MEDIJI danas, nedvojbeno, imaju veliki utjecaj na to kako javnost percipira određene društvene probleme. Na osnovu rada jednog od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog pisca Noama Chomskog, portal pozitivno.com donio je popis deset strategija ili tehnika manipulacije masama. Nakon čitanja tih deset, samo naoko jednostavnih i prozirnih, metoda, za većinu njih svaki će prosječni čitatelj moći navesti barem jedan primjer iz svoje svakodnevice koji potvrđuje manipulaciju medija u svakodnevnom životu Hrvata (i ostalih nacija).

Preusmjeravanje pažnje

Pažnju javnosti preusmjeravati s bitnih problema na nebitne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija kako ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.

Stvaranje problema

Ta metoda se naziva i „problem-reagiranje-rješenje". Treba stvoriti problem, kako bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s namjerom kako bi javnost lakše prihvatila ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.

Postupnost promjena

Kako bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, potrebno je uvoditi je postupno, „na žličicu", mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će provedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.

Odlaganje

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene jest da ih se najavljuje puno ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena jer se prethodno privikavaju na samu ideju o promjeni. Osim toga i „zajednička nada u bolju budućnost" olakšava njihovo prihvaćanje.

Upotreba dječjeg jezika

Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.

Buđenje emocija

Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.). Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na toj razini provesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu ili, pak, izazvati određena ponašanja.

Neznanje

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

Veličanje gluposti

Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti.

Stvaranje osjećaja krivnje

Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i podcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sustava.

Zloupotreba znanja

Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. „Sustav", zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.