BUKOVLJE - Niske temperature, snijeg, poledica, bljuzga... razlozi su zbog kojih bi najradije ostali u toplini svog doma, no škola, posao, razne obaveze, traže da izađemo i suočimo se s realnošću. Tako se događa da kroz prozor viđen idilični okoliš uvijen u bijeli pokrivač  ponekad postane surov.

'Najbolje bi bilo da se na razini županije osigura nekakav šinteraj jer isti problem postoji i u ostalim općinama' 

Znaju to najbolje oni čiji posao, bez obzira na vremenske uvjete, zahtijeva boravak vani, a među njima je i poštar Igor Dulj. Dok se svojim "motorićem" probija kolnikom kroz nanesene snježne brazde, ravnotežu pokušava održati nogama, no događa se, kaže, da je izgubi pa padne. Do sada srećom, kako navodi, nije bilo težih ozljeda i lomova ali zna biti naporno, upale se mišići od "manevriranja" s motociklom.

Svakodnevno obilazi domove mještana koji žive na području općine Bukovlje, što je ukupno oko 45 kilometara, a zbog zimskih uvjeta dostava potraje i nekoliko sati duže od uobičajenog radnog vremena.

Poštar i dostavljač namirnica

"Ceste su relativno slabo očišćene pogotovo u manjim mjestima kao Ješevik, bukovačko brdo i u sporednim ulicama, ali što se može" pomirljivo veli poštar koji već dva desetljeća radi ovaj posao. I ne smeta mu zima koliko klizav kolnik po kiši i snijegu.

Ipak, navikao se. Upoznao je sve mještane kojima dostavlja raznorazne pošiljke.

"Istina, puno je manje pisama, razglednica, čestitki. Starije kolege su pričali kako su nekada, za božićne i novogodišnje blagdane, u 90 posto slučajeva raznosili čestitke, a danas su to najviše računi i paketi s kupljenom robom preko interneta iz Kine i od kojekuda. To nas "ubi", jer se promet, u zadnjih nekoliko godina, povećao tri puta" dodaje Igor čiji redoviti posao ima i humanu notu.

Dok, naime, obilazi starije i nemoćnije mještane "zabačenijih" sela učini im uslugu, ponese lijekove iz bukovačke ljekarne ili  kupi i poveze kruh nemoćnim bakicama. "Zamole me da im platim račune jer im je teško doći do pošte i naravno da ih ne mogu odbiti. Svi ćemo jednog dana biti stari i nemoćni" zaključuje dobronamjerni poštar.

Psi lutalice su veliki problem

No, vozeći se po selima, ne rijetko, nađe se u situaciji da se mora braniti od pasa lutalica. „Pogotovo zimi i po snijegu, ne znam kud ću sa sobom, gledam naprijed a oni trče za motorom, laju… Ne bojim se i nisam doživio ugriz kao neke kolege ali jednom sam pao preko psa… Već znam otprilike gdje su pa ih očekujem iako pasa bez nadzora ima svuda" kaže poštar.

Kako pak riješiti problem s psima nije siguran ni općinski načelnik Davor Petrik. „Najbolje bi bilo da se na razini županije osigura nekakav šinteraj jer isti problem postoji i u ostalim općinama. Mi ne možemo sami ustrojavati takvu službu niti možemo graditi azil, a i nema toliko puno pasa lutalica. Pomoći ne bi bilo ni od komunalnog redara koji ne može  hvatati pse po ulici" zaključuje načelnik, koji do sada nije uspio problem riješiti sa županijom.

No, možda u nekoj županijskoj službi netko ipak dobije ideju i sugerira kako u ovoj općini pa i u ostalim sredinama riješiti problem pasa lutalica, kako i na koji način kazniti neodgovorne vlasnike… što zbog poštara Igora i ostalih mu kolega što zbog šetača i zaljubljenika u prirodu na očekivano mirnijim stazama krajolika.