Zašto se vodi polemika o tome tko to tamo "peva"?

Jednostavno.

Jer ne postoje definicije stvari, pojava i ljudi nego se paušalno nešto što je nedjeljivo stavilo pod zajednicki nazivnik.
Da ponovimo!

Kažete, obojica su pjevači i radi se o legalnom pravu na pjevanje!
MPT je prvo bio branitelj.

Onda je postao pjevač.

Svojom pjesmom je u ratu bodrio druge branitelje.

Sada pjeva o Domovini, Bogu, Prijateljima i Ljubavi prema Hrvatskoj koju je pomagao osloboditi i stvoriti.

Bajaga je bio pjevač.

Iz Jugoslavije.

Od koje smo se rastali, krvavo.

Za vrijeme te rastave otvoreno je bodrio stranu koja je brutalno i krvavo masakrirala onu stranku koju je MPT branio.

Postao je huškač, nije da je sam sudjelovao ali je navijao glasno.

To vam je ovako.

Mlate trojica curu jer želi napustiti momka koji ju zlostavlja i potkrada. Momak je najžešći.

Petorica ih pjesmom bodre ali ne sudjeluju u tuči. Skoče njena braća u obranu i spase je krvavu i pretučenu.

Onda ona kada je ozdravila napravi zabavu, a prijateljice joj pozovu da je zabavlja jedan od onih koji su joj bodrili bivšeg.

Njenu braću nazovu arogantnim nasilnicima koji eto nisu tolerantni i pravili bi reda u svojoj kući, a to nikako nije u duhu tolerancije.

Šapću joj prije kako joj je s bivšim bilo baš super i da ima sjajnu ekipu s kojim bi se ponovo svi trebali družiti.

Da ne ponavljam više kako je teško rastati se od psihopata i narcisa.

Oni koji su je branili gledaju u čudu.

Curo Hrvatska … patiš žestoko od Štokholma...

kuda si pošla sa tim slijepim

Očima???

Komentar
Ovako izgleda pamfletić zasnovan na lažnoj premisi i obrnutoj tezi, objavljen na portalu koji, blago rečeno, koketira s klerikalizmom i naci-fašizmom: narod.hr. Naime, Marko Perković, zvani Thompson, hrvatske branitelje je 'bodrio' na kompromitantan način - veličajući NDH, njihov pozdrav 'Za dom spremni' i Poglavnika. Za razliku od njega, Momčilo Bajagić, zvani Bajaga, nije 'četnikovao' nego pjevao 'srpskoj djeci bez roditelja' i, dakako, Srbima. On i Đorđe Balašavić su sinonimi otpora Slobodanu Miloševiću, a Thompson je sinonim  ustašoizacije i njezina skrivanja iza klerikalizacije svojih obožavatelja. Thompson je u isključivoj funkciji dioba, a Bajaga i Balašević u isključivoj funkciji mira. Dapače, za razliku od Thompsona, Bajaga i Balašević se izričito protive vrijednosnim diobama među ljudima po osnovu vjerske, nacionalne, rasne i druge pripadnosti. Dakle, Thompson i Bajaga nisu sinonimi nego antipodi. Nikakva zloporaba hrvatskog patriotizma to ne može prikriti i/ili opovrći. (JZ)