njega, učinili su svoje pa se u Kolibe malo tko vraća. Tamo više nema mladosti niti radosti, uglavnom je ostalo samo sjećanje na prevelik broj života koji su živote izgubili na toj zemlji preko koje je jučer prešlo mnogo političara, dužnosnika i predstavnika vjerskih zajednica.
Pripadnici 101. bosansko-brodske brigade također su obišli mjesta na kojima su izgubili svoje ratne suborce i prijatelje te su za njih položili vijence i upalili svijeće. Sjećanja za njih nisu izblijedjela, poznaju točno staze kojima su kročili i puteve koje su krčili kako bi uzmaknuli pred neprijateljem. Iako je teško doći na mjesto za koje ih veže toliko ružnoga, svake su godine tu kako bi odali počast svim poginulim i nestalim stanovnicima tog kraja.
Par dana prije ovog pokolja,bosnjaci iz Koliba spasili su srbe iz Sijekovca tj pustili su ih kroz svoje selo da odu na srpsku stranu. Par dana poslije cetnici i ti srbi se vracaju i prave pokolj u Kolibama. toliko o... Prikaži sveo dobrosusjedskim odnosima