NAKON dva dana maratonskih pregovora, Andrej Plenković i njegovi kolege razišli su se neobavljena posla: dogovora oko sedmogodišnjeg proračuna Europske unije još nema. Čelnici 27 zemalja članica EU-a nisu se uspjeli usuglasiti koliko bi i na što točno Unija trebala trošiti, piše Telegram iz kojeg u nastavku u cijelosti prenosimo članak autorice Irene Frlan Gašparović.

"Plenkovićeva Vlada namjerava kroz taj projekt usmjeriti u Slavoniju dvije i pol milijarde eura europskog novca. Da bi navedenih 500 eura došlo do tog istog iznosa, iz Hrvatske bi se moralo iseliti – pet milijuna ljudi."

Razlike između skupine "štedljivih” država i donedavnih "prijatelja kohezije”, među koje spada i Hrvatska, zasad su nepremostive. Kakvi su odnosi tih dviju skupina oslikava se i u njihovim nazivima: tzv. štedljive se u kuloarima nekad pogrdno naziva škrtima, a "prijatelji kohezije” su se u petak preimenovali u "prijatelje ambiciozne Europe”, valjda kako bi pokušali pokazati da se ne bore samo za europsku lovu za svoje nerazvijene regije.

Naknada zbog iseljavanja

Dvodnevni summit koji, dakle, nije značajno približio suprotstavljene pozicije – pa će se o proračunu ponovno raspravljati na novom sastanku, ali se zasad ne zna kad – ipak nije razočarao hrvatskog premijera. "S aspekta Hrvatske možemo biti zadovoljni jer smo uspjeli u pregovarački okvir uvrstiti naš poseban status (…), a također smo uspjeli uvrstiti pitanje depopulacije, demografske revitalizacije”, izjavio je, kako javlja Hina, Plenković novinarima pri odlasku sa summita.

Prijedlog koji je prije sastanka sastavio predsjednik Europskog vijeća Charles Michel nije pridobio 27 čelnika, ali se hrvatski premijer valjda nada da paragraf, kojim se državama s osjetnim padom broja stanovnika nudi svojevrsna kompenzacija, neće biti žrtvovan u pregovorima. U tom je paragrafu predloženo da se, pri izračunu dodatnog iznosa za državu članicu u europskom proračunu, uzme u obzir koliko je ljudi iz te države iselilo. Grubo rečeno, da im se plati 500 eura po iseljenoj osobi.

Gdje je nestao cinizam

Koja će biti sudbina tog prijedloga, nemoguće je prognozirati – još se ne zna niti koliko će ukupno EU imati novca na raspolaganju od 2021. do 2027. godine, a kamoli kako će ga i na što trošiti. No, iz Plenkovićevih istupa prije i na summitu može se zaključiti da premijeru ta ideja nije mrska. Ona, međutim, otvara cijeli niz pitanja.

Prije nepunih godinu dana Plenković je bio krajnje ciničan prema ideji čelnika MOST-a da se zbog "masovnog iseljavanja” od EU-a traži odšteta. "To je sjajan stupanj informiranosti i znanja o funkcioniranju Europske unije”, komentirao je premijer tada u Večernjem listu. Ako Michelova ideja prođe i Plenković to predstavi kao vlastiti uspjeh, trebat će mu ozbiljne verbalne vještine da objasni koja je razlika između onoga što je tražio Petrov i ovoga što je ponuđeno.

Problemi za projekt Slavonija

No, na stranu retoričke akrobacije: demografska kompenzacija, onako kako je dosad predstavljena u medijima, dovodi u znak pitanja jedan drugi projekt demografske revitalizacije, onaj koji Banski dvori nazivaju Projekt Slavonija, Baranja i Srijem. Jedan od njegovih proklamiranih ciljeva je zaustaviti iseljavanje iz tog dijela Hrvatske.

Dakle, ako je projekt uspješan, kako tvrde u Vladi, što će nam dodatne naknade u sljedećem EU proračunu? Ako nam taj novac ipak treba, je li to znak da Projekt Slavonija nije uspio? Ili da je, nedajbože, samo riječ o PR-u Vlade?

Zašto baš 500 eura?

Ako Projekt Slavonija doista postoji i provodi se, to nas dovodi do drugog problema. Plenkovićeva Vlada namjerava kroz taj projekt usmjeriti u Slavoniju dvije i pol milijarde eura europskog novca. Da bi navedenih 500 eura došlo do tog istog iznosa, iz Hrvatske bi se moralo iseliti – pet milijuna ljudi. Dakle, taj način izračuna dodatnih sredstava bit će, u najboljem slučaju, skroman i krajnje ograničen. A učinak i dramatično umanjen ako na drugim stavkama budemo gubili milijune.