Desetljećima svoj Dom 'krpaju' uz pomoć Grada i sponzora, uz nadu da će i u budućnosti - primarno - ostati upravo to što im je dosad značio.
SLAVONSKI BROD - Život u skladu s prirodom dragocjen je i nezamjenjiv s bilo čime. Na to nas posebice upozorava novo vrijeme prepuno opće digitalizacije u svakodnevnom životu, što doista postaje ne samo zamorno nego i okidač za brojne bolesti.
No ljepota prirode i suživot s njom već su cijelo stoljeće dobro poznati brodskim planinarima. Činjenica je to na koju rado podsjećaju pa je tako bilo i na sinoćnjoj godišnjoj skupštini brodskog PD „Dilj Gora". Premda će cijela ova godina biti svojevrsna priprema za obilježavanje stoljeća planinarenja na slavonskobrodskom području, sinoćnji godišnji izvještaji predsjednika Društva, Siniše Damjančića, kao i Gorana Bašića, voditelja Vodičke sekcije, potvrđuje onu najvažniju činjenicu - brodski planinari pohode brda i planinske gorostase i to u značajno većem broju, čak i do sto posto više nego što je to bilo prije pet godina.
Marija Radošević/PLUS
Točnije, 2017. godine bilo je oko 150 planinara koji su plaćali članarinu, a od tog broja pedesetak je bilo stalnih hodača, dok je prošla godina završena s 299 planinara „Dilj Gore“ i daleko većim brojem od polovice stalnih hodača. Pomlađivanje članstva za svaku je pohvalu, kao i brojni pohodi po manje i više zahtjevnim destinacijama. Tako Bašić u svom izvješću navodi kako su, uz brojne tradicionalne izlete poput Papučkih jaglaca, kestenijade u Petrinji, Martinja u Kutjevu… te brodskih godišnjih izleta Divlji dilj, od Ivane do Tadije i najčešće posjećivane Pljuskare… gotovo svaki mjesec brodski planinari išli za nekim većim planinarskim izazovima. Tako su pohodili Sljeme, Platak, Majevicu, Mosor, Risnjak, izvor Kupe, Klek, Kamačnik, Pohorje, Dinaru, Velebit, Samarske i Bijele stijene, Julijske Ape… a svi izleti organizirani su uz primjerene vodiče, koji su prošle godine sudjelovali i u akcijama Stanice planinarskih vodiča Slavonije, na vježbi A standarda u Gazijama, vježbi prve pomoći, zboru vodiča na Omanovcu…
Slične podatke o živosti planinara naveo je i predsjednik Damjančić, istaknuvši kako su markacisti standardno odradili svoj posao na Premužićevoj stazi na Velebitu, i obilježili novu stazu preko Pribudovca, a na održanom tečaju povećao se i broj za četvero markacista. Vječni čuvari prirode, planinari su prošle godine postavili stol i klupe na izletištu Sv. Petke, oko Pljuskare, na Djevojačkom mostu i kod Doma, a uspješno je protekla dvodnevna organizacija Diljske obilaznice s kampiranjem na Sovskom jezeru. Kao glavni događaj u protekloj godini, Damjančić apostrofira Opću planinarsku školu koju je prošlo čak 30 novih planinara.
Predsjednik planinarskog društva ujedno je i voditelj Sekcije za rad s djecom pa tako i najzaslužniji za planinarski podmladak nazvan „Diljski žirevi“. Potvrđuje to i podatak kako je prošle godine čak 50-ero djece u dobi između 10 i 13 godine učlanjeno u PD „Dilj Gora“, a na izletima ih se uključivalo po petnaestak, kao i u raznim akcijama poput uređenja Šume Striborove. I to je lijepa vijest.
Sve te informacije navode na konstataciju kako brodsko planinarsko društvo ima razloga za ponos, jer gotovo cijelo stoljeće opstaje razvijajući ljubav i potrebu traganja za ljepotama prirode, unatoč tome što na brodskom području nema ni jedne „prave planine“ niti vrha višeg od 411 metara.
I doista je čudo da je upravo Brod na Savi davne 1924.godine, među prvima nakon Zagreba, odlučio osnovati planinarsku organizaciju, koja s kratkim prekidima, tijekom dva rata, opstaje i razvija se, a smjene generacija uvijek donose novu kvalitetu.
Sigurno je i prvi predsjednik Društva, ljekarnik Eugen Šrepel, bio svjestan kako planinarenje podjednako pripada duhovnoj i fizičkoj kulturi, pa je od samog početka okupljao viđenije Brođane, čiji je broj od osnutka rastao i svojevremeno iznosio preko tri stotine. Od tada, cijelo stoljeće „srodne duše”, suočavajući se s planinom, iskušavaju vlastite granice i upijaju nezaboravne trenutke ljepote i radosti. Prvi planinarski objekt Društva bila je drvena kućica na Lipovici, sagrađena 1935. godine, s kuhinjom i spavaonicom, predviđena za deset osoba, a nazvana Torbarovo sklonište, u čast osnivača hrvatskog planinarstva Josipa Torbara.
Nakon Drugog svjetskog rata rad planinarskog društva obnovljen je, a 1951. godine dodijeljena mu je na korištenje kuća sa zemljištem i hrastovom šumicom, kasnije poznata kao Popovićeva šumica, nazvana po bivšem vlasniku kuće, Ottu Popoviću, prijatelju velike spisateljice Ivane Brlić Mažuranić. Popovićeva šumica uvijek je bila posjećivano izletište svih Brođana, a tako je i danas. Od 1984. godine planinarski dom nosi ime po jednom od osnivača planinarstva u Hrvatskoj, Brođaninu Đuri Pilaru.
Desetljećima planinari svoj Dom uz pomoć Grada i sponzora uspješno „krpaju“, uglavnom vlastitim radom, s puno entuzijazma održavaju ga, čuvaju i paze kao na svoju kuću. Premda je u Domovinskom ratu devastiran, planinari su mu vratili „život“ pa i danas, s tri lijepe velike prostorije, kuhinjom, sanitarnim čvorom i dvadesetak kreveta za planinarske goste, služi kao temelj planinarskog života Brođana.
Hoće li tako i ostati, zahvaljujući nekim novim vjetrovima koji pušu i navješćuju moguću promjenu veličine, izgleda i namjene kuće (sadašnjeg planinarskog Doma), te dolazak novih sustanara… ostaje za vidjeti. I o tome ćemo izvještavati.
No možda će novi planinari, unatoč najavljenim mogućim promjenama (što značajno mijenja ustaljeni život starijih zaljubljenika u planine), rasti i razvijati Udrugu još stoljeće ili duže, s brojem od 526 članova, koliko je ovo planinarsko društvo bilježilo 1984. godine, ili čak i više i bolje.
