SLAVONSKI BROD - U kolumni objavljenoj na portalu SBplus pod naslovom „Radije su postali časni, nego ostali 'velečasni'", autora Jerka Zovka, krajem prošle godine, obrađena je, čini se, svevremena tema kojom se od jučer ponovno bave brojni hrvatski mediji. Vjernicima (pa i svima ostalima) izlazak svećenika iz celibata i, takozvano, 'skidanje svećeničke halje', uvijek će biti zanimljivo. Gledanost reality show-ova dovoljan je dokaz koliko nas zanimaju tuđe reakcije, ponašanja i razlozi istih.

S druge strane, svećenici su itekako javne osobe, tu su zbog naroda i svoga stada pa je djelomično shvatljivo da mnogi žele zadirati i u njihove privatne živote, pogotovo ako ih žele naglo promijeniti ili ih vode na način suprotstavljen 'propisanim' načelima službe.

Motiv za ponovno otvaranje teme, šuškanja su kako je nestali fratar fra Igor Barišić, Brođanin koji je jučer pronađen u svom rodnom gradu, nakon što je obitelj za njim tragala tjedan dana, odlučio da više ne želi biti svećenik.

Prisjetili smo se, stoga, dva najpoznatija slavonskobrodska primjera napuštanja službe od prošle godine.

Prvi je svećeničku službu napustio Markan Kormanjoš koji je službovao u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brodskom Vinogorju. Na to ga je nagnao najpoznatiji motiv - ljubav. Preseljenjem u Istru valjda je našao svoj mir, a odlazak mu njegovi župljani nisu zamjerili. Čak štoviše, posebice župljankama, to nije bio razlog za prestanak divljenja karizmatičnom mladom svećeniku.

Taj je primjer slijedio i velečasni Davorin Anđić koji je, najprije, u kolovozu 2015. godine iz župe u Podcrkavlju prebačen u onu u Brodskom Varošu. Nakon objave liste vjernika koji nisu platili lukno, više nije bio tako omiljen u svojoj zajednici i među stadom, a očito više nije niti bio zadovoljan svojim pozivom pa je, kao i mnogi Hrvati, odselio u Njemačku, ne pozdravivši se službeno sa svojim župljanima.

Obišavši jučer obiteljski dom fra Igora, dobili smo informaciju kako ni on niti članovi obitelji ne žele davati nikakve izjave za medije pa će razlozi tog najnovijeg istupanja iz službe većini Brođana ostati nepoznati. Dakako, ispriku i objašnjenje ne duguje nikomu, ali interes javnosti razumljiv je kao i u prethodnim slučajevima. Zamjerati će im, imali na to pravo ili ne, tek rijetki vjernici. Većina ovakve postupke pozdravlja i smatra kako je iskrenost bolji put.

Svi ti, uglavnom još uvijek mladi ljudi, čvrsto su odlučili oduprijeti se licemjerstvu i lažnom životu kakav vode mnoge njihove 'kolege'. Dvostruki život nije tako rijedak među svećenicima koji teško podnose celibat, ali žele i dalje koristiti blagodati koje nosi njihov posao/poziv te popratni društveni status.

Papa Franjo, iako na glasu kao liberalan i 'otvorena uma', izjavio je kako ne bi mogao stati pred Boga kada bi on bio taj koji bi ukinuo celibat.

- Osobno smatram kako je celibat dar Crkvi i ne slažem se da bude opcionalan. U istočnom obredu to je moguće. Prije ređenja za đakone mogu birati između celibata i braka. Što se tiče latinskog obreda, pada mi na pamet citat svetog Pavla VI.: „Radije bih dao svoj život nego promijenio odredbu o celibatu". Slučaj oženjenih svećenika, eventualno, mogao bi se jednog dana razmotriti za udaljene prostore u kojima nedostaje svećenika. - poručio je aktualni Papa.

Do daljnjeg, dakle, ostaje - ili svećenička halja ili žena/životni partner. Barem kada je u pitanju ljubav kao motiv odlaska iz službe.

Dakako, postoje i drugi mogući razlozi, a svaki od njih bolji je od života u laži jer se radi o pozivu kojim se itekako utječe na tuđe živote. Svi navedeni slučajevi, naposljetku, dokaz su kako su i svećenici - samo ljudi. Nešto jači ili, pak, nešto slabiji od prosjeka.

U siječnju je 819 posjetitelja SBplus-ovih stranica ispunilo anketu i odgovorilo na pitanje „Treba li ukinuti svećenički celibat?". Od toga, 72 posto ispitanika odgovorilo je „Da!".