STIGLI su dani kada u Lijepoj Našoj imamo više uhićenih za koruptivne radnje od broja zaraženih koronavirusom u Brodsko-posavskoj županiji. I neka je tako, neka se samo nastavi takav 'trend'.

Još ne znamo tko su oni koji su odgovorili da u Hrvatskoj korupcija nije široko rasprostranjena - i to njih tri posto.

Ovih dana u našoj prijestolnici uhićeno je više osoba osumnjičenih za koruptivne radnje, a koji su bili bliski suradnici pokojnog gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića. 

Većina građana Europske unije smatra kako je korupcija široko rasprostranjena u njihovoj zemlji u čemu su Hrvati na prvom mjestu, a manjina ispitanih kaže kako je i osobno doživjela korupciju. Pokazuju to rezultati Eurobarometra o korupciji.
U 27 zemalja članica Europske unije, istraživanje pokazuje kako u njih 24 većina stanovnika smatra kako je korupcija široko rasprostranjena u njihovoj zemlji.

Na prvom je mjestu Hrvatsku u kojoj 97 posto ispitanika misli da je korupcija široko rasprostranjena. Još ne znamo tko su oni koji su odgovorili da u Hrvatskoj korupcija nije široko rasprostranjena - i to njih tri posto.

Slijede Cipar i Grčka (95 posto), Španjolska i Portugal (94 posto), Litva (92 posto).

S druge strane, u Finskoj samo 22 posto ispitanih misli kako je korupcija raširena, u Danskoj 35 posto, Švedskoj 40 posto te Nizozemskoj 47 posto.

Kad se pita građane, mito i korupcija u Hrvatskoj su problem broj jedan, ali borba protiv njih nikako da zaživi. Ili, bolje reći, borba protiv mita i korupcije ne postoji jer sud oslobađa sve osumnjičenike u nedostatku "dokaza".

Izgleda kako je pritisak iz Bruxellesa urodio plodom, jer dolazak nezavisnih istražitelja  iz Europe daje nam jasan input da smo pod velikim povećalom EU, a sve zbog izostanka antikorupcijskih mjera. Brojke uhićenih počet će rasti, ne samo u Zagrebu, vjerujemo kako će jednog jutra 'službe' pokucati na vrata lokalnih šerifa diljem Hrvatske.

Jer političke elite proizvode društveni kaos i u njemu se dobro snalaze, budući da za njih vrijede drugačija pravila. 

I dok se veliki broj građana u našoj zemlji bori sa siromaštvom i od svog znanja i rada ne mogu živjeti, oni koji su u poziciji i na vlasti, poneki i iz opozicije, na računima imaju višemilijunske iznose.

Zbog svega toga dolazi do masovnog iseljavanja, a ljudi iz dijaspore i ne pomišljaju na povratak u domovinu.

Koga je briga za korupciju u ovoj zemlji? 

Naše velike stranke ne brine korupcija, osim kada imaju svoje unutarstranačke obračune. Korupcija nije briga ni glasača velikih stranaka, jer to je njihov odabir i oni su se s tim već odavno pomirili. 

Korupcija nije briga niti „manjinaca" jer oni na taj način žive skoro dvadeset godina. 

Korupcija nije briga niti saborskih ili komunalnih žetončića, jer korupcija opstaje na osnovu njihova opstanka. Zato korupcija nije nikakva nuspojava, već je temeljni sastojak vladavine u Lijepoj Našoj - nekad više, nekad manje, ovisno o tomu tko je trenutno na vlasti. 

Ljudi koji su stvarali i doprinijeli da se korupcija generira, kad se nađu na poziciji vlasti, kao floskulu predlažu rješenja. Ne može se sustav koji je korupciju stvorio i od nje živi boriti protiv korupcije. Nikad nismo bili korumpiraniji nego sad. Ulazak u EU nije ništa riješio, političke elite smatraju kako su ispunile formu i to je to. 

Svemu treba dodati činjenicu da je hrvatsko društvo jedno od „najvjerskijih" društava u EU, jer prema podatcima DZS Republike Hrvatske iz 2011. godine, u Hrvatskoj je 86,28 posto katolika, 4,44 posto pravoslavaca, 1,47 posto muslimana i oko jedan posto ostalih religija. Znači da su u našem društvu na svakih sto stanovnika njih 93 vjernici. Pa kako onda postoji korupcija u „najvjerskijim" društvima kakvo je naše? Koliko znamo u vjeri nema mjesta nikakvoj korupciji. Ili živimo nekakav život pod motom „Korupcija, to smo mi!"?