„Bilo mi je krivo kada je roman izašao jer smo taman bili u pregovorima oko posvajanja, Centar za socijalnu skrb rekao je da mi knjiga može naštetiti. Prošao sam kroz užasne situacije, socijalnoj radnici koja je htjela da posvojimo djecu na temelju procjena, pozvali su policiju i DORH. Uzeli su joj čak sve predmete u vezi nas koje je skupljala godinama.”
OSIJEK - Jučer, 24. listopada, službeno je otvoren prvi dan intermedijalnog festivala književnosti „PUnKt” koji će trajati sve do 26. listopada. Akademija za umjetnost i kulturu udružila je snage s Filozofskim fakultetom Osijek kako bi okupila književnike, teoretičare i umjetnike na brojnim panelima, okruglim stolovima i izvedbama.
„Strip - umjetnost vječne djece”
Jedan od okruglih stolova dotaknuo se teme stripa, a o njemu su progovorili Dubravko Mataković, Srećko Jurišić, Vjekoslav Đaniš, Saša Paprić i Tihomir Matijević uz moderatora Igora Gajina. Poznati hrvatski crtači raspravljali su o povijesnom razvoju stripa, problemima s kojima se susreo u novom dobu i današnjoj perspektivi.
„Kao djeca, učili smo čitati kroz strip, razlučiti dobro od zla i razmišljati pozitivno - jer pravi junak uvijek pobjeđuje. Nekada se strip mogao kupiti za malo dinara i bili su dostupni svima budući da su izlazili u dnevnim novinama. Od 90-ih godina, hrvatska strip scena se značajno promijenila, danas je on ekskluzivan medij, iznimno skup, a profesija premalo cijenjena.” - rekao je Vjekoslav Đaniš.
S brojnim financijskim problemima i kašnjenjem honorara susreo se i Dubravko Mataković pa se postavilo pitanje može li se uopće živjeti od stripa. „Mislim da ne postoji točan odgovor, sve ovisi o poslodavcu. Jedno sam vrijeme u 90-ima zaista živio od crtanja stripova, sjećam se da mi je plaća bila 2.500 kuna koliko je tada iznosila prosječna plaća jednog šefa. Puno autora, posebice autorica, danas objavljuje radove za koje nisu plaćeni. Mnogo ljubavi ulazi u stvaranje stripa.” - odgovara. Iako je nekada smatran kao površna zabava, Mataković primjećuje da se u posljednje o stripu napokon govori na ozbiljan način. Mnogo, kaže, pomaže i uvođenje stripa kao glavnog kolegija na Akademiji i studiju Ilustracija čime se napokon afirmira kao istinska vrsta umjetnosti.
Marko Gregur: „Književnost postavlja goruća pitanja.”
U sklopu PUnkTa - a, uz moderatoricu Anu Matišić, obavljen je razgovor s cijenjenim romanopiscem Markom Gregurom o njegovoj autobiografskoj knjizi „Mogla bi se zvati Leda”. Roman govori o neuspjelim pokušajima mladog para da dobije dijete, prvo umjetnom oplodnjom, pa posvajanjem i udomiteljstvom, pri čemu ih sputavaju sustav i pojedinci koji bi im u tome zapravo trebali pomoći.
„U Hrvatskoj se djeca prodaju, javilo mi se puno žena nakon objavljivanja, htio sam pokrenuti neku akciju, ali svi su se bojali. Bilo mi je krivo kada je roman izašao jer smo taman bili u pregovorima oko posvajanja, Centar za socijalnu skrb rekao je da mi knjiga može naštetiti. Prošao sam kroz užasne situacije, socijalnoj radnici koja je htjela da posvojimo djecu na temelju procjena, pozvali su policiju i DORH. Uzeli su joj čak sve predmete u vezi nas koje je skupljala godinama. Bio sam spreman na tužbe, ali ipak su odustali, nakon toga zaista očvrsnete kao osoba.” - rekao je Gregur.
U borbi protiv pristranih institucija čini se da je književnost doista moćan alat. „Uče nas da jedan čovjek ne može ništa sam, ali sve revolucije tako započinju. Književnost postavlja goruća pitanja, pisac tako može izraziti ono što mu smeta. Živimo u izazovnom vremenu, ja sam postao pisac kako bi sačuvao nešto od propadanja i zaborava, ali i jer želim pokrenuti neki dijalog. Piscu je čitatelj ipak najveća nagrada.” - dodaje.
