POTPREDSJEDNIK Hrvatskog sabora i predsjednik Domovinskog pokreta, Miroslav Škoro, u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta u Hrvatskom saboru, proteklog je tjedna komentirao rad Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

U Saboru je u tom trenutku, zbog svog Izvješća, bila i glavna državna odvjetnica, Zlata Hrvoj Šipek, sa suradnicima.

Škoro je tu priliku iskoristio kako bi, još jednom, secirao stanje u državi, prvenstveno kroz pojmove „duboka" i „zarobljena" država. Kratko, jasno i jezgrovito, pojasnio je značenje tih sintagmi.

- Što čini temelje institucionalnog okvira jedne zdrave, demokratske države? Prvo - slobodni izbori, drugo - profesionalna javna uprava kao servis građana, treće - neovisni sudovi i četvrto - neovisno državno odvjetništvo i tijela kaznenog progona. Rekao bi čovjek, nema dalje od toga, to je to, a svi znamo da ima i da to zovemo različitim imenima, a najčešći izraz kojeg smo u posljednje vrijeme mogli čuti jest 'duboka država'. (…) To je, navodno, trivijalni izraz, prema relativizaciji, iz lijevih intelektualnih krugova, navodno, izmišljen na marginama populističke desnice, a zapravo je znanstveno utemeljen pojam iz brojnih istraživanja o korupciji. Korišten je, primjerice, u izvješćima Svjetske banke još od početka ovog tisućljeća i samo je tamo pravilno nazvan - „zarobljena država", na engleskom „state captured". Sinonim je to za strukturnu ili sistemsku političku korupciju, posebice u zemljama istočne Europe i uvjetovanu, među ostalim, njezinim postkomunističkim naslijeđem i tranzicijom, a drugdje u svijetu označava manipulaciju i dominaciju javnih službi od strane jakih i moćnih interesnih skupina. - pojasnio je saborski zastupnik.

Taj pojam, nastavlja Škoro, ne koristi se samo u znanstvenoj, ekonomskoj i pravnoj zajednici, nego i u religiji, točnije, u službenom kanonu Katoličke Crkve pod sintagmom „grijeh struktura" te ironično naglašava kako je taj termin kod nas poznat iz 1997. godine.

Odgovara i na pitanje - što je to u Hrvatskoj konkretno zarobljeno i kako se zarobljava?

- Hrvatska je zarobljena država. Od centraliziranih tijela vlasti do jedinica lokalne samouprave, s najnižim povjerenjem građana i poduzetnika u poštenje i neovisnost javne uprave, sudova i državnih odvjetnika. Kako se to država zarobljava? Važno je ovladati četirima temeljnim procesima u njezinim institucijama - javnom nabavom (kako bi tokove novca proslijedili u izabrane strukture), zapošljavanjem u javnoj upravi (kako bi bilo osigurano pravilno funkcioniranje korumpiranog sustava osobama koje se zapošljavaju i ne propitkuju ništa), imenovanjem sudaca (kako bi vladali procesima u sudstvu) i imenovanjem državnih odvjetnika (kako vladali tijelima kaznenog progona te kako bi bila osigurana nekažnjivost izabranih struktura). Kad se ova četiri procesa privedu kraju, oko izabrane političke i gospodarske strukture koje njima vladaju državom, nastaje ovisna klijentelistička struktura koja ništa ne pita, šuti i biva za to nagrađena. Ta struktura glasovanjem na izborima osigurava održavanje zarobljene duboke države jer bez nje gubi svoje povlastice. - odgovorio je time zastupnik Škoro i na često pitanje o tomu - zašto se u Hrvatskoj ništa ne mijenja i ne može promijeniti. Zarobljeni smo u opisanom blatu.

Podsjetio je i na to da je europsko antikorupcijsko tijelo GRECO (The Group of States against Corruption) upozorilo na potrebu promjene sustava u kojem Vlada i njezin predsjednik biraju glavnog državnog odvjetnika, što onemogućuje neovisnost njegovog kasnijeg rada.

- Glavnu državnu odvjetnicu izabrao je predsjednik Vlade, Andrej Plenković, osobno, nakon formalnog igrokaza od intervjua, na kojemu su postavljena neka pitanja o motivaciji i kvalifikacijama kandidata za tu poziciju. O tim pitanjima i odgovorima na njih javnost nikad ništa nije saznala. - upozorava Škoro i naglašava apsurdnost da izbor vrši osoba koja u pravu ima manje znanja i prakse nego ljudi koje bira na tu funkciju.

S tim i takvim sustavom, sve je drugo apsolutno nebitno. Nije bitno ni Izvješće koje je glavna državna odvjetnica 21. siječnja predstavila saborskim zastupnicima. Nisu bitne nikakve analize, procjene, preporuke, procesi jer ništa od toga ne donosi promjene. Hrvatska će ostati zarobljena, dok god gore navedena četiri procesa budu u rukama vladajućih. Zamagljivanje očiju javnosti montiranim procesima, predstavama i uhićenjima, tu i tamo će dati nadu kako su promjene moguće, no Hrvatska je već predugo preduboka da bi je to uistinu spasilo.