PRIJE nekoliko mjeseci Hrvatska radiotelevizija u goste je pozvala Igora Vukića, autora notorne knjige "Radni logor Jasenovac”. Pseudoznanstvenik i endehazijski troler Igor Vukić, poznato je, godinama zastupa stavove kako je Jasenovac ustvari bio jedan pitomi radni logor, prepun zabavnih sadržaja i solidne ponude kreativnih radionica. Kako je to kazao kolega Igor Alborghetti, po Vukiću ispada da se radilo o "simpatičnom, malo strožem OPG-u na Savi”.

"Nekoliko skupnih egzekucija bile su posljedica odmazde za bjegove, disciplinske prekršaje ili pokušaje pobune”, smatra g. Vukić, ne pojašnjavajući zašto bi netko uopće bježao iz tako ugodnog mjesta, kakvim Jasenovac opisuje. Jedina organizirana ubojstva u koljačkom Pavelićevom logoru Vukić pripisuje, jasno, savezničkim i partizanskim snagama.

Nacionalnost kao alibi za kontroverzne stavove

Nakon nastupa g. Vukića, čije neozbiljne izmišljotine i marginalne ludorije ne pridonose javnoj raspravi o Jasenovcu, niti se mogu iznositi na javnoj televiziji, smijenjena je urednica Karolina Vidović Krišto. No, posljednjih godina HRT je emitirao brojne začudne priloge i zvao krajnje neozbiljne goste, pa i babe vračare, stoga je uistinu teško današnji HRT smatrati relevantnim medijskim prostorom.

Opskurne teze i povijesni falsifikati Igora Vukića od danas su, međutim, stupili u hrvatski medijski mainstream. Jedan od najtiražnijih dnevnih listova u Hrvatskoj jutros je objavio veliku i pohvalnu recenziju Vukićeve knjige, diveći se kvaliteti njegova rada: "… hladni istraživač posve predan činjenicama, bez ikakve strasti, opredjeljivanja i pristranosti”.

Odmah u uvodu teksta ističe se da je g. Vukić po nacionalnosti Srbin, što bi valjda trebalo pružiti svojevrstan alibi za eventualno upitne stavove, kada je u pitanju NDH-ov logor smrti. A stavovi su, najblaže rečeno, upitni. Sve ono čime Vukić skandalizira i provocira posljednjih godina – Jasenovac kao logor za kreativno izražavanje, s puno popratnih sadržaja, bez masovnih ubojstava i uz liberalnog režima po pitanju, recimo, unosa hrane.

'Obilje radionica za kreativno izražavanje'

"U logoru je bilo obilje radionica u kojima su zatočenici mogli pokazivati svoje kreativne sposobnosti i sposobnosti za izradu kompliciranih proizvoda”, piše u recenziji g. Ivkošića. "Ali bilo je u tom životu i nečega što je pronositeljima mita o isključivo zločinačkom Jasenovcu najteže priznati. To jest, u logoru je bilo i zabave”, piše g. Ivkošić. Bilo je, piše dalje, skečeva, ironije, orkestra, nogometnih utakmica, koncerata, priredbi i kazališnih predstava.

Priznaju autor recenzije i autor knjige da je u Jasenovcu bilo ponešto smrti, no elegantno ih provlače kroz teze o lošoj hrani i prirodnim bolestima radi kojih su zatvorenici umirali. Osim toga, smrću se ponekad kažnjavalo prijestupnike i bjegunce – dakle one koji su si sami krivi, što su ih mučili ili ubijali – a sustavna pogubljenja radi nacionalnosti ili vjeroispovijesti u recenziji ne spominju se baš niti jednom (autor kaže da je bilo zastrašujuće što se Židove dovodilo samo jer su Židovi, ali zatim nas umiruje i kaže kako su svi puštani nakon tri ili manje godina).

Upitna zločinačka narav samog režima

Da ne bi bilo zabune, na kraju recenzije dotiče se i krunski dio Vukićeve argumentacije, onaj o izmišljenom broju žrtava koncentracijskog logora Jasenovac. Jasno, ako se u logoru intenzivno plesalo i pjevalo, ako se Židove puštalo, ako se kažnjavalo samo one koji su to zaslužili, onda je logično da su popisi žrtava i narav zločina morali biti izmišljeni.

To je suština Vukićevih petljanja o razonodnom logoru gotovo pa ugodnom za boravak: bilo je to mjestu u kojem se i radilo i zabavljalo i malo ubijalo, ali nije bilo nikakvog organiziranog genocida Srba, Židova i Roma. Što, jasno, dovodi u pitanje zločinačku narav samog režima, čiji je Jasenovac najsnažniji simbol.

Redikulozni teoretičari zavjera i poricatelji Holokausta prisutni su u svakom zapadnom društvu, negdje na marginama, nekad u pivnicama, danas po blogovima i FB grupama. No, u pravilu, do vodećih dnevnih novina i javnih televizija teško se probijaju, pošto im općepoznate činjenice, relevantna istraživanja, materijalni dokazi i zdrav razum baš i ne idu u korist.

Napadi na predsjednicu nakon Jasenovca

Prodor autora poput Igora Vukića u hrvatski mainstream više nas, nažalost, ne može sablazniti. Riječ je o krajnjem rezultatu toksičnog spoja nekoliko radikalno nazadnih (ali i navodno naprednih) društvenih struja, koje malo po malo rade na sotoniziranju antifašizma i normalizaciji najgrubljih simbola ustaškog terora. Na njihovoj meti nedavno se našla i predsjednica Grabar Kitarović, nakon što je u Jasenovcu afirmirala antifašizam i osudila ustaške zločine.

Svrha ovih društvenih tokova nije, naravno, uskrsnuće Ante Pavelića. Kao što smo nedavno pisali, pokušaj uspostave mita o Jasenovcu kao relativno benignom radnom logoru ima samo jednu svrhu: prevrednovanje paradigme o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a time i Drugog svjetskog rata, a time i današnjeg odnosa snaga u hrvatskom društvu. Problem je samo u tome što iz radikalno-redikuloznih, ovi stavovi prelaze u prihvaćeno-ustaljene, piše Telegram.

Igor Vukić svoju je knjigu 'Radni logor Jasenovac' početkom srpnja predstavio i slavonskobrodskoj publici u Domu HVIDR-e. Tom prilikom i SBplus objavio je snimku kratkog razgovora s autorom koju ovom prilikom ponavljamo u nastavku.