ZAHVALJUJUĆI činjenici da bezmalo svaku informaciju do koje dođemo, u granicama raspoloživih resursa, nastojimo profesionalno obraditi i javnosti prenijeti, dnevno, na adresu SBplus-a stižu prijedlozi i/ili poticaji o čemu pisati. Nažalost, s prijedlogom teme rijetko dobijemo i validne argumente koji bi opravdali potrebu za istraživanjem.

Jedna od informacija koju nam je dostavio nepoznat čitatelj odnosila se na, navodno suspektnu, nedavnu kupoprodaju 'Presoflexove' Robne kuće u Novoj gradiški u čemu je sudjelovao i tamošnji gradonačelnik Vinko Grgić.

Budući da je čitatelj istu informaciju dostavio i kartelu povezanih portala u vlasništvu Ante Mandarića (SBonline, 034portal, 032portal, pleter-portal...) koji su o tome pisali na svoj način, SBplus im se 'nije želio miješati u posao'.

Gradonačelnik je Gradskom vijeću predložio kupnju jedne etaže prostora robne kuće prema predloženim uvjetima, a Gradsko vijeće je prijedlog prihvatilo te odluku o kupnji prostora donijelo i ovlastilo gradonačelnika neka potpiše i provede kupoprodajni ugovor.

Evo što tvrdi magnat Mandarić

U svome članku od 20 rujna 2020., naslovljenom: Vinko Grgić - mito i korupcija, izdavački magnat iz Zlatne doline i Frankfurta, Ante ('prezime mu znate') iznio je svoja saznanja i tuđa naklapanja do kojih je došao, od čega izdvajamo par značajnijih:

„Vlasnik Robne kuće bio je požeški tajkun Josip Joža Galić, vlasnik Expert grupe, Presoflex gradnje i drugih tvrtki… Grad Nova Gradiška kupio je jednu etažu veličine 764 m2, a 177 m2 kupio je Dalibor Marković koji ima prijevozničku tvrtku.  Posljednju etažu, veličine 808 m2, kupila je tvrtka Marka Mokrovića, Tiona d.o.o…

Najbolji prijatelj Vinka Grgića je Marko Mokrović. Dok je jedna Mokrovićeva sestra, Mihaela Đeraj, pročelnica u Gradskoj upravi, a druga sestra, Danijela Juranović, ravnateljica novogradiškog Pučkog otvorenog učilišta, supruga mu je pravnica u Gradskom vrtiću…

U svim transakcijama ništa ne bi bilo čudno da se po gradu ne priča kako je upravo Vinko Grgić pravi vlasnik etaže od 808 m2 te da je to vlasništvo povezano s izgradnjom novogradiških bazena vrijednih 17 milijuna kuna.

Naime, na natječaju za izbor najboljeg izvođača odabrana je upravo tvrtka Presoflex gradnja Josipa Jože Galića, koji je prodao Robnu kuću (i) Marku Mokroviću."

Na kraju teksta Mandarić (ne)izravno tvrdi kako je, ustvari, Mokrović pokriće Grgiću za proviziju koju je dobio od Galića kako bi njegova tvrtka gradila gradski Bazen.

Budući da je u pitanju moguća ozbiljna kleveta (hrv. insinuacija), s ciljem da pobliže saznamo što je istina, a što neistina - jer smo ugovorom o poslovnoj suradnji s Gradom Nova Gradiška obvezni donositi i prenositi informacije koje govore o njihovu radu - obratili smo se zamjeniku privremeno odsutnog gradonačelnika, Borislavu Vidošiću, s molbom neka se referira na (ne)istine o kojima je pisao kolega Mandarić.

Evo što kaže Grad

"Grad Nova Gradiška je odlučio izmjestiti Gradsku knjižnicu te je stoga objavio javni poziv za kupovinu maksimalno 600 metara četvornih poslovnog prostora. Na javno objavljen poziv svoju ponudu dostavila je jedino tvrtka Expert grupa d.o.o. Požega i ponudila prodaju prostora Robne kuće u centru grada.

Kako je ponuđena površina bila daleko veća od tražene, u dogovoru s prodavateljem, ponuđeno je rješenje da se objekt etažira te da grad kupi jednu od etaža.

Vlasnik objekta, Expert grupa d.o.o. etažirao je Robnu kuću u tri etaža te je Gradu ponudio otkup prvog kata i podruma, što je Grad i tražio, dok su ostale dvije etaže prodane privatnim investitorima: Marković transporti d.o.o. lokal u prizemlju i Tiona d.o.o. poslovni prostor drugog kata.

Potom, gradonačelnik je Gradskom vijeću predložio kupnju jedne etaže prostora robne kuće prema predloženim uvjetima, a Gradsko vijeće je prijedlog prihvatilo te odluku o kupnji prostora donijelo i ovlastilo gradonačelnika neka potpiše i provede kupoprodajni ugovor.

Kupoprodajni ugovor je zaključen 19. veljače 2020. godine za ukupnu površinu od 764 m2 koja je plaćena 1.772.724,38 kuna s PDV-om, što je 313 Eura po metru četvornom, ili oko 2.300,00 kuna.

A, što se tiče zapošljavanja sestara i supruge gospodina Marka Mokrovića, treba kazati kako su one u Gradu i gradskim ustanovama bile zaposlene davno prije nego je Vinko Grgić postao novogradiški gradonačelnik", stoji u odgovoru na upit SBplus-a.

Da su odgovorili u jednoj rečenici, očito, ona bi glasila: 'U ime Grada Nova Gradiška, gradonačelnik Vinko Grgić prozirno (hrv. transparentno) kupio je kat i podrum Robne kuće', a mi bismo je u cijelosti istakli u naslovu - kad bismo na tome mjestu imali dovoljno prostora. 

Nije vrag da Mandarić sumnja u stručnost, pravodobnost, sveobuhvatnost, zakonitost, poštenje... u postupanju Mirele Šmital i njezinih suradnika

I, da je Grad s javnošću blagovremeno općio (hrv. komunicirao) sve elemente procesa kupnje dijela Robne kuće, vjerojatno, kuloari ne bi imali građu za konstruiranje još jedne lokalne teorije zavjere. A da je u pitanju tek „teorija zavjere" najbolje svjedoči činjenica da se Županijsko državno odvjetništvo nije zainteresiralo za taj slučaj. To pak, da ŽDO nije zainteresirano za slučaj, odnosno da u transakcijama nema ništa sporno, vidljivo je iz činjenice da Antu Mandarića nisu pozivali na informativni razgovor kako bi „službe" izvijestio o svim informacijama do kojih je došao tijekom istraživanja slučaja „Vinko Grgić - mito i korupcija".

Pritom, dakako, ne insinuiramo kako bi Mandarić, ženama i muškarcima kojima zapovijeda Mirela Šmital, odao izvor svojih informacija. Tek, primjećujemo da 'institucije sustava', zasad, o svemu šute što možemo tumačiti kako je kupoprodajni proces s Robnom kućom u Novoj Gradiški odrađen lega artis. 

Ili ima onih koji sumnjaju u stručno, pravodobno, sveobuhvatno, zakonito, pošteno... postupanje najjače represivne brodskoposavske i požeškoslavonske državne službenice, Mirele Šmital, i njezinih ljudi?