SLAVONSKI BROD - Danas kao i svake subote, (više, doduše, ne samo tog, nego bilo kojeg dana u tjednu), mogu se čuti svatovska veselja iz raznih dvorišta, svatovskih dvorana ili brojnih vozila dok prolaze gradskim ulicama. Sve to one starije, neminovno, podsjeća na nekadašnja vjenčanja i, među ostalim, na neizbježni simbol ljubavi sreće, vjernosti, ukras svih tadašnjih svatova - mirisni ružmarin.

On je, osim svatovskog ukrasa, nezamjenjiv kao aromatični začin, ali i kao moćan lijek koji jača memoriju, poboljšava probavu pomaže kod glavobolje, reumatskih bolova,... Iako rasprostranjen na kamenitim mediteranskim obalama Afrike, Azije i Europe, sasvim dobro uspijeva i na kontinentu - u posudama, ali i vrtovima. Ako se na primjeren način zaštiti od zime, na proljeće će svog vlasnika obradovati sitnim plavičastim cvjetovima i neodoljivim mirisom.

Upravo zbog toga je do prije desetak godina bio jedini izbor za svatove, a bake su ih ponosno uzgajale u vrtovima i divile se ljepoti svojih grmova.

Kada bi ih, primjerice, ponestalo u Slavoniji, paketi mirisnih kutija stizali su iz Dalmacije, ali svi su svati morali biti okićeni svježim grančicama ružmarina na koji su bile vezane različite mašnice, najčešće trobojnice. Nažalost, već dosta dugo, ovaj aromatični ukras nenametljive ljepote, simbol života i rasta, gubi bitku s raznoraznim plastičnim ili sličnim uvoznim kičem poput ružica, crvenih usnica, srca, ali i cirkona, školjki, bisera, lakiranih bobica i plodova… koje se zakvače, odnosno, zalijepe na odjeću ili stave oko ruke svakog gosta.

Današnjim mladencima, razno skupo cvijeće, mašne, perle i svjetlucavi ukrasi umjesto ružmarina djeluju bogato i glamurozno, a ružmarin nekako „seljački".

Ipak, u novije se vrijeme, tu i tamo, prilikom pripreme suvremenih, modernih svatova, u ponudi može pronaći i ružmarin koji više nije ukrašen trobojnicom, trakicama, cvjetićima i vrpcama, nego nekim novim dodatcima, u kombinaciji sa živim cvijećem i plodovima, a može se uspješno iskoristiti za mladenkin kao i za buketiće djeveruša ili, pak, kao ukras za tortu, za svečane stolove… 

U srednjem vijeku ružmarinu se pripisivala moć rastjerivanja zlih duhova pa je mlada nosila vijenac od ružmarina, a običaj kićenja svatova ružmarinom zadržao se vjekovima. Običaj je bio da se ružmarin onima koji su u braku stavlja na desnu stranu revera, a onima koji nisu na lijevu, dok se mladoženja kitio s dva cvijeta. Kićenje svatova su obavljale djevojke spremne za udaju, kako bi se prikazale mladićima na svadbi pa je običaj imao i važnu društvenu funkciju. 

Dok su drevni Egipćani grančicama ružmarina prekrivali nadgrobno kamenje i lijesove pokojnika, učenici u antičkoj Grčkoj stavljali su ružmarin u kosu kada su učili za ispite jer se vjerovalo da njegov miris poboljšava pamćenje. I danas je u narodnoj medicini rašireno vjerovanje da ružmarin jača memoriju pa, možda, kitica ružmarina koju svaki gost iz svatova nosi kući, može dobro doći. 

Već u 16. stoljeću, ružmarin je bio poznat kao važno sredstvo za poboljšanje probave, cirkulaciju, a i danas se koristi u raznim pripravcima za masaže i pomoć kod reume, bolova u mišićima i glavobolje te protiv ispadanja kose i peruti. Prije izuma hladnjaka, ova višestruko korisna biljka, služila je i kao konzervans za meso i drugu hranu.

Danas znanstvenici istražuju protutumorski potencijal ružmarina, a prema nekim istraživanjima, ova bi biljka u budućnosti mogla postati važna u prevenciji i liječenju Alzheimerove bolesti. 

Pa eto, nakon samo jednog malog dijela spoznaje o značaju ove biljke za zdravlje, u pripremi hrane, za ljepotu… možda će ružmarin koji je nepravedno izgubio svoje mjesto u današnjim svatovima - ipak netko prepoznati i vratiti na pijedestal.