SPEEKTAKULARAN  koncert svojedobno najveće jugoslavenske zvijezde, Lepe Brene, u krcatoj zagrebačkoj Areni, na kojemu je publika padala u trans od sreće pjevajući zajedno s njom uglas ''Jugoslovenku'', izazvao  je prilično mnoštvo reakcija, piše direktno.hr i pritom donosi tek mišljenje, kako kažu "jednog od najpoznatijih hrvatskih novinara, urednika, ali i književnika, Mate Bašića, koji već 20 godina živi u Melbournu u Australiji.

Pa se tako Bašić pita: što se to, zapravo, događa u Hrvatskoj? U Zagrebu?"

''Osim što je Brena ne samo začetnik, rodonačelnik i glavni pronositelj kulturološki i mentalistički smrtonosne pojave zvane turbofolk (termin kojega je, navodno, izumio Rambo Amadeus, pseudonimski Antonije Pušić), koja ne uništava psihu i intelekt odrastajućih mladih generacija samo tamo gdje je nastala, tj. tamo na Balkanu u Srbiji, nego se karcinomski, koncentričnim krugovima proširuje daleko okolo i unaokolo - slijedom upitne logike, kome na kraju 2019. treba u zagrebačkoj Areni nastup izvođačice opsesivnih hegemonističko-imperijalističkih popevki sa stihovima poput: 'Oči su mi more Jadransko, kose su mi klasje panonsko, sestra mi je duša slovenska, ja sam Jugoslovenka'?

Ili još zapaljivije, tko su to, što su to, kakvi su to ljudi u publici koja u zagrebačkom prosincu 2019. želi uživati u poskočicama poput: ''Kad pogledam naše more, naše reke, naše gore, svu lepotu gde sam rođena i sve što bi reći znala u srcu sam zapisala, živela Jugoslavija. Zemljo mira, zemljo Tita, zemljo hrabra ponosita, širom sveta o tebi se zna, volimo te naša mati, nećemo te nikom dati, živela Jugoslavija. Tu je rođen Maršal Tito, naše ime ponosito, ko heroja ceo svet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtiće se vekovima, živela Jugoslavija.

Tu otprilike završava svaki razuman tekst''.

Komentar
Tako piše još jedan čovjek iz plejade onih kojima unatoč, je hrvatski narod stvorio samostalnu Republiku Hrvatsku. Državu koja i nastupom Lepe Brene dokazuje kako je slobodna i demokratska, a ne totalitarna i fašistička. Kakvu očito sanjaju Bašić i njemu slični. Svatko ima pravo vjerovati u što god hoće: Canjugine stališe, Tuđmanov kapitalizam, Titov socijalizam, Marksov komunizam, budizam, katolicizam, Hrvatsku, Jugoslaviju, Europu... sve dok ne koristi nasilje kako bi svoje uvjerenje širio u zajednici. Da parafraziramo začuđenog čovjeka: Što se to, zapravo, događa u glavama sličnih Bašićevoj kad vjeruju kako je njihov klero-nacionalistički totalitarizam, (i) Hrvatima, vredniji od demokracije? (J.Zovak)