ZAGREB   –  U četvrtak smo pisali o tome kako je Maksimir loša lokacija za izgradnju modernog stadiona u Zagrebu te da je potrebno razmišljati o drugim rješenjima kako bi konačno glavni grad Hrvatske dobio adekvatan infrastrukturni objekt primjeren rezultatima Dinama i nogometne reprezentacije. Stoga bi umjesto ideje izgradnje velikog nogometnog stadiona između Parka Maksimir i okretišta tramvaja na Borongaju trebalo razmisliti o alternativnim lokacijama u Zagrebu koje omogućuju veću prometnu povezanost za posjetitelje nogometnih utakmica te posljedično rasterećenje prometa u centru grada.

U javnosti se posljednjih 15 godina pojavilo nekoliko ideja o tome gdje bi se mogao izgraditi moderan nogometni stadion u Zagrebu (izvan Maksimira), a dvije lokacije su bile dominantne. To su Kajzerica i Blato, a obje su lokacije smještene u Novom Zagrebu, dakle južno od rijeke Save.

Pored nikada dovršene bolnice na Blatu postoji 50 hektara zemljišta u vlasništvu Grada Zagreba na kojem bi se relativno brzo mogao izgraditi stadion, po uzoru na projekt izgradnje modernog nogometnog zdanja u naselju Pampas u Osijeku. Mađarski vlasnici NK Osijek dobili su od Grada Osijeka pravo građenja na gradskom zemljištu i uskoro će neuređeni i neatraktivni dio grada (uz Dravu) postati novo sportsko središte.

Lokacija na Blatu ima svoje prednosti zbog kvalitetne prometne povezanosti za sve koji bi dolazili na stadion osobnim automobilima. Za većinu Zagrepčana, koji nemaju automobil, lokacija stadiona na Blatu bila bi teško dostupna zbog nedostatka tramvajske linije, ali i manje prometne povezanosti s prostorom Zagreba sjeverno od Save. Izgradnjom puno puta obećavanog mosta Blato-Jarun omogućila bi se bolja povezanost sjevera i juga Zagreba, s naglaskom na povezivanje pješačko-biciklističkih staza. Zato bi se izgradnjom stadiona na Blatu, bez poboljšanja infrastrukture (most, ceste, staze...), još više povećao promet automobilima, umjesto da se potiče korištenje gradskg javnog prijevoza te upotreba bicikla.

Izgradnja stadiona na Kajzerici bila je vrlo aktualna još 2008.

Izgradnja stadiona na Kajzerici bila je vrlo aktualna još 2008. kada je Grad Zagreb, kao investitor, uz pomoć Društva arhitekata Zagreba (kao provoditelja) raspisao natječaj za Idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje Gradskog stadiona na Kajzerici u Zagrebu. Natječajem je blo predviđeno da se osmisli rješenje nogometnog stadiona sa 50.000 mjesta koji bi se smjestio na području između rijeke Save i Avenije Dubrovnik s tim da je bilo moguće i obuhvatiti područje Velesajma (njegov zapadni dio), ali pod uvjetom da Hipodrom ostane na istom mjestu. Prostor obuhvata projekta je na oko 400.000 m2 koji obuhvaća zapadni do Hipodroma, značajan dio Velesajma te oko 73.000 m2 zemljišta (nogometna igrališta) između Hipodroma i Velesajma.

Na natječaj je pristiglo 18 radova. Prvu nagradu je osvojio autorski tim na čelu sa Hrvojem Njirićem (+arhitekti d.o.o.), a drugo mjesto je pripalo Branku Kinclu i njegovom timu. Treće mjesto su osvojili Veljko Oluić i Tonči Žarnić, a na istoj poziciji se našao i Boris Magaš. Posebnu nagradu je osvojio 3LHD tim u kojem se našlo devet autora.

Riječ je o zanimljivim i poticajnim idejnim rješenjima, od kojih se potpisniku ovih redaka najviše sviđa prijedlog koji je osvojio posebnu nagradu (autor 3LHD) jer stadion ima prometnu komunkaciju sa sjeverom Zagreba preko dva pješačko-biciklstička mosta čime se značajno unapređuje prostor južno od Save te potiče daljni razvoj toga dijela grada.

Kod ovoga rješenja tima 3LHD mogao bi eventualno biti problem što je stadion sa svoje zapadne strane blizu naselja, pa postoji mogućnost buke koja bi sa stadiona dolazila. Zato bi možda adekvatnije rješenje bilo zahvatiti i prostor na kojem je sada Hipodrom te pomaknuti stadion nekoliko stotina metara istočno, prema Bundeku. Na taj način bi se mogla dobro iskoristiti velika parkirališna površina (74.000 m2) u vlasništvu Zagrebačkog velesajma, uz Aveniju V. Holjevca (između INA-e i Hipodroma), na kojoj bi se za 10-15 milijuna kuna mogao napraviti pametni izvanulični gradski parking za 1.500-2.000 mjesta. A takva investicija je važna i za posjetitelje Bundeka, Velesajma i Muzeja za suvremenu umjetnost, pa bi zato Grad Zagreb ostvarivao prihod od redovne naplate parkinga na toj lokaciji.

Navedena projektna rješenja su raďena za stadion sa 50.000 mjesta, koji bi pak za Zagreb bio preveliki jer je dovoljan i objekt za 35.000 gledatelja. No, provedeni natječaj je bio najbolji put za odabir najadekvatnijeg arhitektonskog rješenja.

U slučaju ako bi se novi stadion gradio na lokaciji današnjeg Hipodroma (470.000 m2) onda se Blato otvara kao idealna lokacija za premještaj Hipodroma jer se u tom dijelu grada planira izgradnja bolnice pa bi onda i organizacija terapijskog jahanja bila vrlo kompatibilna. S druge strane, izgradnjom stadiona na Blatu, pored buduće bolnice, pojavilo bi se pitanje buke.

Video: Veliko parkiralište uz Aveniju V. Holjevca, u blizini Hipodroma. DZ/PLUS

Najveća prednost lokacije na Kajzerici je kvalitetna prometna povezanost s naglaskom na veliku propusnu moć za cestovni promet dvije avenije (Avenija V. Holjevca i Avenija Dubrovnik) jer imaju veliki broj traka (4-6) u svakom pravcu. Prometno gledajući, povoljna je situacija i u tramvajskom prometu, u odnosu na Maksimirsku ulicu, jer Avenija Dubrovnik ima zaseban koridor za tramvaje. Velika prednost ove lokacije je i to što bi se stadion i dalje nalazio na nevelikoj udaljenosti od naselja tako da je osiguran pristup i pješacima te biciklistima. 

Kojim sredstvima graditi moderan stadion u Zagrebu?

Inicijalna sredstva za gradnju stadiona, kojemu bi vlasnik bio Grad Zagreb, osigurala bi se prodajom zemljišta u Kranjčevićevoj ulici gdje se trenutno nalazi nogometni stadion na kojem igra NK Lokomotiva. Za 37.509 m2 zemljišta u Kranjčevićevoj Grad Zagreb bi mogao uprihodovati od 25 do 30 milijuna eura. Naime, stadion u Kranjčevićevoj je u „centru centra“ Zagreba te u blizini ovoga stadiona ima samo stotinjak parkirnih mjesta koja se uglavnom koriste za potrebe stanara obližnjih zgrada te poslovnih subjekata ili za posjetitelje košarkaških utakmica Cibone.

Stoga je na toj lokaciji „nemoguća misija“ pronaći slobodan parking za gledatelje koji trebaju posjetiti stadion sa planiranih 10.000 sjedećih mjesta. Za takav objekt bilo bi nužno osigurati barem 1.000 parkirnih mjesta (od toga minimalno 100 za VIP goste) jer na sportske događaje u gradu ne dolaze samo stanovnici Zagreba. Naravno, kada NK „Lokomotiva“ gleda nekoliko stotina gledatelja onda je problem pronalaska slobodnog mjesta za parking znatno manji. A u tom dijelu grada je moguće eventualno napraviti podzemnu garažu, ali bi to bila velika investicija (100-ak milijuna kuna). 

Dodatna sredstva za izgradnju stadiona mogu se osigurati kroz dugoročni kredit Grada Zagreba, a za povrat kredita mogla bi se osigurati sredstva od iznajmljvanja poslovnih prostora (oko 30.000 m2) koji se nalaze u sklopu sjeverne tribine stadiona Maksimir. Dio sredstava Grad može osigurati prodajom naziva novoga stadiona te kroz najam poslovnih prostora unutar budućeg stadionskog kompleksa. 

Izgradnjom stadiona na Kajzerici povećati će se vrijednost gradskog zemljišta u blizini samog sportskog objekta te se dio okolnog gradskog građevinskog zemljišta može prodati na tržištu što bi Gradu donijeli veliki prihod.  

Naravno, izgradnja modernog stadiona u Zagrebu može biti realizirana i kroz partnerski odnos Grada, Dinama, HNS-a i Vlade RH, ali bi ipak Grad Zagreb morao tu voditi glavnu riječ (glavni investitor) jer je on taj koji mora voditi brigu o interesu šire zajednice, a ne samo o sportskim interesima Dinama i reprezentacije. A ti širi interesi podrazumijevaju da bi izgradnjom modernoga stadiona u Zagrebu trebao biti unaprijeđen i cijeli prostor oko toga objekta, što uključuje i nove poslovne sadržaje ali i poboljšanje prometne infrastrukture.

Na Geoportalu je vidljivo kako je vlasnik zemljišta na Kajzerici Grad Zagreb ili Zagrebački velesajam (koji je gradska tvrtka). Realizacija prijedloga izgradnje stadiona na Kajzerici može doći u pitanje zbog eventualnih imovinsko-pravnih odnosa koji su nam u ovom trenutku nepoznati. Kao što javnosti nisu poznati zemljišno-knjižni odnosi Grada Zagreba i Zagrebačke nadbiskupije previše kad je u pitanju postojeći stadion „Maksimir“. Naime, iako se u Zemljišnim knjigama može stajati kako je vlasnik nečijeg zemljišta Grad Zagreb, zbog eventualnog zahtjeva privatnih (ili pravnih) osoba za povrat nezakonito oduzete imovine za vrijeme komunističke Jugoslavije ponekad može doći u pitanje neka investicija u Hrvatskoj. 

Video: Gradsko zemljište između Hipodroma i Zagrebačkog velesajma. DZ/PLUS

Međutim, Grad Zagreb ima dovoljno zemljišta u svojem vlasništvu tako da mu ne bi trebao biti preveliki problem naći zajednički jezik sa Zagrebačkom nadbiskupijom, na partnerskoj osnovi, jer se može napraviti zamjena, pa takav dogovor može uključivati i prostor Maksimira te Zagrebačkog velesajma ili gradskih zemljišta južno od Save. 

Što napraviti sa postojećim gradskim stadionom na Maksimiru? 

Bez obzira na potencijalnu izgradnju gradskog modernog nogometnog stadiona na novoj lokaciji, sadašnji stadion nije nužno srušiti u cijelosti već samo istočnu i zapadnu tribinu, dok bi sjeverna i južna tribina mogle ostati i dalje, pod pretpostavkom da su ti objekti sigurni i funkcionalni za daljnje korištenje. To se posebice odnosi na sjevernu tribinu koja ima oko 30.000 m2 poslovnog prostora. U slučaju da se taj ogromni prostor može iskoristiti u komercijalne svrhe, obrazovne ili za potrebe gradskih/državnih službi, onda bi bio grijeh rušiti sjevernu tribinu..

Nakon što se sruše istočna i zapadna tribina mogu se napraviti niže tribine (te popratni objekti) za 4.000-6.000 gledatelja te ih eventualno spojiti sa južnom tribinom. Takav projekt ne bi bio prioritet već bi mogao ići u realizaciju ovisno o financijskim mogućnostima Grada Zagreba. Važno je reći i da bi se odustankom od potpunog rušenja Maksimira spasio hibridni travnjak te sustav grijanja travnjaka, ali i južna tribina u sklopu koje se nalaze nedavno uređene svlačionice te hotel za igrače.

Ako je ipak nužno sve srušiti onda se to može raditi postepeno, ali s ciljem da prostor današnjeg stadiona Maksimir i dalje ostane u sportskoj funkciji, na dobrobit Dinama i svih stanovnika Zagreba. Grad može Dinamu dati pravo građenja za moderan trening kamp sa hotelom, a Grad Zagreb može izgraditi dodatne sportske sadržaje, kao i parkirališne površine za korisnike obližnjih obrazovnih i turističkih sadržaja (Ekonomski fakultet, park Maksimir-sa zoološkim vrtom itd.

Izgradnja stadiona na Kajzerici ni na koji način ne bi ometala rad Dinama jer bi mogao nastaviti igrati i dalje na istom mjestu iskorištavajući kapacitet od 24.000 sjedećih mjesta te ne bi morao razmišljati o selidbi na puno manje stadione (zagrebačka Kranjčevićeva, Zaprešić, Osijek, Varaždin...). Prodajom zemljišta u Kranjčevćevoj, NK Lokomotiva bi se mogla vratiti na Maksimir i tu ostati do daljnjega, jer je i ranije igrala domaće utakmice na Maksimiru.