OD djetinjstva me prati prizor jednog bijelog automobila s vozačem koji je vjerojatno bio „pod gasom", a koji se na izlasku s autoceste, na naplatnim kućicama Lučko, samo zaletio kroz podignutu rampu i pobjegao u nepoznato ne plativši ni kune cestarine, piše u tekstu Velike škrtice koji prenosimo u cijelosti.

Tko zna što ga je nagnalo na ovu besmislenu ludoriju (besmislenu jer pretpostavljam da su djelatnici autoceste zapisali broj njegove registracije, a ako i nisu, s lakoćom su je kasnije mogli detektirati na snimkama nadzornih kamera), no brzo sam se zapitala: a što se to točno dogodi ako vozač na izlasku s autoceste najednom ustanovi da kod sebe nema nikakvog novca ni kartica, odnosno ne može platiti cestarinu?

Zaboravni likovi

Postoji li pri HAC-u već neka uhodana procedura za takve zaboravne likove, događa li se to često i na koji se način ova državna kompanija uopće uspije naknadno naplatiti od takvih nemarnih putnika?

Kako doznajem iz ureda za odnose s javnošću Hrvatskih autocesta, ovakve su situacije iznimno rijetke: prema službenoj statistici, u 2017. godini HAC je zabilježio sve skupa 2204 takva slučaja, dok je brojka u prvih 11 mjeseci 2018. godine dosegla 1763 slučaja.

Formalno-pravno, brojevi pokazuju da je prošle godine svakog dana prosječno šestero vozača do naplatnih kućica stiglo bez novca i kreditnih kartica, a to predstavlja tek 0,0058 posto ukupnog broja vozila kojima je cestarina naplaćena, pa je doista riječ o iznimno rijetkim situacijama.

Svejedno, dogodi li vam se da se jednog dana nađete među korisnicima autoceste "bez para”, HAC je za vas razradio proceduru kroz koju će vam naknadno naplatiti dugovanje za korištenje autoputa.

Poseban formular

Točnije, nemarni će vozač nakon dolaska na naplatnu kućicu negdje sa strane morati parkirati svoje vozilo te ući u jednu od HAC-ovih prostorija gdje će mu djelatnik autoceste pružiti poseban formular.

On se zove „Izjava o neplaćenoj cestarini" u koju će blagajnik HAC-a, nakon što mu vozač preda dokumente iz kojih je vidljiv njegov identitet, upisati registracijsku oznaku vozila, podatke o mjestu i vremenu događaja, jedan kraći opis te osobne podatke vozača - dakle, njegovo ime i prezime, OIB, adresu stanovanja i sve ostalo potrebno za utvrđivanje identiteta.

Kad se ispuni procedura, korisniku se na temelju njegovih osobnih podataka ispostavlja račun na iznos korištene dionice prema pripadajućoj skupini vozila, a rok plaćanja određen je na 15 dana od uspostavljanja računa, što znači da vozač ima oko dva tjedna da podmiri svoj dug prema HAC-u.

Moguće je, naravno, da je vozač do naplatnih kućica stigao bez novca, ali i bez osobnih dokumenata iz kojih je moguće utvrditi njegov identitet - recimo, zaboravio je kompletan novčanik, sa svim dokazima o svom identitetu, a u tom slučaju cijela će procedura biti nešto kompliciranija.

Možete vi pritom blagajnika HAC-a do mile volje uvjeravati kako ćete mu dati točno ime, prezime i ostale osobne podatke - on je svejedno prema protokolu HAC-a dužan na mjesto događaja pozvati službene osobe MUP-a koji će o svemu sačiniti zapisnik, nužan kako bi HAC naknadno prema njemu mogao zatražiti podatke o osobi koja nije platila cestarinu.

Tek kad od MUP-a na temelju broja registracije dobije točne osobne podatke vlasnika vozila, odnosno vozača, korisniku se na njegovu adresu ispostavlja račun na iznos korištene dionice koji je dužan podmiriti 15 dana od uspostave računa.

Što kada nema magnetne kartice?

S obzirom na godišnji broj od 36 milijuna vozila koja redovito plaćaju cestarinu, zaboravnih vozača iznimno je malo, a ništa veći nije ni broj onih koji su po putu, šlampavi kakvi jesu, uspjeli izgubiti magnetnu karticu na temelju kojem im se naplaćuje cestarina.

Koliko točno takvih vozača godišnje ima, u HAC-u ne vode evidenciju, ali provode praksu prema kojoj nemarnim vozačima u slučaju gubitka kartice naplaćuju dvostruki iznos najdulje relacije na toj autocesti.

„HAC, kao i drugi operateri u zatvorenom sustavu naplate cestarine, u slučajevima gubitka magnetne kartice naplaćuje određeni oblik penalizacije kao oblik odvraćanja od moguće zloporabe.

Naime, magnetna kartica, osim što u sustavu služi za utvrđivanje ulaza na autocestu, također je i sastavni dio poslovno-financijske dokumentacije, a cilj penalizacije nikako nije kažnjavanje”, poručuju iz HAC-a s jednom dobrom vijesti za sve putnike.

Naime, ako naknadno ipak uspiju pronaći izgubljenu magnetnu karticu, HAC će im na njihov zahtjev izvršiti povrat više naplaćenog novca.

Vremenskog roka za ovakav način rješavanja reklamacije pritom nema, što znači da vozači povrat novca, pronađu li naknadno svoju karticu, mogu zatražiti i nakon deset godina.

Iako je preporučljivije čuvati novčanik i dokumente.