TRI dana prije službenog 'otvaranja' portala SBplus.hr, 12. prosinca 2010., kao dio inicijalnog punjenja, objavili smo članak našeg kolumniste Drage Hedla: 'Umjesto 25, plaćaju 300 tisuća kuna mjesečni najam' u kojem je taj vrhunski istraživački novinar prvi put, ustvari, pisao o – i za hrvatske prilike – pretjeranoj korumpiranosti tadašnjeg ministra financija, Ivana Šukera. Jučer, pak, podsjetio je na taj događaj i donio nove informacije.

Najtragičniji je uzročnik stanja – hrvatski čovjek – koji je 'novoj klasi': nacionalističko-kleptokratskim nikogovićima, bez otpora, dopustio neka mu zemlju pretvore u hajdučku jazbinu. I sve to nakon 45 godišnjeg kontinuiranog odgoja i obrazovanja kako su „sloboda, jednakost i bratstvo" svetinje koje treba čuvati „kao zjenicu oka svoga".

A o kakvoj mega korupciji je bila riječ najbolje svjedoči podatak da je taj visoki državni dužnosnik, za potrebe svoga ministarstva – Porezne uprave u Slavonskom Brodu – od privatne tvrtke Temo d.o.o., unajmio 2.925,60 četvornih metara poslovnog prostora za 13,35 Eura po metru četvornom. Dakle, ugovorio je godišnji najam za bezmalo pola milijuna Eura.

Tada, bila je to informativna atomska bomba nakon koje su se profesionalno mogli proslaviti, u drugom mandatu aktualna šefica Županijskog državnog odvjetništva Slavonski Brod koja je od 10. studenog 2003. bila zamjenica ŽDO-a, Mirela Šmital, kolegica joj Liljana Valindžić i tadašnji im šef Stjepan Haramustek. Mogli su da su htjeli - jer je to, pored tolerirane krađe državnog zemljišta u sibinjskoj gospodarskoj zoni, bio jedan od većih hrvatskih zločina protiv Države kojeg je zabilježio (i) SBplus. Ali nisu htjeli. Dapače, Haramustek i društvo na njegovu sliku i priliku, blagoslovili su (i) tu svinjariju.

Budući da su čuvari pravne države, ustvari, bili u funkciji očito korumpiranog ministra Šukera, posao je tekao nesmetano sve do 2. svibnja 2012. i odluke novog ministra financija - po više drugih osnova kontroverznog - Slavka Linića. Za dotadašnjih 36 mjeseci najma, ministarstvo je 'iskeširalo' 1.405.755 Eura. Da je Šuker ostao ministar do konca 2021. godine, Država bi vlasniku poslovnog prostora isplatila 5.896.361 Eura, odnosno, 2.015 Eura po metru četvornom. Najma!

Kako je Linić iz tek njemu poznatih razloga - jer o poštenju tu ne bijaše ni riječi - taj unosan pravni posao poništio te s najmodavcem utanačio novi ugovor za isti prostor, ali sada tek za 36 posto Šukerove cijene, odnosno 4,80 Eura po metru četvornom, 'posao stoljeća' postao je tek posao desetljeća. Naime, umjesto prvobitno planiranih cca. 2.015 Eura, dosad, najmodavac je inkasirao 'tek' 1.032 Eura najma po metru četvornom. Onoliko koliko je, moguće, koštala sama izgradnja objekta.

Drugim riječima, mada je Linić sudionicima ovog biznisa uvelike pomrsio prvobitne planove, investitoru se gradnja tog dijela poslovno-stambene zgrade isplatila nakon 12 godišnjeg rentanja prostora. Zbog toga, kao uspješan poslodavac, vlasnik objekta trebao bi dobiti Zlatnu kunu Hrvatske gospodarske komore. Jedne od većih državnih parazitskih tvrtki.

Naime, najmodavac, kao u drugim poslovima istog ili sličnog modela provedbe, vrlo je uspješno vodio svoj posao u ambijentu kojeg je stvorila hrvatska Država: saborski zastupnici, članovi vlade i pripadnici pravosuđa. U ambijentu u kojem možete poslovno uspjeti, uglavnom, ako ste spremni dio prihoda izdvojiti za korumpiranje 'države'.

Dakle, kad bi i htjela, hrvatska Država ne može ukinuti sivu ekonomiju u kojoj dominiraju mito i korupciju te izbjegavanje plaćanja poreza. Jer, kada bi država ukinula korupciju, dakle, kad bi odrezala granu na kojoj sjedi, ukinula bi samu sebe. Naime, u hrvatskoj kriminal ne generiraju poduzetnici i/ili kriminalci, nego zastupnici, ministri, suci i državno odvjetništvo, odnosno, država.

U slavonskobrodskom primjeru, vidljivo je to iz činjenice da zadužena za progon kriminalaca, Mirela Šmital, ne procesuira mjere i radnje koje vrve indicijama o nevjerojatno drskom kriminalnom postupanju. Na primjer, ne procesuira predsjednika Općinskog suda Vedrana Pavelića jer je na suspektan način došao do stana od 97 metara četvornih za 8.000 kuna (82,47 kn po m2); ne procesuira županijskog suca Mirka Svirčevića jer je svoje nekretnine stekao na vrlo nemoralan i protuzakonit način; ne procesuira nominalnu zaštitnicu ovdašnje kulturne baštine Željku Perković jer je, iz tek njoj poznatih razloga, prezirala struku i zakone; ne procesuira u Hrvatskoj posebno uglednog biznismena Ivana Rimca, jer se sprda s 'državom' tako što za 'kikiriki' oko malog prsta vrti njezine službenike; ne procesuira donedavnog ministra graditeljstva i potpredsjednika hrvatske Vlade Predraga Štromara jer je bio u funkciji kriminalne rekonstrukcije državne ceste u brodskoj Osječkoj ulici; ne procesuira ondašnjeg državnog tajnika u tom ministarstvu Danijela Meštrića jer je otvoreno prisiljavao gradskog službenika neka radi protuzakonito; ne procesuira direktora Hrvatskih cesta Josipa Škorića jer je svjesno i namjerno kršio zakone kako bi pogodovao suspektnom investitoru – dakle, ne procesuira kreatore ovdašnje zbilje zbog koje se, po svjetskim kriterijima, Hrvatska nalazi u pravnom smeću.

Ne samo da državna odvjetništva i sudovi ozbiljno ne procesuiraju kapitalne kriminalce, nego bijednički progone one koji kriminalce prokazuju.

Pritom, najtragičniji je uzročnik stanja – hrvatski čovjek – koji je 'novoj klasi': nacionalističko-kleptokratskim nikogovićima, bez otpora, dopustio neka mu zemlju pretvore u hajdučku jazbinu. I sve to nakon 45 godišnjeg kontinuiranog odgoja i obrazovanja kako su „sloboda, jednakost i bratstvo" svetinje koje treba čuvati „kao zjenicu oka svoga".