PRVO što sam uočio na fotografiji kojom je ilustriran članak naslova Majku sada terete za 'tešku ozljedu s posljedicom smrti', objavljenog na SBplus-u tijekom uskrsnog poslijepodneva, bio je moderno stiliziran i oku ugodan bijelokavasti pončo ispod kojeg se nazirala nježno plava 'muška' košulja s nestašno podignutom kragnom uokvirenom bojom i veličinom primjerenim krznom za koje se ne može sa sigurnošću tvrditi da pripada lisici. Dapače, prije bi se moglo reći kako je u pitanju umjetni materijal kojeg je u željenom položaju obuzdavao poveći simbol Gospodara prstenova.

Potvrda opravdanosti posebne pozornosti koju posvećujemo gospođi hladna pogleda i aristokratskog držanja jest (i) njezino ignoriranje notornih zločinačkih poduhvata.

Ipak, ni šarmantno 'likovno oblikovana' odjeća (hrv. styling) niti tragičan povod pojavljivanju u javnosti nisu mogli zasjeniti poslovično hladan pogled i aristokratsko držanje karakteristično za županijsku državnu odvjetnicu, Mirelu Šmital. Njezin karakterni i vizualni identitet dominirali su pozornicom improviziranoj ispred sjedišta najmoćnije brodsko-posavske  represivne institucije.

Međutim, ono zbog čega podsjećam na taj događaj, dakako, nisu ni oku ugodan styling, ni hladan pogled, ni aristokratsko držanje ovdašnje, nominalno, najopasnije državne dužnosnice nego nedopustivo štur sadržaj poruke koju je putem odabranih 'državnih' i ignoriranih lokalnih medija izvoljela priopćiti javnosti.

- Tijekom poslijepodneva dobivena je informacija da je oštećena dvoipolgodišnja djevojčica preminula. S obzirom na novonastalu okolnost, doći će i do izmjene kvalifikacije kaznenog djela koje se osumnjičenoj ženskoj osobi stavlja na teret. Tako da će se, u odnosu na nju, istraga sada voditi u odnosu na kazneno djelo iz članka 120. Kaznenog zakona, a to je kazneno djelo 'teška tjelesna ozljeda sa smrtnim posljedicama'. - kazala je.

Nakon te invalidne informacije, prisutni novinar HRT-a, Davor Kustor, postavio je zdravo  pitanje: „Hoćete li raditi izvide o mogućoj odgovornosti sustava u ovom slučaju?".

- Ako dobijemo kakve informacije da postoje nepravilnosti, možemo proširiti (izvide op.a.) i u tom pravcu.- glasio je nedorečen, a po formi i sadržaju dvosmislen odgovor županijske državne odvjetnice, koja je potom svojim govorom tijela (hrv. body language) dala na znanje kako tome nema što dodati.

Odgovarajući na sebi svojstven način, gospođa Šmital je, ustvari, (ne)namjerno uskratila cjelovitu i svima razumljivu informaciju. Logičan i po sebi razumljiv odgovor na postavljeno novinarsko pitanje mogao je i/ili trebao glasiti: Podrazumijeva se da i u ovom slučaju Županijsko državno odvjetništvo poduzima sve potrebne mjere i radnje kako bi događaj bio u potpunosti rasvijetljen, a potom akteri u njemu adekvatno procesuirani.

Tako formuliran odgovor nameće zadaća državnih odvjetništava situirana u 125. članku Ustava Republike Hrvatske. Naime, prema toj odredbi, državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela, dok je Zakonom o državnom odvjetništvu i drugim pozitivnim propisima pobliže navedeno koga od represivnih državnih tijela, pritom, može i mora koristiti kako bi osigurali potrebne „informacije".

Štur odgovor, ''ako dobijemo kakve informacije'', ne podrazumijeva od koga te informacije očekuju: od represivnog sustava kojem su, bilo bi normalno, izdali nalog neka vrše izvide, ili iz drugih izvora, kao što su građani, novinari... Zbog toga, javnosti nije poznato je li Državno odvjetništvo, podčinjenom dijelu represivnog sustava, naložilo neka "vrše izvide" u sustavu socijalne zastite,  ili to učinilo nije. 

Naime, ta nedorečenost, odnosno dvosmislenost odgovora tek je prvi korak u (ne)svjesno i (ne)namjerno zatajenje činjenica i posljedično tome, izbjegavanje vršenja ustavne zadaće: ''samostalnog i neovisnog postupanja protiv počinitelja kaznenih djela''.

Ovaj zaključak posljedica je (i) činjenice da SBplus, bezmalo punu godinu, na svojoj naslovnici drži banner s podsjetnicima na više neprocesuiranih zločina počinjenih na području Brodsko-posavske županije. Dakle notornih zločina, a ne indicija o počinjenju kaznenih djela. Neprocesuiranih primarno zahvaljujući volji upravo šefice Županijskog državnog odvjetništva, Mireli Šmital, žene koja je, unatoč toj činjenici – ili upravo zbog nje –  29. listopada 2014. prvi put, a potom i u drugom mandatu, dobila povjerenje Državno-odvjetničkog vijeća neka nastavi voditi tu najmoćniju i najodgovorniju represivnu državnu instituciju na području Brodsko posavske županije.

Našu posebnu pozornost gospođa Šmital zadobila je kad je javno, pred novinarskim kamerama, nakon ponajveće hrvatske ekološke katastrofe koja je nastala kao posljedica nemara, nestručnosti ili namjere, a uzrokovala je preduskrsni desetodnevni ostanak bez pitke vode 90-ak tisuća građana Brodsko-posavske županije, ustvari, kazala kako ne želi utvrditi činjenice, ili pak ne želi javno obznaniti one do kojih je došla.

Potvrda opravdanosti posebne pozornosti koju posvećujemo gospođi hladna pogleda i aristokratskog držanja jest (i) njezino ignoriranje notornih zločinačkih poduhvata kao na primjer: izbjegavanje imovinsko-pravnog situiranja opljačkanog državnog zemljišta sibinjske Gospodarske zone, izbjegavanje utvrđivanja tko, kad, gdje, kako i zašto je „slučajno" onomad zagadio vodu iz slavonsko-brodskog vodovoda, izbjegavanje procesuiranja protuzakonite rekonstrukcije državne ceste u slavonsko-brodskoj Osječkoj ulici, izbjegavanje procesuiranja protuzakonite rekonstrukcije 'Drvenog mosta' u Trvrđavi Brod i tako dalje i tome slično.

Mada svjestan činjenice kako će, zbog neuravnoteženog odnosa između zdrave pameti i bolesnog egoizma, i ovaj prilog doživjeti sudbinu sličnu sudbinama dosadašnjih upozorenja na (ne)rad političkih i pravosudnih dužnosnika, pišem zbog onih koji će doći, a ne zbog ovih koji će proći.