SLAVONSKI BROD – Desetak godina brodske splavi imaju priznati status vitalnog simbola grada i njegove pripadnosti Savi, a svojim ukupnim obilježjima splavi i splavari predstavljaju i svojevrsnu kritiku tegobne gradske asfaltne svakodnevice, otklon od stereotipnog življenja, bijeg od propisanih pravila kretanja i ustaljenih načina dokolice.

Od 27. kolovoza 2004. postoji Udruga splavara „Čika Mata Marković". Djelujući kulturno, turistički, ekološki i zabavno- Udruga štiti interese svojih članova, stotinjak splavara na šezdesetak splavi, ali i organizira akcije i manifestacija koje Brod i Savu svrstavaju u privlačno odredište sa sve većim rasponom turističke ponude.

Brodski splavari vole svoj niz splavi nazivati ulicom i naseljem na rijeci, a sebe stanovnicima koji svoj život provode na vodi. Ništa istinitije od toga. Dok s keja s dozom zavisti gledamo splavi načičkane na tihoj Savi, i sami spramni na bjekstvo od terora običnog, doživljavamo ih kao zaseban entitet, paralelni, ploveći grad, pored kojih voda nosi sve, a on ostaje nedirnut otpacima civilizacije, čist od nanosa događaja, pritisaka izjašnjavanja i trpljenja autoriteta, grad koji nudi spas. Okruženi vodom, simboličkim sredstvom očišćenja i središtem obnavljanja, bujnim zelenilom i varljivim nebom koje se zrcali u rijeci – splavovi su istovremeno daleko i blizu. Na dohvatu su, a opet dovoljno daleko od buke i drugih zagađenja koji udaljavaju čovjeka od prirode- njegove biti. Splavari su romantičari praktičari na prvoj liniji obrane grada od agresije banalnog, već viđenog, ustaljenog, palanačkog

Splavari su i poslovično organizirani, disciplinirani i kreativni ljudi. Stoga se nečemo začuditi da, u dogovoru s profesionalcima iz turizma, svoj komadić utopije podjele s namjernicima i turistima, tako što će ih ugostiti i obučiti samodovoljnosti i uživanju u načinu života odvojenom od civilizacijskih stečevina. Imamo osjećaj da će turističke skupine sve više dolaziti u Festug, korzo, samostan, ali i na poneku od splavi koja se odluči biti turističkom destinacijom. Možda totalno griješimo, jer splavari su na splavima baš zato što su htjeli pobjeći od kontakta sa žamorom i umorom.

S nestrpljenjem čekamo proljeće i ljeto kada ćemo na Putu za mitski Poloj češće prolaziti pored uređenih površina ispod kojih su splavi, oaze zaborava, drukčijeg života koje oplahnjuje i snaži Sava, A možda nas neko i pozove da siđemo u raj.